Prvi dan Nadbiskupijskog hodočašća vjernika Zadarske nadbiskupije u Istru, Padovu i Trsat, u četvrtak, 12. listopada, završio je katehezom koju je o kršćanskoj inicijaciji i duhovnoj simbolici kompleksa Eufrazijeve bazilike u Poreču, u toj bazilici održao zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, predvoditelj Nadbiskupijskog hodočašća u kojemu sudjeluje 500 vjernika.

Nadbiskup Zgrablić bio je osam godina župnik u porečkoj župi Uznesenja BDM, a koliko je ostao prisutan među tim ljudima potvrđivali su i pozdravi župljana upućeni mons. Zgrabliću putem do bazilike.

Eufrazijeva bazilika jedinstvena je na svijetu jer je samo u toj bazilici izvorno sačuvan kompleks koji do danas svojim izgledom iz 6. st. i originalnom arhitektonikom pokazuje kako su se obavljali sakramenti kršćanske inicijacije u vrijeme prvih kršćana, kako su prvi kršćani postajali kršćani, istaknuo je mons. Zgrablić.

Crkva sv. Pavla izvan zidina u Rimu izgorjela je 1823., nakon čega je taj kompleks rekonstruiran, nije sačuvano originalno zdanje. „U Poreču je sve originalno sačuvano do danas. Eufrazijeva bazilika jedina na svijetu ima što nema nijedna crkva na svijetu i zbog toga je 1997. primljena na listu UNESCO baštine. U njoj možemo doživjeti nešto jedinstveno i možemo biti ponosni na ono što su nam ostavili preci“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je kršćanski duh koji je pratio kršćane kroz prva stoljeća i duboko su živjeli vjeru, primjetan upravo u Eufrazijevoj bazilici.

„Netko je htio postati kršćanin jer mu se to sviđalo, jer je vidio primjer od drugih kršćana. Kad je vidio kako se kršćani ljube, kako ljube Boga, kako žive nešto posebno, osobitu radost, time su kršćani privlačili. I drugi su željeli biti kršćani. Pritom su morali mijenjati svoj život, jer kršćani se ne mogu suobličiti ovom svijetu. Ako su kršćani jednaki ovom svijetu, ne svjedoče Krista, tada naša vjera ne donosi novost života“ upozorio je zadarski nadbiskup, podsjetivši da i Papa upozorava da se svjetovni duh ne smije uvući u kršćane, svećenike. Sveci su radikalno živjeli Evanđelje, kao i prvi kršćani. Privlačili su takvim načinom životom i tako su se širili.

Kumovi su svjedočili da ti koji žele postati kršćani žive kršćanski, da su napustili poganski način života i mogli su se krstiti. Da bi netko primio sakramente kršćanske inicijacije, morao se pripremati nekoliko godina.

„Kad su se kršćani okupljali na mjestu bazilike, oni koji još nisu bili kršteni mogli su biti samo ispred vrata bazilike, u atriju. U atriju su bili na prvom dijelu mise, na misi su mogli biti do propovijedi. Nakon toga đakon ih je otpustio, jer njihova vjera nije bila na razini da mogu razumjeti što se događa“ rekao je mons. Zgrablić.

Eufrazijev kompleks i crkva, a sadašnja je treća izgrađena na tom mjestu, građeni za one koji još nisu znali čitati ni pisati i njena arhitektura može se čitati. Nadbiskup Zgrablić pojasnio je što se može iščitati u motivima Eufrazijeve bazilike.

Ljudi su se krstili samo u uskrsnoj noći, u krstionici iz 5. st. koja je starija od bazilike. „U sredini krstionice je bazen koji ima tri stepenice, znak Presvetog Trojstva. Novokrštenici su se tri puta uranjali u vodu. Riječ krstiti, na grčkom baptizo, znači uroniti. Kad je svećenik molio Ja te krstim…, dakle, govorio je, Ja te uranjam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ja te uranjam u živoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje, uranjam te u Presveto Trojstvo“ rekao je mons. Zgrablić.

Kad se u zoru obavljalo krštenje, krstionica je bila u cijelosti rasvijetljena. Nadbiskup je istaknuo da i sada, u rano jutro, kada nigdje nema svjetla, samo je krstionica tako osvijetljena prirodnim svjetlom kao da su prema njoj upaljeni svi reflektori.

Kad su se prvi kršćani krstili, sa sebe su skidali običnu odjeću u kojoj su došli, jer  više nisu stari ljudi. „S njima se dogodila promjena. To se dogodilo i nama na  krštenju. Najveći događaj u našem životu je krštenje, poslije začeća i rođenja. Dogodilo se nešto izuzetno u našem životu. Mi smo uronjeni u samoga Boga. Krist nam je donio novi život sa svojim uskrsnućem. Isusovo uskrsnuće je revolucija života. U krštenju, uranjanjem u Boga, primamo taj novi život.

Prvi kršćani bili su svjesni toga što su primali. Zato su skidali staro odijelo u kojem su došli na krštenje. Nakon toga oblačili su bijela odijela, mijenjali su imena, uzimali su imena kršćana, mučenika, onih koji su pravi svjedoci. Skidali su starog čovjeka, ušli su u novi život kojeg je Bog darovao, dogodila se promjena života“ naglasio je nadbiskup Zgrablić.

Krstionica ispred bazilike je sedmerokutna, simbol sedam blaženstava. „Onaj koji je kršten uronio je u blaženstva. Nakon što su se krstili i promijenili ime, otišli su u drugu prostoriju, konfirmatorij, sačuvan je do danas u originalu iz 6. st., sada je tu muzej. Tu ih je čekao biskup i krizmao. Tu su primili sakrament Duha Svetoga“ rekao je nadbiskup, naglasivši da je Duh Sveti ljubav po kojoj Bog sve stvara i po kojoj postojimo.

„Bog je ljubav koji živi u zajedništvu tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Svaka ta osoba apsolutno se daruje drugoj osobi. Između Oca i Sina struji, od Oca i Sina izlazi, Duh Sveti. Najveći dar kojeg je Isus darovao učenicima nakon uskrsnuća je Duh Sveti“, rekao je nadbiskup,  potaknuvši da istražujemo što nam je Bog dao.

„Izvor milosti Božjeg života zatrpali smo našim grijesima, slabostima, brigom za prolazno. To potiskuje Duh koji je u nama. Na nama je čistiti i otkrivati našu narav. Prvi kršćani to su radili. To je bio trud, napor“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da u vjeri moramo trajno rasti i napredovati.

Nakon što su primili sakrament Duha Svetoga, u bjelini, sa svijećama, novokrštenici su prvi put, u procesiji, ulazili u baziliku, dolazeći na euharistiju.

„Bazilikama nazivamo ranokršćanske crkve. Prvi kršćani nisu gradili crkve, nego bazilike. Razlika je u svijesti koju su oni imali.

Bazilika dolazi od grčke riječi basileus, što znači kralj. Dakle, oni su gradili kraljevske palače. Krist je kralj, a kršćani su nakalemljeni na Krista. Našim krštenjem dogodila se velika promjena, novost života. Kao što je loza nakalemljena na trs, u krštenju smo nakalamljeni na Krista, živog i uskrslog. Život koji postoji u Bogu je i u nama, jer smo nakalemljeni na Krista, živimo na tom trsu. Zato su to kršćani smatrali najvećim dostojanstvom, doživljavajući sebe da su kraljevi, da imaju najveću čast. U bazilici se okupljaju kraljevi, sa svojim Kraljem kraljeva, Isusom Kristom“ istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Kršćanstvo je rano došlo u Poreč, čak krajem 1. st., sigurno početkom 2. st. Početkom 303./304. godine znano je ime prvog biskupa, Maura koji se tu okupljao s prvim kršćanima. Oni su tu uhvaćeni u privatnim kućama i ubijeni, znaju se i imena pet ubijenih kršćana. Tu se  vidi i riba, stari kršćanski znak iz 4. stoljeća. Kad su 313. kršćani dobili slobodu, tu je izgrađena prva bazilika koja se zove Predeufrazijeva bazilika. Biskup Eufrazije u 6. st. izgradio je to što je sada vidljivo u originalu. Srušio je prethodnu crkvu i na velikom natpisu napisao da je srušio neuglednu, ruševnu crkvu i izgradio novu.

Stupovi u bazilici originalni su iz 6. st. Eufrazije je na svakom stupu ostavio svoj znak i svoj pečat na svim vratima. Stručnjakinja iz SAD-a proučavala je svaku kockicu mozaika u bazilici i potvrdila da je u cijelosti originalan iz 6. stoljeća.

Značenje mozaika u apsidi Eufrazijeve bazilike

„Divimo se onome što je biskup Eufrazije ugradio u tu crkvu. Na zidovima je ugrađena cijela Biblija. To su nekad zvali Biblija pauperorum, dakle, Biblija za siromahe, za one koji ne znaju čitati. Sva vjera tu je bila izražena. Ono što su kršćani živjeli u prvim stoljećima, izraženo je u tim mozaicima“ rekao je mons. Zgrablić, razmatrajući poruku mozaika u apsidi i prikaza nad kojima se može razmišljati.

Ispod tapeta poda gdje počinje mozaik nalaze se stijene koje su bile u hramu boga Marsa, dakle, pod nogama je poganski hram. Mozaik se može podijeliti u tri sloja, logične cjeline koje nam nešto govore.

„Gledano odozdo prema gore, do prozora je prvi sloj. U donjem dijelu apside nema nijednog lika nego prevladavaju smeđa, siva i zelena boja. To su elementi prirode: zemlja, more, zrak. To simbolizira našu narav, u čemu se svi rađamo. Prozori na zidu apside osvjetljavaju baziliku. Ujutro po svom izlasku sunce toliko obasjava baziliku i krstionicu da je ona sva u sjaju. Kad su kršćani slavili, bazilika je bila puna svjetla“ rekao je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, podsjetio je da kada molimo za pokojne, Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima, molimo da oni žive u Bogu.

„Slika Boga je svjetlost. Ona nije prepreka. Svjetlo nas obasjava. Krist kao mlado sunce s visine pada na one koji vjeruju, pada na našu narav. Bog govori našoj naravi. Bog hoće nadograditi našu narav“ poručio je mons. Zgrablić.

U drugom sloju mozaika dominiraju veliki motivi, Navještenje anđela Gabrijela Mariji i Pohođenje BDM Elizabeti.

„Anđela gledamo u Božjoj riječi, u onome što Bog nama progovara. Marija je slika Crkve, kakva Crkva treba biti. Marija u tom prizoru razmišlja što Bog govori. Pozvan si razmišljati što ti Bog govori. U našoj vjeri jako je bitno da razmišljamo što nam je Bog rekao. Bog nije onakav kakvu mi sliku želimo stvoriti o njemu. Bog je onakav kakav se objavio u Svetom Pismu, kakav je sebe pokazao u Isusu. Marija o tome promišlja i zaključuje Neka mi bude po riječi tvojoj. Bog ima svoju poruku. Bog želi s tobom nešto učiniti.

U sredini anđeo drži kuglu. Lijevo je prorok Zaharija, zadnji prorok Starog Zavjeta, a desno sv. Ivan Krstitelj, prvi prorok Novog Zavjeta. Desni prizor prikazuje koji je rezultat naše vjere, u susretu Marije i Elizabete, dvije trudne žene. Bog vodi onoga koji je prihvatio Riječ Božju, on prima izobilje života. Žena je simbol života, žena rađa“ rekao je nadbiskup. U onome tko prima Evanđelje prebiva toliko bogatstvo da u njemu nastaje novi život.

„Vjera nam daje život u izobilju. Marija veliča Boga, Elizabeta ga blagoslivlja. One su pune radosti. Ako iskreno uđemo u vjeru, ona mora rađati sigurnošću i puninom života. Ne da mi je vjera teret, opterećenje, nego najveće blago, najveće dobro koje možemo dobiti, najveća radost i smisao koje mi vjera može donijeti“ poručio je mons. Zgrablić.

Središnji lik Bogorodice simbolizira Crkvu. „Marija sjedi na prijestolju i drži dijete. Crkva je majka i učiteljica. U grčkom pojmu učitelj sjedi, poučavalo se sjedeći, okupljalo učenike oko sebe. Crkva poučava ali je i majka, ona koja daje Krista“ istaknuo je nadbiskup.

Treći sloj mozaika ima najviše zlata, jer to je Crkva koja je u nebu. „U dnu mozaika uopće nema zlata, tu su prirodni materijali. Pa nas vjera diže u svjetlost, u novi život, gdje je malo zlata, ali puno zelenila. Zelenilo je simbol života. Treći dio mozaika je sav u zlatu, prikazuje nam što Gospodin nama priprema u vječnom životu zajedno s njim.

Gore u vrhu mozaika Krist sjedi na zemaljskoj kugli plave boje. Isus je gospodar neba i zemlje. U euharistiji je Krist koji je Kralj kraljeva, Gospodar neba i zemlje i  pobijedio je svakog neprijatelja. Uprisutnjuje se u euharistiji i učinio je djelo spasenja, za zajednicu ovdje i sada“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Pozdrav biskupa Štironje

Poželjevši vjernicima da iskuse Božju blizinu na hodočašću, don Mladen Pranjić, župnik porečke župe, rekao je da Eufrazijeva bazilika predstavlja čudo zbog svih godina, stoljeća i događaja koje je preživjela; potrese, požare, ratove. Udaljena je 20 m od mora i u svom izvornom stanju postoji već 15 stoljeća. Na susretu je bio i don Boško Čatlak, porečki kapelan.

Dobrodošlicu hodočasnicima izrazio je porečki i pulski biskup Ivan Štironja. Rekavši da je mons. Zgrablić zbog svoje nekadašnje župničke službe u Poreču „došao doma“, biskup Štironja je naglasio da „gdje god dođemo u crkvu u svijetu, mi smo doma“.

Izrazio je bojazan da crkve ne postanu muzeji. „Gubimo smisao duhovnoga. Imamo korijene čak do 2. st. po našim spomenicima vjere. To je ponos i ljepota, ali, zaboravljamo veliku stvar – to je i zaduženje! Lijepo je to promatrati, susresti vjeru i ljubav naših predaka. Prepoznaje se nekadašnja kvaliteta vjere. S kojom ljubavlju i vjerom je sve građeno, obnavljano i održavano? To su nam ostavile generacije prije nas. A što ćemo mi ostaviti budućim generacijama, čime će se ponositi buduće generacije, kao uspomenom na nas koji živimo u ovim stoljećima“ upozorio je biskup Štironja.

Pohvalno je da se naše generacije još okupljaju u Crkvi. U tom kontekstu, mons. Štironja pohvalio je i odaziv sudionika toga hodočašća.

„Vode nas i drže ljubav prema Bogu i Majci Božjoj. Ali, naša sveta dužnost je da taj žar i ljubav prenesemo na buduće generacije. Da im upravo to ostavimo kao baštinu, zalog naše vjere i ljubavi prema Bogu. Vjera i molitva će nas održati“ poručio je mons. Štironja.

Podsjetivši na Isusovu riječ ‘Bdijte i molite da ne padnete u napast’, biskup je rekao da je važno vratiti Bogu darovano vrijeme, od 24 sata u danu. „Duša bi trebala dobiti više vremena, jer duša vječno ostaje. Trebamo se pripremiti za vječnost. Volimo svoju Crkvu. Hodočašće i bazilika su znak djelovanja Crkve i dar Crkvi koju nitko ne može osporiti. A mi živimo u vremenu kad se postavlja pitanje što Crkva ima pričati, ‘neka šute’. Ako i šutimo, ovo će uvijek govoriti o Crkvi. A koliko tek Crkva govori u djelima gdje se ne može izbrisati: milosrđe, ljubav, praštanje, vjera iz koje je sve niknulo. Znajmo biti ponosni, znajmo cijeniti što imamo i prenesimo na naše mlade, djecu i unuke, govor o Isusu koji je prisutan u Crkvi“ potaknuo je biskup Štironja.

Ines Grbić

Trodnevno Hodočašće vjernika Zadarske nadbiskupije u Istru, Padovu i Trsat koje predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić počelo je u četvrtak, 12. listopada polaskom petsto hodočasnika u deset autobusa u ranim jutarnjim satima iz Zadra.

U pohod čašćenju bl. Miroslava Bulešića, sv. Leopolda Mandića, sv. Ante Padovanskog i svetišta Majke Božje na Trsatu, od četvrtka, 12. do subote, 14. listopada, hodočasnici će pohoditi sljedeće lokacije: Svetvinčenat, mjesto rođenja i ukopa bl. Miroslava Bulešića, gdje će nadbiskup predvoditi misno slavlje, zatim posjet Eufrazijevoj bazilici u Poreču gdje će mons. Zgrablić održati katehezu o kršćanskoj inicijaciji. U petak, 13. listopada je misno slavlje u bazilici sv. Antuna Padovanskog u Padovi i pohod svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića, a u subotu, 14. listopada nadbiskup Zgrablić predvodi misno slavlje u svetištu na Trsatu.

Svaki hodočasnik dobio je prigodnu knjižicu s itinerarijem hodočašća, prigodnim podacima o svakoj lokaciji koju se pohodi, molitvenim obrascima i pjesmama. Nadbiskup Zgrablić izrazio je srdačnu dobrodošlicu hodočasnicima, rekavši da to „nadbiskupijsko zajedništvo i hodočasničko susretanje predstavlja svjedočanstvo vjere i Božji je dar hodočasnicima, prigoda osnažiti opredijeljenost za Isusa Krista i međusobno se dodatno povezati na nadbiskupijskoj razini“.

„Činimo to u zajedništvu s Majkom Marijom u čijem mjesecu listopadu na Trsat hodočastimo, kao i sa sv. Leopoldom Bogdanom Mandićem, sv. Antunom Padovanskim i bl. Miroslavom Bulešićem, čija mjesta svetačkog djelovanja pohodimo, koji su bliski vjernicima i želimo im se dodatno približiti, kao zajednica mjesne Crkve. Želimo se nadahnuti na tim izvorima uzornog, kreposnog života. Kada hodočastimo, ostavljamo rutinu našeg svakodnevnog života i krećemo na put vjere ususret Bogu, ujedno preispitujući smisao vlastitog života, s ciljem još kvalitetnijeg i snažnijeg produbljivanja osobne vjere“ poručio je mons. Zgrablić, podsjetivši da su hodočasnička mjesta od davnina draga vjernicima.

„Na sâmom putu, ali i pri dolasku u svetišta, vjernici na osobiti način mogu osjetiti Božju blizinu i u toj milosti otvoreno iznijeti svoje molitve, prošnje i nakane, kao i zahvale za uslišanja. Hodočasnički put zahtjeva i određeni napor, odricanje te suživot s drugim hodočasnicima – to se na putovanju osvježava po molitvi i pjesmi upućenoj Bogu, kao i po snazi zajedništva hodočasnika“ poručio je mons. Zgrablić.

U duhu Godine molitve, to je hodočašće „izvrsna prilika da osvježimo svoj osobni, ali i zajednički molitveni duh, kao mjesna Crkva“ rekao je nadbiskup. Hodočašće je izraz vjere i osobne čežnje za Bogom. Stoga, nudeći Nadbiskupijsko hodočašće, mons. Zgrablić želi podržati tu ljudima dragu crkvenu pobožnost u kojoj rado sudjeluju, jačajući vjeru i dodatno se ucjepljujući u Crkvu.

„Dok zajedno koračamo prema svetištima koja su odredište ovog Hodočašća, potičem vas, dragi hodočasnici, da kao osobitu nakanu, uz vaše osobne, ovo Hodočašće prikažete za obitelji Zadarske nadbiskupije. Jer obitelj je stvarnost koja dotiče sve vas i nas: vaše roditelje i djecu, bake i djedove, rodbinu i prijatelje; vaša životna okruženja i radnu svakodnevicu. Obitelj je stvarnost koja pokriva cijelu našu egzistenciju, a u tolikim iskušenjima potrebna je Božjeg blagoslova i molitve, kako bi, duhovno osnažena, odolijevala mnogim izazovima i uvijek iznova bivala zacijeljena. Mir i duhovno zdravlje svake naše obitelji izgrađuje mir i ljepotu cijele naše Nadbiskupije, kao zajednice obitelji.

Neka po molitvi kroz ovo Hodočašće, u nas dođe nutarnji mir kojeg ćemo, po povratku svojim domovima, kao blagoslov donijeti u obitelji, župe, zajednice i radne sredine diljem naše Nadbiskupije.

Vjerujem da će, po otvorenosti vaših srdaca, ovo Hodočašće u vama pobuditi plodove duhovne obnove po vašim predanjima duše, u čežnji da iskusite živu Božju prisutnost i pratnju Boga koji je s nama, na našem putu života“ potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši da je hodočašće povlaštena prigoda da se vjernici dodatno povežu sa svetima, nadbiskup je rekao da su sveci „u stvarnosti raja, našeg trajnog doma koji i nas čeka, prijateljski otvoreni da im se obratimo za pomoć i molimo njihov zagovor. Tako po molitvama i zahvalama bivamo jedno tijelo u okrilju naše Majke Crkve koju činimo mi, putnici na ovoj zemlji, u hodu prema Vječnosti i zajedništvu s proslavljenom, nebeskom Crkvom“.

Među hodočasnicima je i Zora Surać iz župe Bezgrešnog začeća BDM u Murvici. O razlozima svoga sudjelovanja na Nadbiskupijskom hodočašću je rekla: „Volim hodočašća, to mi je veliko bogatstvo, to mi je baš kao neka gozba. U toj prigodi imam osjećaj kao da sam pozvana na posebnu gozbu. To su posebne milosti. Posebna je čast kad se nađemo tako u zajedništvu s našim nadbiskupom i drugim vjernicima“ rekla je Zora koja prvi put ide na tako veliko hodočašće. „To je uvijek veliko bogatstvo. Sv. Leopold Bogdan Mandić je moj prijatelj. To me osobito potaknulo da idem. Davno sam bila u Padovi, a ovo hodočašće sad i u Padovu mi je kao neko ponovno ‘renoviranje’ duše i moga života“ istaknula je Zora Surać.

Iva Sučić Vrkić iz župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru svake godine s obitelji ide u Međugorje, u privatnom aranžmanu. Ovo je prvi put da ide na veće hodočašće, još Nadbiskupijsko. „Idem s nakanom molitve za ozdravljenje. Privukao me osobito sv. Ante Padovanski. Ovo je prvi put da negdje hodočastim s Nadbiskupijom, što mi je osobito drago iskustvo. Očekujem da ću dobiti novo nadahnuće, produbljenje u molitvi i vjeri. Meni ovo predstavlja novo iskustvo hodočašćenja i zajedništva. Smatram da bi se ovako trebalo češće organizirati“ rekla je Iva Sučić.

Katarina Jelčić iz župe Srce Isusovo s Voštarnice u Zadru krenula je na hodočašće sa svojom majkom i dvije kćeri, od 6 i 8 godina starosti. „Želim djeci pokazati što je to. Što znače hodočašće, molitva, da mogu spojiti ugodno i korisno. Da ići u crkvu za djecu nije samo nešto dosadno, nego to može biti lijepo, još ovako u zajedništvu, kao grupa. Meni je žao što nema još više djece. Osobno, idem i iz razloga, znate ono kad se nakon nekog vremena želite malo ‘profiltrirati’. Nije mi naporno ići s mojim curicama, one se baš raduju tome. Prvi put idem s njima na ovako dalje hodočašće. Privukao me i sv. Ante Padovanski, njemu se osobito utječem“ rekla je Katarina. Njena majka Marija Strgačić osobito se raduje pohodu Istri i želi moliti posebno za milosti po zagovoru bl. Miroslava Bulešića.

U hodočašću sudjeluju i mnogi vjernici iz župe sv. Roka u Bibinjama, među kojima je i Martina Sikirić Vidić. „Bila sam u Padovi u svibnju, ali uspjela sam ići samo kod sv. Ante Padovanskog. I tada sam obećala sv. Leopoldu da se vraćam, da se vidimo. Sa sv. Leopoldom imam osobiti odnos, imam sina koji se zove Leopold. Sv. Leopold je moj najbolji prijatelj na nebu, definitivno. Jako ga volim, jako mu se veselim. Majka me naučila da se uvijek obraćam njemu kroz život i stvarno ga smatram svojim najboljim prijateljem.

Očekujem da će nam biti lijepo na hodočašću, da ćemo se vratiti puni nade, vjere i ljubavi, prema našim svecima, jednih prema drugima; da ćemo iskazati svoje molbe, prošnje, da će nas dragi Bog uslišati.

Posebno je kad kao Nadbiskupija idemo na hodočašće, da se okupi takva masa ljudi koja čini lijepo duhovno djelo; da ljudi negdje putuju s vjerom i s nadom, to je baš divno“ poručila je Martina Sikirić Vidić.

Ines Grbić

Svećenička skupština Zadarske nadbiskupije koja je okupila prezbiterij mjesne Crkve u zajedništvu sa zadarskim nadbiskupom Milanom Zgrablićem, na kojoj je predstavljen godišnji pastoralni plan i program Zadarske nadbiskupije, održana je u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u srijedu, 11. listopada.

U prvom dijelu Skupštine, voditelji službi Zadarske nadbiskupije i ravnatelji ustanova čiji je osnivač Zadarska nadbiskupija izvijestili su o stanju i aktivnostima iz nadležnosti povjerenog djelovanja pojedinih crkvenih stvarnosti.

Institucionalna izvješća podnijeli su voditelji/ravnatelji sljedećih nadbiskupijskih službi: Ekonomat (don Damir Šehić), Nadbiskupijska ustanova za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (don Mario Akrap), Caritas Zadarske nadbiskupije (don Dario Matak), Katehetski ured (don Gašpar Dodić), Klasična gimnazija Ivan Pavao II. Zadar i sjemenište Zmajević (don Ante Dražina), Katolička osnovna škola Ivo Mašina (don Roland Jelić), Teološko – katehetski odjel Sveučilišta u Zadru (don Zdenko Dundović), Nadbiskupijski crkveni sud (don Zdravko Katuša), Svećenički dom ‘Zmajević’ (don Zdenko Milić) i Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar (don Mario Soljačić).

U drugom dijelu Svećeničke skupštine don Mario Karadakić, vicekancelar Zadarske nadbiskupije, predstavio je knjižicu ‘Povjerenstva Zadarske nadbiskupije – Godišnji plan i program za 2023 / 2024 godinu’ čiji je urednik Karadakić. Tu knjižicu u izdanju Zadarske nadbiskupije na toj Skupštini dobili su svi svećenici.

U knjižici su uvodno pojašnjeni razlozi i kronologija utemeljenja Povjerenstava Zadarske nadbiskupije koji su, na svoj petogodišnji mandat, strateški dalekosežna inicijativa nadbiskupa Zgrablića od samog početka njegove službe zadarskog nadbiskupa, u želji da to budu idejna i operativna tijela u kreiranju različitih područja u pastoralu mjesne Crkve.

Kroz djelovanje tih Povjerenstava mons. Zgrablić predstavio je ujedno i programatski dio svoga pastirskog upravljanja u povjerenoj Zadarskoj Crkvi, u želji da inicijative Povjerenstava suradničko – koordinacijski stvaraju organizirani pastoral na razini Nadbiskupije, dekanata i župa.

Želja nadbiskupa Zgrablića je, u duhu sinodalnosti, dodatno povezati svećenike Nadbiskupije sa suradnicima, vjernicima laicima i na strukturalnoj razini međusobne upućenosti jednih na druge, imajući pred sobom cilj navještaja spasenja kao prioritet kršćanskog poziva kojega smo pozvani odgovorno i zauzeto ostvariti u aktualnom i povjerenom vremenu i prostoru.

Povjerenstvo čine povjerenik i članovi koji u međusobnoj suradnji i zajedništvu s nadbiskupom dinamiziraju nadbiskupijski život i evangelizacijski rad.

Na prvoj sjednici Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije, 4. ožujka 2023., članovima Vijeća predstavljeno je značenje izrade Pastoralnog plana i programa za 2023./2024. godinu, kroz osnivanje 15 biskupijskih pastoralnih povjerenstava. Tada je prvi put predstavljen i prihvaćen od strane članova Vijeća, Pravilnik o radu povjerenstava Zadarske nadbiskupije. Taj je Dokument predstavljen i podijeljen na korizmenoj rekolekciji svećenika Zadarske nadbiskupije 8. ožujka 2023. te je podijeljen i dokument ‘Povjerenstva Zadarske nadbiskupije’ s opisom djelokruga rada svakog od 15 povjerenstava.

To su Povjerenstva za pastoral obitelji, mladih, za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi, za župnu katehezu, duhovna zvanja i ministrante, za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije, za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu, misije, ekumenizam i međureligijski dijalog, za pastoral ribara, pomoraca i turista, za osobe s posebnim potrebama i njihove obitelji, invalide, obitelji branitelja i žrtve Domovinskog rata, za promicanje laičke duhovnosti, crkvene pokrete i zajednice, za kulturu, medije, trajnu formaciju svećenika i osoba posvećenog života i za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Koncizni opis rada svakog od tih Povjerenstava također je objavljen u knjižici.

Svećenici i redovnici Zadarske nadbiskupije na korizmenoj rekolekciji 2023.  izabrali su tri povjerenstva prema vlastitoj želji u kojima žele sudjelovati, a kasnije se između izraženih preferencija u kreiranju članova Povjerenstava izabralo sudjelovanje svećenika i redovnika u jednom Povjerenstvu. Sljedeća faza upisa novih članova bila je 1. travnja 2023., na susretu vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije s nadbiskupom Zgrablićem, kada su i vjeroučitelji odabrali u kojem bi Povjerenstvu željeli sudjelovati.

Izbor članova Povjerenstava nastavio se na konstituirajućoj, odnosno Prvoj sjednici Pastoralnog vijeća Zadarske nadbiskupije održanoj 22. travnja 2023. godine. Konačna lista upisa svih članova završena je 27. travnja 2023. objavom dekreta nadbiskupa Zgrablića.

U svibnju 2023. počele su prve sjednice gdje su članovi Povjerenstava dogovarali obrasce rada i sadržaje Godišnjeg plana i programa za 2023./2024. godinu. Rok dostave pisanih materijala povjerenika bio je 15. rujna 2023. godine.

Pastoralni projekt i program tiče se i sinodalne suradnje u kojoj se ostvaruje poslanje članova Povjerenstava.

Da su Povjerenstva od početka svoga utemeljenja i praktično zaživjela već u prvoj fazi svoga djelovanja, potvrđuje upravo izdana knjižica u kojoj je priređen kalendar glavnih događanja na razini Zadarske nadbiskupije za cijelu nadolazeću pastoralnu godinu koja je već počela.

Za svaki mjesec navedeni su nazivi događaja, mjesto, datum i sat njihovog održavanja. Tako unaprijed određeni raspored događaja, koji po svojoj tematici prate tijek liturgijske godine i naglaske u pojedinom crkvenom vremenu na razini Opće Crkve, anulira stihijski pristup pastoralu i doprinosi sustavno osmišljenom i harmonično koordiniranom životu mjesne Crkve u kojoj će niz nadbiskupijskih događaja u svom zajedništvu dodatno povezivati vjernike, poticati posvećenost u pastoralnim angažmanima i jačati osjećaj eklezijalne pripadnosti.

Svako Povjerenstvo konkretno je odredilo datume i mjesta održavanja po najveća tri događaja iz svoje nadležnosti na razini Nadbiskupije za novu pastoralnu godinu te su objavljeni u knjižici. Tim događajima prethodit će animacija vjernika za sudjelovanje u njima, što podrazumijeva pastoralna gibanja na župnoj i dekanatskoj razini i između tih događaja koji će na svojoj nadbiskupijskoj razini biti vrhunac u očitovanju zajedništva mjesne Crkve u različitim područjima djelovanja. Dogovoreni događaji konkretizacija su  evangelizacijskog poslanja s razrađenom tematikom i operativnim smjernicama.

„U radu Povjerenstva svi članovi trebaju voditi računa o zahtjevima konkretne situacije, kako bi vječni Logos naišao na ‘plodno tlo’ trenutne ili buduće situacije u kojoj današnji čovjek želi susresti Boga. Svako pojedino Povjerenstvo može uzeti i prikladnu metodu koje će se članovi pridržavati. Preporučuje se metoda evanđeoskog raspoznavanja  po kojoj će se, uz poštivanje dimenzija, ostvarivati i etape prema sljedećem redoslijedu: analiza i vrednovanje, odluka i projektiranje, ostvarivanje i provjera. Konačna svrha svih odgovornih unutar Povjerenstava je omogućiti skladan rad u zajedništvu, kako bi crkveno djelovanje zaživjelo u pastoralnoj praksi i bilo konkretna ponuda spasenja čovjeku današnjeg vremena“, poručio je nadbiskup Zgrablić u čije ime Povjerenstva djeluju te ih je i utemeljio radi što bolje koordinacije zadaća i dobrobiti Božjeg naroda, kao doprinos izgradnji crkvenog zajedništva, oživljavanja i povezivanja struktura s njihovim odrazom i učinkom za dobro duša u konkretnoj praksi i plodonosnom upravljanju cijelom Nadbiskupijom.

Predstojnici Povjerenstava na Skupštini su predstavili aktivnosti i godišnji plan događaja iz svoje nadležnosti, koje su pozvani ostvarivati u suradnji s vjernicima laicima.

Nadbiskup Zgrablić izrazio je zadovoljstvo donesenim i predstavljenim godišnjim planom i programom, istaknuvši da ga raduje kreativnost, poduzetnost i originalnost prijedloga Povjerenstava pred kojima je realizacija ciljeva i događaja. To će se ostvariti kroz zajedničku suradnju i ostvarivanje postavljenih planova koji nose cjelokupni rad u novoj pastoralnoj godini u mjesnoj Crkvi.

Nadbiskup je zahvalio povjerenicima i članovima Povjerenstava na trudu, volji i predloženim idejama, izražavajući svoju pastirsku podršku njihovom ostvarenju te praćenje i sudjelovanje u inicijativama koja dotiču razna područja duhovnih potreba čovjeka kao pojedinca i mjesne Crkve kao zajednice.

Mons. Zgrablić naglasio je da se u zajedničkoj suradnji i ostvarivanju planova ne smije zaboraviti na dva pravca djelovanja koja vode istom cilju, a to su rad i molitva; oni trebaju ići usporedno i dopunjavati se. To je svjedočanstvo pouzdanja u Božju milost i izgradnju odnosa s Gospodinom, iz čega onda proizlaze i nadahnuća za činjenje i konkretna djela. „Sve što činimo pozvani smo raditi na slavu Božju i dobrobit vjernoga puka“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Na Skupštini su najavljeni i detalji listopadskog velikog Hodočašća Zadarske nadbiskupije u Istru, Padovu i na Trsat čija je glavna nakana molitva za obitelji Zadarske nadbiskupije. Svećenicima – voditeljima deset autobusa predstavljen je hodočasnički priručnik kojeg će dobiti svaki hodočasnik.

Najavljeno je i tradicionalno, 38. hodočašće vjernika Zadarske nadbiskupije sv. Nikoli Taveliću u Šibenik koje će se održati 12. studenog, a organiziraju ga dekani na području svoga dekanata.

Nadbiskup Zgrablić pozvao je na molitvu za trojicu novih đakona Zadarske nadbiskupije, istaknuvši značaj đakonskog ređenja koje će biti 11. studenog u crkvi sv. Šime u Zadru – to kao svjedočanstvo ostvarenog duhovnog zvanja predstavlja radosni događaj u životu mjesne Crkve.

Odlukom nadbiskupa Zgrablića, Svećenička skupština Zadarske nadbiskupije će se održavati na početku nove pastoralne godine.

Ines Grbić

Svetkovina sv. Šime, zaštitnika grada Zadra, na vrhuncu svoga višednevnog obilježavanja proslavljena je večernjim koncelebriranim slavljem koje je na blagdan sv. Šime u nedjelju, 8. listopada, u svetištu sv. Šime u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Cjelovito razmatrajući biblijski, duhovni, povijesni i kulturni kontekst čašćenja sv. Šime u Zadru, nadbiskup Zgrablić u propovijedi je istaknuo dva osobita podatka.

Prvi, da je upravo ove, 2023. godine, okrugla obljetnica bivanja tijela sv. Šime u Zadru koji se u Zadru nalazi točno 820 godina (1203.-2023.). Tijelo sv. Šime na putu iz Sirije u Veneciju zastalo je, zbog nevremena, u Zadru, 1203. godine. Od  tada neprekinuto boravi u Zadru unatoč izloženosti svim povijesnim i društvenim mijenama i osvajanjima tijekom proteklih osam stoljeća. Na čudesnost uspjele sačuvanosti tijela sv. Šime u Zadru podsjetio je i nadbiskup Zgrablić, rekavši da se tim blagdanskim slavljem „i mi pridružujemo mnogim generacijama naših prethodnika u vjeri koji već 820 godina u Zadru, ponekad i uz velike povijesne brodolome i oluje, štuju sv. Šimuna“.

Drugi značajan podatak koji dosad još nije bio javno izrečen u svetištu sv. Šime o njegovoj svetkovini, a u potpunosti opisuje Šimin identitet kao osobe, u prilog je Božjem izabranju toga proroka za susret s Mesijom kao djetetom te potvrda ostvarenog Božjeg obećanja i Šimine vjernosti, jest veliko simbolično značenje imena Šimun. Ime Šimun u svom hebrejskom porijeklu znači onaj koji sluša.

„Biblijska riječ ‘Šimʿon’ znači ‘On je čuo!’“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

„Još nam Stari Zavjet izriče najvažnije riječi do kojih Židovi jako drže. Mi kršćani pozvani smo čuvati najveće zapovijedi: ‘Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga’. Ali, prije te zapovijedi, stoji Riječ ‘Shema, Israel’ – Slušaj, Izraele!’. Božja prva zapovijed je – Slušati! Bog najprije ima nama nešto reći.

Dakle, Šimun – Šim’ on je onaj koji je čuo! Bog je progovorio. On je čuo!“ istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Razmatrajući sv. Šimu kao osobu koja sluša i čeka, mons. Zgrablić je rekao: „Šimun je čovjek koji sluša, čuje i razmišlja o onom što je čuo, odnosno, pročitao u Svetom Pismu. Čitajući Sveto Pismo i razmišljajući o njemu i sâm se napunjao Duhom Svetim kojim je Sveto Pismo nadahnuto. Duh Sveti se tako u Šimunu nastanio, prožeo je čitav njegov život. Njegov život postao je Hram Duha Svetoga. O tome nam sv. Luka u kratkom evanđeoskom tekstu govori čak tri puta. Sv. Luka piše: „Duh Sveti bijaše na njemu,“ „Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti“ i „Potaknut od Duha dođe u Hram“.

Šimun živi od Duha! Duh ga ispunja i vodi. Šimun sluša Duha koji mu omogućuje da prepozna i primi Isusa, Sina Božjega, u svoje naručje i u njemu pronađe sav smisao svojega života i djelovanja“ poručio je mons. Zgrablić.

Podsjetivši na zapis evanđeliste Luke, „Iščekivao je Utjehu Izraelovu“, nadbiskup je rekao da je Šimun, pun Duha, usprkos svojoj poodmakloj dobi i čovjek nade.

„Zasigurno je Šimun čitao riječi Izaije proroka: „Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega“ i „Postavit ću te za svjetlost narodima da spas moj do nakraj zemlje doneseš“.

Sv. Šimun prepoznao je da se riječ proroka Izaije sada počinje ostvarivati u Mesiji, Isusu kojeg drži u rukama“ naglasio je nadbiskup, potaknuvši na razmatranje pitanjima: „Koliko čitamo ili slušamo Sveto Pismo kako bismo se napunili Duhom Božjim koji nam je potreban da bismo prepoznali Isusa koji se polaže i u naše ruke? Prepoznajemo li Isusa koji svaki dan dolazi u hram našega života? Očekujemo li i mi od Boga spasenje, najveće i konačno dobro? Vidimo li u Isusu „svjetlost na prosvjetljenje naroda?“.

Uz poruku da je sv. Šime čovjek koji je Boga, Duh slušao i čuo, osobnost sv. Šimuna mons. Zgrablić opisao je i odrednicama: Sv. Šimun – model života i današnjeg vjernika, Šimun – starac koji očekuje novo, Šimun prima dijete koje vodi starca i Šimun – čovjek molitve.

Riječi sv. Šime „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru…“, mons. Zgrablić istaknuo je kao riječi koje su „nadahnute Duhom Svetim, a Šimun Bogoprimac izgovorio ih je primivši Isusa u naručje u hramu. Te riječi milijuni kršćana diljem svijeta izgovaraju svake večeri moleći Povečerje iz Časoslova Naroda Božjega“.

Upozorivši da sv. Luka ne predstavlja Šimuna samo kao povijesnu osobu, nego kao model vjernika, nadbiskup je poručio: „Relikvije sv. Šimuna ne vraćaju nas u povijest, nego nam sada prikazuju živu vjeru i stvarnost njegove nazočnosti u Bogu. U liku Šimuna pronaći ćemo odgovore na mnoga naša kršćanska i životna pitanja o smislu života i našem kršćanskom putu prepoznavanja Isusa“ istaknuo je predvoditelj slavlja.

Šimun prepoznaje i prihvaća Božju jednostavnost i nazočnost u djetetu, a ne u sili i moći političkog osloboditelja

U tom kontekstu, pojasnio je nekoliko, naizgled i ljudski gledano, proturječnosti, a koje su nam primjer i uzor što je sve ostvarivo kada čovjek sebe s potpunim povjerenjem preda Bogu i događaje promatra iz Božje perspektive.

Prvo: sv. Šimun, iako starac, dakle, na zalazu života, i u tim trenucima je osoba koja očekuje novost! Ljudi su inače skloni vjerovati da se na zalazu života ne može više dogoditi nijedna novost, da je sve već proživljeno.

„Šimun u svojoj starosti i čekanju nije zatvoren u prošlost, već je otvoren budućnosti. Nije umoran od života, razočaran nad prošlošću, ispunjen neizvjesnošću. Šimun je otvoren za novo, sposoban je gledati u budućnost! Šimun grli dijete koje simbolizira novo koje uvijek Bog donosi i daruje čovjeku.

Šimun prihvaća u naručje malo dijete. Unatoč njegovoj starosti, nemoći, slabosti, zahvaljujući duhovnoj zrelosti, svojim očima gleda spasenje u djetetu koje prima. Ne gleda Spasitelja koji čini čudesa, već malo, nejako dijete. Ne gleda nešto izvanredno, već dijete, malog Isusa s Marijom i Josipom, kojega skromno donose u hram kao siromasi, uz prinos dvije grlice ili golubića.

Šimun vidi, prepoznaje i prihvaća Božju jednostavnost i nazočnost kao način otkrivanja Božjega lica i djelovanja. On od Boga ne očekuje nešto više od njegove nazočnosti, jednostavnosti i poniznosti. Primiti Isusa u naručje za njega je ono najveće! Izražava to molitvom predanja: ‘Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj u miru!´. Dosta mu je Bog takav kakav jest. U njemu pronalazi sav smisao svoga života“, kaže papa Franjo o sv. Šimunu“ istaknuo je mons. Zgrablić.

Druga čudesnost je da je Šimun toliko predan mesijanskom poslanju Isusa, pa bio on i tek rođeno dijete, da Šimun, odrasla osoba, sebe prepušta djetetu i dopušta da njega, odrasloga, starca, vodi dijete.

„Marija predaje Isusa u Šimunove ruke. To predanje Isusa je dvostruko i uzajamno. Na sceni Prikazanja na Škrinji prikazan je Isus koji u Hramu u Šimunovom naručju jednom rukom grli Šimuna, a drugu ruku pruža prema Mariji. Marija predaje Isusa kojeg Šimun očekuje čitavog života, u njemu nalazi ispunjenje svoga života i utjehu koju očekuje cijeli Izrael: „Svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga Izraela“.

Primajući u naručje Isusa, Šimun blagoslivlja Boga i njegovu Majku jer u njemu svako srce nalazi svoje ispunjenje. Govoreći o Isusovom prikazanju u Hramu, stara antifona kaže: „Šimun je primio Dijete, a Dijete je vodilo starca“. Susret Isusa i Starca, onoga koji sluša, donosi ispunjenje. Dijete je darovalo Šimunu smisao dugom životu i čekanju, pokazalo mu je ispravan pravac i smisao života.

Dijete je prosvijetlilo Starca omogućivši mu vidjeti svu dubinu svega što je čitav život  očekivao: susresti Mesiju, Spasitelja. Šimun je pred malenim Isusom očistio i ispunio sva svoja očekivanja od Boga, Spasitelja, jer ga nije gledao kao što je očekivao Izraelski narod, u sili i moći političkog osloboditelja.

Šimun je držao u rukama malo, krhko Dijete koje je ovisilo o njemu, o pažnji njegovog srca, o njegovoj vjeri, o njegovom srcu. Marija i Josip u tom činu i vjeri Šimuna nisu samo pasivni promatrači. Taj događaj i njih zahvaća i vodi.

Gledajući Šimuna i razmatrajući o njegovom životu, i mi shvaćamo isto. Majka Crkva Isusa stavlja i u naše ruke! U svakoj svetoj pričesti, Majka Crkva Isusa polaže u naše ruke. Kao što se veliki Bog sakrio u malo dijete da bi ga Šimun mogao držati u rukama, grliti i ljubiti, Isus se sakrio u poniznost posvećenog kruha da bismo ga i mi također mogli primiti u svoje ruke, u svoje srce i sjediniti se s njime“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši da je Šimun, prije svega, čovjek Hrama i molitve, nadbiskup je rekao kako molitva osposobljava Šimunov život da i u trenucima slabosti, nemoći i starosti, slavi, blagoslivlja i zahvaljuje Bogu.

„Svjetlost svijeta, Isus kojeg drži u rukama, nadahnjuje ga da moli s pouzdanjem i predanjem: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!’.

Riječ ‘otpuštati’ znači ‘razvezati zavezano’. Šimun osjeća kako mu je Bog dao doživjeti vrhunac njegove molitve držeći u rukama Dijete, Kneza mira, Spasitelja i Otkupitelja koji donosi puninu mira, razvezuje i raskida sve okove grijeha, prolaznosti i smrtnosti. Iskustvo Boga koje Šimun doživljava prihvaćajući novorođeno Dijete u ruke je oslobođenje koje donosi mir. Dijete je punina koja daje smisao životu“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši kako je bitno primijetiti, baš po Šimunovim riječima, da se sve to događa „sada“.

„Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru…“, moli Šimun. Sada je ovaj trenutak, ovo vrijeme. Bog se i nama želi objaviti sada u našem životu. Sada, usprkos svemu, pa čak i usprkos našim tminama. Šimunova molitva ‘Sad otpuštaš’, koju izgovara iz životnog iskustva je molitva koja ozbiljno priprema na kraj života, na susret sa smrću.

Šimun se obraća onome kojeg drži Gospodarem života i s kojim je iskusio njegovu snagu koja mu omogućuje da po smrti uđe u vječni počinak. Šimun ne bježi od smrti, već je promatra kao kontinuitet života, svjestan da će i ona biti novo iskustvo Božje objave. Šimun se uvijek pouzdavao u Boga i pouzdaje se i ovoga, posljednjeg trenutka „po riječi njegovoj“, kako je i Isus izrekao na križu: Sada je došao čas, ‘Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!’“ naglasio je mons. Zgrablić.

Šimun je doista „čovjek pravedan“, kako o njemu kaže i Sveto Pismo, istaknuo je nadbiskup. To znači da je „Šimun u dubini duše povezan s Bogom i ‘bogobojazan’, tj. ponizan pred svojim Stvoriteljem, kako bi trebao biti svaki koji želi živjeti puninu vjere s Bogom“ istaknuo je predvoditelj slavlja.

Zadarska nadbiskupija ima čast i odgovornost pred milošću tijela sv. Šime, nuditi ga svim ljudima

Nadbiskup je opisao i značenje i izgled Škrinje sv. Šime, najznačajnijeg zlatarskog srednjovjekovnog djela zlatara Franje iz Milana koji je u Zadru imao radionicu. Po  minucioznosti i bogatstvu izrade, to je najdragocjeniji i najveći relikvijar u europskim razmjerima, a nalazi se u središnjem dijelu u prezbiteriju Šimine crkve, iznad glavnog oltara.

Sa stražnje strane Škrinje majstor Franjo ukucao je tekst na latinskom, a u prijevodu glasi: “Ovdje, u ovoj škrinji, koju je, da izvrši svoj zavjet, darovala moćna, preslavna i uzvišena Elizabeta Mlađa, vladarica Ugarske, počiva u miru Šimun Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođena od Djevice. Ovo je djelo učinio Franjo iz Milana godine 1380”.

Koliko je proniknuo u bît poruke koju treba poslati, pokazuje i da je majstor u središte reljefne kompozicije sprijeda stavio kako sv. Šimun drži Dijete Isusa. Prikazao ga je precizno u centru prednjeg dijela Škrinje, poručujući da u središtu života i našeg pogleda mora biti Isus Krist koji se predaje svakom čovjeku.

Na pročelju vratnice Škrinje, na lijevo od središnjeg reljefa Prikazanja Isusa u hramu, prikazan je reljef sv. Josipa s golubicom u ruci i Marija koja predaje Isusa Šimunu. Lijevo je prikazan Šimun iza kojega stoji proročica Ana. Dijete je licem okrenuto majci prema kojoj pruža desnu ruku.

Na cijelom poklopcu sarkofaga sprijeda dominira u cijelosti prikazano tijelo sv. Šime, a na ovratniku plašta je natpis SANCTUS SIMEON IU(STUS) (Sveti Šimun Pravednik); na desnoj narukvici haljine nalazi se natpis PROFETA (Prorok).

Na kraju mise, mons. Zgrablić izmolio je zagovornu molitvu sv. Šimi koju je nadbiskup Zgrablić napisao uz ovogodišnju svetkovinu i predao je puku kao službeni molitveni obrazac, izmolivši je prvi put 7. listopada, na svečanoj Večernjoj na uočnicu svetkovine.

„Zagovor sv. Šimuna neka nam pomogne da se ispunjamo Duhom Božjim, kako bismo u svakom trenutku mogli prepoznati Isusa u našem životu kao svjetlost na prosvjetljenje tmina našega života i Isusa koji se po svakoj euharistiji stavlja u naše ruke, da bismo ga mogli ljubiti sve do trenutka potpunog zagrljaja u vječnosti“ potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Tijekom blagdana u Šiminom svetištu slavljene su još četiri mise koje su okupile tisuće hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije. Osobito bude posjećena popodnevna misa s blagoslovom djece jer je sv. Šime na osobiti način zagovornik raznih potreba u životu djece, od njihovog začeća do ozdravljenja tijekom života.

„Sv. Šime primio je mnoge uzdahe i vapaje i prenio ih je pred lice Gospodina. Tišina i skrovitost njegovog hrama daje nam do znanja da se nalazimo na tlu koje je sveto. Tlo koje ne odiše bukom, već jednostavnošću, natopljeno molitvama vjernika“ rekao je na kraju mise don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.

Zahvalivši nadbiskupu Zgrabliću na pastirskoj brizi nad Zadarskom nadbiskupijom, don Damir je rekao: „Mi, Zadarska nadbiskupija, osjećamo čast i odgovornost pred milošću i tajnom tijela sv. Šime koji se nalazi kod nas!

Kao da taj starac nije htio otići iz grada Zadra. Njegovo tijelo je puno puta u povijesti bilo određeno za odlazak, ali čudesna sila drži ga među nama. Potresi, požari, pljačke, ratovi – ništa ga nije uspjelo pomaknuti, udaljiti iz grada Zadra.

Neka nas prisutnost sv. Šime sve osnaži, da novim zanosom krenemo u izgradnju naše svakodnevice u cijeloj Zadarskoj nadbiskupiji i Crkvi. Šimina revnost i nas potiče da nikada ne odustajemo od Božje volje za nas“ poručio je don Damir.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić, koncelebranti i puk svih generacija iskazali su čašćenje sv. Šimi prolazeći ispred Škrinje sv. Šime u kojoj se nalazi neraspadnuto svečevo tijelo, za koje je i tijekom službenih rekognicija od strane stručnjaka utvrđeno da su u tijelu sv. Šimuna neraspadnutima sačuvani svi njegovi organi; dakle, dva tisućljeća nakon što je Šimun osobno doživio pomazanje i dodir Mesije, Isusa Krista kojega je držao u svom naručju u njegovoj najranijoj dobi, a koji je za sebe rekao: „Ja sam put, istina i život“.

Ines Grbić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je u subotu, 7. listopada, u svetištu sv. Šime u Zadru, svečanu Večernju uoči blagdana sv. Šime, zaštitnika grada Zadra.

Osobitost i obogaćenje u ovogodišnjem liturgijskom susretu bilo je zajedničko sudjelovanje u Večernjoj hodočasnika Križevačke eparhije, među kojima i njihovih svećenika i bogoslova, predvođenih križevačkim vladikom Milanom Stipićem koji njeguju veliku pobožnost u čašćenju sv. Šime te sudjelovanje članova crkvenih pokreta i zajednica Zadarske nadbiskupije koji su se okupili na svom susretu u svetištu sv. Šime prije početka svečane Večernje.

U zahvalnosti članovima Povjerenstva za promicanje laičke duhovnosti, crkvene pokrete i zajednice u Zadarskoj nadbiskupiji s predstojnikom fra Bojanom Rizvanom na organizaciji njihovog susreta prije Večernje, nadbiskup Zgrablić rekao je da je djelovanje zajednica, udruga, pokreta i bratovština na području Zadarske nadbiskupije „u povezanosti istim Božjim Duhom“ te da smo pozvani zahvaljivati Bogu „na bogatstvu različitih plodova Duha koji niču, rastu i dozrijevaju na Božjoj njivi diljem naše Nadbiskupije“.

„Poput sv. Šimuna koji je potaknut Duhom došao u Hram upravo u trenutku kad su Marija i Josip prikazivali Bogu Isusa i mi smo se, vođeni istim Duhom, okupili oko sv. Šimuna, Pravednika i Bogoprimca koji je držao Isusa u svojim rukama, na molitvu koja nam otvara vrata Bogu i omogućuje prepoznati Isusa, ljubljenog Božjeg Sina i našeg Spasitelja.

Relikvije sv. Šime ne vraćaju nas natrag u jeruzalemski hram, u Šimunovo vrijeme, nego nas, kao „fragmenti vječnosti na zemlji,“ kako je netko nazvao relikvije, usmjeravaju prema nebu, k Bogu, našem Ocu i povezuju sa sv. Šimunom koji živi u Božjem svjetlu i miru u vječnosti“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da se kroz molitvu povezujemo sa sv. Šimunom „koji je supatnik u našim slabostima i iskušenjima života, da bismo mogli njegovim primjerom i zagovorom smjelo pristupiti Prijestolju milosti te primiti milost i milosrđe za pomoć u pravi čas“.

Molitva Večernje je „dio velikog molitvenika, Knjige psalama, kojeg biblijska tradicija daje vjerničkom puku da postane njegova molitva, njegov način obraćanja Bogu u izgrađivanju odnosa s njim“ rekao je nadbiskup, poručivši: „Psalme je sigurno svakog dana molio i sv. Šimun i na taj način ispunjavao svoj život Duhom Svetim koji ga je u životu vodio i poticao do blaženog iskustva punine života izraženog u njegovim riječima hvale i molitve: Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio  pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga’“.

„Božje poznavanje nije prisjećanje, nego bivstvovanje u životu pravednika“

Prvi pjevani psalam na Večernjoj, Psalam 109, „proročki nam govori o Mesiji, o Kristu kralju, svećeniku i pobjedniku nad grijehom i smrću. Velika su i čudesna djela Božja dovršena u Kristu za nas, jer u njima promatramo njegovo junaštvo i vlast nad našim neprijateljima. S Kristom Kraljem sve dublje ulazimo u Božji svijet, u Kraljevstvo nebesko, u nebesko veličanstvo koje je kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“, rekao je mons. Zgrablić.

Drugi pjevani psalam, Psalam 112, govori „o iskustvu blaženstva pravednika koji živi s Bogom i surađuje u izgradnji Kraljevstva nebeskoga. Krist nam omogućuje biti pravednik pred Bogom. Pravednik uživa u Zakonu Gospodnjem. S Bogom, život pravednika postaje kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi, čije lišće nikad ne vene, jer sve što radi dobrim urodi. Pravedniku nije život kao pljeva koju vjetar raznosi. Gospodin poznaje pravednikov put. A Božje poznavanje nije prisjećanje, nego bivstvovanje u njegovom životu“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da se pravednikova molitva izriče svečanom pjesmom hvale, hvalospjevom.

U trećem djelu Psalterija puk je pjevajući molio Hvalospjev iz Knjige Otkrivenja kao svoju poklonstvenu hvalu Gospodinu, „naše klanjanje u Duhu i istini, zbog njegovih veličanstvenih djela koje slave njegovo Ime koji je Bog, Svet, Gospodin i Svevladar“, rekao je nadbiskup.

Psalmi, hvalospjev iz Knjige Otkrivenja, kratko čitanje iz Poslanice Hebrejima i Marijin hvalospjev Veliča, pjevajući moljeni na Večernjoj, „ulijevaju se u našu vjerničku stvarnost koja postaje povlašteno mjesto susreta s Bogom i njegovog odgovora na naš životni put. Ta nam molitva pomaže prepoznati iskustvo Božje blizine na koju je svaki čovjek pozvan“, rekao je predvoditelj slavlja.

Istaknuvši da „molitva psalama zauzima istaknuto i privilegirano mjesto u iskustvu molitve Crkve“, nadbiskup je rekao da psalmi „sadrže nadahnutu Božju riječ koja postaje riječ molitelja“. Pritom je citirao papu Beneditka XVI. koji je rekao: „Psalmi su dani vjerniku kao molitvenik kojemu je jedini cilj postati molitva onoga koji ih prihvaća i njima se obraća Gospodinu. Budući da su Božja riječ, onaj koji moli psalme govori Bogu sâmim Božjim riječima, obraćajući se njemu riječima koje nam on sâm daje. Tako, moleći psalme, uči se moliti. Oni su škola molitve“.

„Molitva je najbolji prijatelj života, najbolji vodič do živog osobnog susreta s Bogom“ poručio je mons. Zgrablić. Nadbiskup je nagovor zaključio molitvom Bogu po zagovoru sv. Šime, pročitavši zagovorni molitveni obrazac sv. Šime i moleći ga s pukom, a napisao ga je mons. Zgrablić i ubuduće će biti službena zagovorna molitva sv. Šimi u svetištu sv. Šime u Zadru.

Poželjevši da po primjeru i zagovoru sv. Šime Bog i nas ispuni i vodi Duhom Svetim kao što je njega, da Krista prepoznamo i primimo u hramu života i prosvijetli naš život te da blagoslivljamo Boga zbog ljubavi koju nam je darovao u sv. Šimi, nadbiskup je istaknuo da je Bog Duhom Svetim vodio i poticao sv. Šimuna, Pravednika i Bogoprimca, cijelog njegovog života te mu je dao milost da prepozna i iz Marijinih ruku primi u naručje ljubljenog Božjeg Sina Isusa Krista, za kojega je Sv. Šime tijekom prikazanja u jeruzalemskom hramu rekao da je slava Božjeg naroda, „svjetlost za prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“.

Ljudi svjedoče o uslišanjima po zagovoru sv. Šime osobito za djecu

Prisutnima se prigodno obratio i križevački vladika Stipić. Mons. Stipić je podsjetio da je Zadarska nadbiskupija u rujnu 2014. darovala Križevačkoj eparhiji djelić relikvije sv. Šime koja se nalazi u grkokatoličkoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom.

Vjernici u Jastrebarskom svake srijede mole pred tom relikvijom osobito se utječući zagovoru sv. Šime. Sv. Šimu osobito svečano slave svake godine i na Svijećnicu, jer je u središtu toga blagdana događaj prikazanja Isusa u hrama kojega je dionik bio upravo sv. Šime.

Relikvija sv. Šime darovana je Križevačkoj eparhiji povodom obilježavanja 400 godina Marčanske unije, događaja koji je značio priznavanje rimskog pape vrhovnim poglavarom Crkve i obnovu crkvenog zajedništva grkokatolika s Apostolskom stolicom, kakvo je bilo u prvom tisućljeću.

„Relikvija sv. Šime dana je kao znak sjeverozapadnoj Hrvatskoj za štovanje toga velikog i predivnog sveca. Mi hodočasnici došli smo zahvaliti za tu milost i izreći molitvu koju molimo svake srijede kod relikvije sv. Šime u Jastrebarskom. Moramo se pohvaliti da je Bog zaista blagoslovio ljude po daru relikvije sv. Šime u Jastrebarskom. Bilo je već nekoliko uslišanja obitelji koje su posvjedočile da nisu mogle imati potomstvo, a onda su po zagovoru sv. Šime, utječući se njemu molitvom, dobili od Boga blagoslov i potomstvo, po molitvama i zagovoru svetoga starca Šimuna“ rekao je vladika Stipić. Potom je vladika, u ime vjernika, predvodio molitvu sv. Šimi koju mole vjernici „velikom Božjem ugodniku Šimi“, utječući se njegovoj „čovjekoljubivoj dobroti“, da pogleda na sve koji prilaze njegovim svetim moćima moleći njegov zagovor i pomoć; „da živimo pravednim životom poput sv. Šime, da ugledamo svjetlo spasenja i u miru prijeđemo u život vječni“.

U znak podrške njihovom zahvalnom hodočašću i štovanju sv. Šime, zadarski domaćin, nadbiskup Zgrablić, u srdačnom izrazu dobrodošlice grkokatoličkim gostima, darovao je vladiki Stipiću da upravo mons. Stipić sa župnikom don Damirom Šehićem otkrije zastor sa Škrinje sv. Šime na početku Večernje.

Na kraju Večernje, prisutnima se prigodno obratio dr. don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime. U danima pripreme za proslavu blagdana sv. Šime, kako je rekao, don Damir se pitao tko su ljudi koji će hodočastiti sv. Šimi.

„Znam da ih vežu razne niti za sveto tijelo starca Šime, ali pitao sam se koji su dublji razlozi zbog kojih hodočasnici dolaze i obilaze ovo mjesto molitve. Ubrzo mi je došao odgovor. Primio sam telefonski poziv jedne žene koja se zanimala za raspored misa. Rekla mi je da putuje izdaleka i kako dolazi u Zadar kako bi bila tu sa svojom obitelji dva dana, jer ima dug prema sv. Šimi. Naime, sv. Šime je uslišio njenu molitvu vezano za njenog sina.

Nedugo zatim nazvali su me pojedini svećenici iz Splita i iz Šibenika i rekli kako žele doći i biti na proslavi sv. Šime. Ovo govorim zato jer je potrebno istaknuti kako sv. Šime nije naše vlasništvo. Njegova svetost i Svjetlost na prosvjetljenje naroda je naša obveza da kao mjesna Crkva otvorimo širom vrata svima koji vape i mole za pomoć ovoga sveca. Svjedočanstva mnogih kao i rijeke onih koji će tek obići relikviju sv. Šime daju nam zadaću da brinemo i trajno pružamo priliku svima koji traže zagovor pred sv. Šimom“ poručio je čuvar svetišta Šehić, kojemu je nakon Večernje prišla ta žena koja ga je nazvala i rekla: „Ja sam žena koju ste spomenuli, ja sam Vas zvala. Ovo su moji kćer i sin, za koje zahvaljujem sv. Šimi“.

U zahvalnosti svima za dolazak u pohod sv. Šimi i sudjelovanje u molitvi Večernje, koje je, u odnosu na prethodne godine, bilo najbrojnije dosad po posjećenosti puka baš i na uočnicu svetkovine, don Damir je zahvalio članovima zajednica i pokreta Zadarske nadbiskupije za sudjelovanje u Večernjoj. „Izričem i poziv da se u crkvi sv. Šime osjećate uvijek dobrodošlo! Osjećajte se uvijek ugodno i voljeno! Svetac koji boravi u ovom svetištu daje nam razlog da imamo pouzdanje u Boga onako kako ga je i on imao dok je očekivao Mesiju“ poručio je dr. don Damir Šehić svim vjernicima.

Nakon Večernje, nadbiskup Zgrablić, vladika Stipić, svećenici i puk počastili su sačuvano tijelo sv. Šime pohodom pred Škrinju sv. Šime u kojoj je tijelo sveca kojega Zadrani časte već osam stoljeća.

Ines Grbić

Tijekom svečane Večernje na uočnicu blagdana sv. Šime, u subotu, 7. listopada, u crkvi sv. Šime u Zadru, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predao je puku  zagovornu molitvu sv. Šime koja je budući službeni molitveni obrazac u javnom čašćenju sv. Šime, upućen iz svetišta sv. Šime u Zadru.

Autor te molitve je mons. Zgrablić. Nadbiskup je na kraju svoga nagovora tijekom Večernje prvi put izmolio tu molitvu koja u obraćanju Bogu završava izricanjem osobne molitvene nakane sv. Šimi.

Moleći u zajedništvu s vjernicima, mons. Zgrablić potaknuo je puk da svatko u sebi na kraju izrekne molitvenu nakanu sv. Šimi.

Molitveni obrazac glasi:

Moli za nas, sv. Šimune. – Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:

Gospodine Bože, Oče naš!

Po primjeru i zagovoru sv. Šimuna,

Pravednika i Bogoprimca,

i nas ispuni i potiči Duhom Svetim

da Isusa Krista, Tvoga ljubljenog Sina, prepoznamo

i iz Marijinih ruku primimo

u hramu našeg života,

gdje Te želimo zauvijek slaviti.

Kristova blizina neka nam bude svjetlost

na prosvjetljenje u svim tminama života,

kako bismo blagoslivljali Tebe

zbog ljubavi koju si nam u Njemu darovao.

Pomozi nam da napredujemo u svetosti,

radujući se spasenju koje si nam u Kristu pripravio.

Osobito Te molimo

da nam po zagovoru sv. Šimuna

udijeliš milost …… (osoba izrekne za koju milost želi moliti).

To Te molimo po zagovoru sv. Šimuna

i po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Taj molitveni obrazac buduća je službena molitva koju će don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime u Zadru, učiniti uvijek dostupnom u zadarskom svetištu te promicati njeno širenje, u želji i poticaju da se ljudi obraćaju sv. Šimi u raznim prilikama života.

Mnogi su kroz stoljeća osvjedočeni u zagovor sv. Šime, osobito u nakanama za zdravlje djece i rađanje potomstva, o čemu postoje i svjedočanstva ljudi. Sveti Šime bio je u osobnom dodiru i susretu s Isusom, Otkupiteljem i Spasiteljem svakog dara života, od njegove najranije i tjelesno nejake dobi, potrebne osobite zaštite roditelja.

Crkva sv. Šime u Zadru promiče se kao „svetište života“ jer je sv. Šime u sebi utjelovio dostojanstveno življenje i poštovanje svih stadija života.

Dostojanstveno je doživio svoju starost strpljivo, postojano i vjerno iščekujući Mesiju te je spokojno i u miru umro.

U hramu se susreo s Isusovim roditeljima, Josipom i Marijom kojoj je prorokovao njenu pogođenost boli, „da se razotkriju namisli mnogih srdaca“.

I najdragocjenije, sv. Šime izrekao je otkupiteljski i spasenjski navještaj i ispunjenje Božjeg obećanja – na svojim je rukama držao Isusa kad je imao svega 40 dana i u tako malenom Djetetu prepoznao iščekivanoga Mesiju, za kojeg je u tom trenutku javno rekao da je Isus Krist „svjetlo na prosvjetljenje naroda i slava puka svoga izraelskoga“, o čemu piše i evanđelist Luka.

Ines Grbić

Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba obilježen je prigodno u Domu za starije i nemoćne sv. Ivan Pavao II. u Biljanima donjim u subotu, 22. srpnja, molitvenim susretom korisnika toga Doma koji pruža redovitu duhovnu skrb svojim korisnicima.

Molitvu krunice predvodila je Marija Burčul, radna terapeutkinja u tom Domu koja uz svoj terapeutski angažman brine i o duhovnoj skrbi koju korisnici toga Doma primaju. Korisnici se redovito ispovijedaju te primaju sakramente pričesti i bolesničkog pomazanja. Koliko je aktivna duhovna briga za ljude u tom Domu potvrđuje i da su neki korisnici baš za vrijeme svoga boravka u tom Domu poželjeli primiti sakramente pričesti i krizme, što im je i omogućeno pohodom svećenika koji ih redovito ispovijeda, a jedanput mjesečno okupljaju se na misnom slavlju u Domu.

Korisnici se svakog utorka i subote okupljaju na svom molitvenom susretu kada izmole i molitvu krunice te izriču i osobne molitvene nakane i zahvale. Subotnji susret bio je u znaku spomena Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba i zahvale papi Franji koji je za svoga pontifikata utemeljio taj Dan i često potiče  cijelu društvenu zajednicu na iskazivanje poštovanja starijim osobama, što je i izraz priznanja njihovog dostojanstva. Tijekom molitve krunice, kod nakana uz otajstva, korisnici su zahvalili Bogu za svoje obitelji i nesebično molili za sve obitelji, za unučad i praunučad, kao i za učvršćivanje njihove osobne vjere i za život vječni. Korisnici toga Doma svaku molitvu zaključuju spomenom života vječnoga i molbe za dioništvom svojih duša u vječnom zajedništvu proslavljene, nebeske Crkve.

„Naši korisnici svjesni su da im je kod nas zadnja stanica na ovom svijetu. Iako ne mogu više aktivno raditi, srcem se daju u molitvu za svoje, za život vječni i potrebe Crkve. Sve usluge koje korisnici dobivaju u Domu koji je njihova kuća, njima ne znače kao topla riječ i pažnja koje prime od drugoga. Našim korisnicima najviše znači razgovor, da ih se sasluša, držanje za ruku – da osjete poštovanje u našem suživotu. Važno im je da ih se netko sjeća, da osjećaju da ih netko voli, kada udijele savjet da drugi na to ne odmahnu ruhom, jer oni su puni mudrosti i životnog iskustva“ rekla je Marija Burčul.

Dan kojega je utemeljio papa Franjo i poticaje koje Papa često izriče od velike je vrijednosti u afirmaciji dostojanstva starijih osoba od strane cijeloga društva. „Kako i glasi geslo ovogodišnjeg Dana, ‘Od koljena do koljena dobrota je njegova’ (Lk 1, 50), na primjeru naših korisnika vidim kako su oni s koljena na koljeno prenijeli prave vrijednosti svojoj djeci. U vremenu kad se gube vrijednosti vjere i požrtvovnosti, naši korisnici su svojim obiteljima, djeci i unucima u nasljeđe ostavili molitvu, crkvenost, pobožnost, pozdrav Hvaljen Isus i Marija. Zbog takvog odgoja, to još ne zamire kod njihovih potomaka. Bogu zahvaljujemo što su oni to održali“ rekla je Burčul.

Premda su u Domu i daleko od svojih, oni misle na svoju djecu i obitelj im daje dodatne snage nositi se sa svakodnevnicom, rekla je Burčul, istaknuvši: „Kad naši korisnici čuju da su njihova djeca i unučad dobro, da uspijevaju, kada ih dolaze posjetiti, njima je lakše“. Obilježavajući Dan starijih osoba, terapeutkinja Burčul korisnicima je prenijela i poticaje pape Franje koji je 2022. održao niz kateheza o starosti, primijetivši da u društvu često nedostaje osjetljivosti da se starijim osobama uzvrati primljena ljubav s nježnošću, uvažavanjem i poštovanjem.

„Papa često poziva i potiče obitelji da približe djecu bakama i djedovima, da ih ne zanemaruju pa i kada žive u domovima. Pozvani smo iskazivati ljubav prema proživljenom životu naših starijih članova obitelji, za čijom prisutnošću na zemlji često žalimo kada nas napuste, kada se prisjećamo što smo sve primili od naših djedova i baka, koliko su ljubavi žrtve oni dali nama u našem podizanju i odgajanju, a koliko smo im se mi u našoj odrasloj dobi mogli još dati i uzvratiti im, u razgovoru i susretima s njima“ rekla je Burčul.

Podsjetila je na riječi pape Franje da je zapovijed „’Poštuj oca i majku’ svečana obveza, prva po redu napisana na drugoj ploči Deset zapovijedi. Nije riječ samo o vlastitom ocu i majci. To su generacije koje nam prethode, čiji odlazak može biti spor i dugotrajan, čime se stvara vrijeme i prostor dugotrajnog suživota s ljudima u starosti. Pozvani smo ublažiti njihova stanja krhkosti, potištenosti, razočaranosti, napuštenosti“ poručila je Burčul, podsjetivši na Papino upozorenje da se „ljubav koja se ulaže u budućnost, ne vraća istom snagom u život koji je iza nas“.

„Papa Franjo upozorava na neosjetljivost mlađih generacija koja se pretvara u neuljudnost i nadmoćnost. Kada se slabost kori, čak i kažnjava kao da je krivnja, kada izgubljenost i zbunjenost postanu prigoda za ismijavanje i agresivnost, prezir prema starijim osobama nanosi sramotu. Poticanje kod mladih, pa i neizravno, na situacije podnošenja ili prezira prema slabostima i nesigurnosti starijih osoba navodi na strašne stvari“ podsjetila je Burčul na upozorenje pape Franje, rekavši da se to događa u obiteljima, domovima, na radnim mjestima i drugdje.

„Poštovanje prema proživljenom životu će koristiti novim generacijama koje će naslijediti njegove najveće kvalitete. To je prava kulturna revolucija za koju treba moliti pomoć Duha Svetoga“ podsjetila je Burčul na Papine riječi, zaključivši savjetom pape Franje roditeljima: „Molim vas, približite starijim osobama djecu, mališane, mlade, uvijek ih približavajte. I kad je starija osoba bolesna, malo izvan sebe, uvijek ih približavajte. Neka znaju da je to naše tijelo, da je to ono što nam je omogućilo da sada budemo ovdje. Molim vas, nemojte udaljavati starije osobe. I ako nema druge mogućnosti osim da odu u dom za umirovljenike, molim vas, posjećujte ih i odvedite djecu da ih posjete“.

U četvrtak, 20. srpnja, korisnike u Domu u Biljanima pohodio je KUD sv. Šime iz Rtine darujući ih glazbenim nastupom i veselim druženjem. Toga dana korisnici koji imaju rođendan u srpnju zajednički su proslavili svoj rođendan. Za vrijeme toga susreta, Anđelka Jadrijević, korisnica Doma, poručila je da bi voljela da mladi gledaju na stare kao na važne karike u životu, jer i mladi će jednom biti u toj dobi. Poželjela je poštivanje starih, jer neki mladi pomažu, a neki pokazuju nepoštovanje prema starima i nemoćnima. „Za ostvariti bilo što u životu potrebno je puno strpljenja, upornosti za ići naprijed, poniznosti i ljubavi iz koje sve proizlazi. Kao dijete ostala sam bez roditelja, bila sam po domovina, nije bilo lagano. Ali, to me nije pokolebalo, imala sam snagu i želju nešto postići i postala sam učiteljica. Prihvaćala sam teškoće života, bila strpljiva i u stanjima bolesti. I kad sam nemoćna, mislim kako je nekome još teže i želim pomoći onome tko je još nemoćniji. I kad me boli, ne želim opterećivati druge nego imati pozitivan stav i drugome pomoći“ rekla je Jadrijević, poručivši: „Zahvaljujem Bogu što mi je pomogao doživjeti ove godine, što mi je uvijek davao snagu za ići dalje. Treba prihvatiti starost i stanje nemoći. Treba hvaliti Boga svaki dan i zahvaljivati Bogu da smo doživjeli ove godine“.

Marijana Romić, kćer Marije Kolege, korisnice Doma, na susretu je rekla da su joj roditelji prenijeli u nasljeđe vrijednosti vjere u Boga, skromnost, poštenje, radinost; ne stavljati materijalno na prvo mjesto, pomoći ljudima u potrebi, biti posvećen obitelji i prijateljima. „Premda je moja majka sad dementna, ona me i sada još uvijek pita jesam li bila na misi i kakva je bila propovijed. I sada se majka zanima za moju svakodnevicu, pita kako živi svaki član obitelji, i sa suprugove strane. Zahvalna sam majci na tradicionalnim vrijednostima koje mi je prenijela i ja ih nastojim prenijeti svojoj djeci – šireći dobrotu, plemenitost i mudrost života s koljena na koljeno, kako i kaže geslo ovogodišnjeg Dana starijih osoba“ rekla je Marijana Romić.

Ines Grbić