Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić blagoslovio je novopostavljeni križ s korpusom ispred župne crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja na Relji u Zadru, nakon mise zornice koju je predvodio u toj župnoj crkvi u ponedjeljak, 22. prosinca.

„Mise zornice nas svake godine iznova uče strpljenju. Uče nas da Božić nije događaj koji se dogodi „preko noći“, nego otajstvo koje se polako priprema u srcu, koje dozrijeva u sabranosti, molitvi, u vjernosti malim koracima svakodnevnog života“, rekao je nadbiskup.

Razmatrajući Marijin hvalospjev Veliča u navještenom evanđelju, nadbiskup je rekao da je on nastao nakon što je Bog u potpunosti promijenio Marijin život i kad je izložena velikim izazovima, pitanjima i mogućem odbacivanju. „Ipak, Marija ne zatvara srce pred Božjom riječi, nego ga otvara Bogu. Usklikom „Veliča duša moja Gospodina“ Marija priznaje da Bog postaje središte njenog života. Marija ne želi živjeti okrenuta sebi, svojim planovima i sigurnostima, nego Božjoj volji koja često vodi putem koji ne razumijemo, ali koji uvijek vodi prema životu, prema dobru, dapače, našem vječnom dobru.

Marija ne veliča sebe; ne stavlja u središte pažnje svoju osobu. Ona ne gradi sliku vlastite veličine, nego prepoznaje da je sve Božji dar, da je sve milost, da je sve djelo Boga koji se saginje nad neznatnošću svoje službenice. Upravo u toj neznatnosti započinje najveće djelo spasenja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Naglasio je da Bog kojega Marija veliča i slavi „nije daleki i hladni Bog. To je Bog koji vidi, ljubi, koji se sjeća svojih obećanja i ostaje vjeran i onda kad se čovjek umori, posrne ili izgubi nadu. U svojoj pjesmi Marija obuhvaća cijelu povijest spasenja, „od koljena do koljena“ i pokazuje nam da Bog nije Bog trenutka, nego Bog vjernosti koji sigurno vodi povijest prema ispunjenju“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da se „Marija ne boji izgovoriti riječi koje uznemiruju: govori o oholima koji su raspršeni, o silnima koji su zbačeni s prijestolja, o bogatima koji ostaju prazni. Ona zna da je Božja pravda istina koja oslobađa. Bog ruši lažne sigurnosti koje se grade na moći, položaju i samodostatnosti, ne da bi ponizio čovjeka, nego da bi mu vratio izgubljeno srce koje se više ne oslanja na Boga, nego na sebe“, poručio je mons. Zgrablić, dodavši da „Marijina vjera ne ostaje na lijepim riječima i pobožnim osjećajima, nego se pretače u konkretno služenje, u strpljivu prisutnost, u vjernost svakodnevici. Marija ostaje, jer ljubav uvijek ostaje“.

Nakon mise, nadbiskup je blagoslovio novopostavljeni križ s korpusom Isusa Krista koji se nalazi ispred župne crkve, a ovo ljeto križ i korpus bili su nehotice oštećeni prolazom jednog visokog prijevoznog sredstva.

„Križ je u komunizmu bio skinut, otuđen i uklonjen. Bio je uklonjen onda kad je križ nekima smetao, kad je vjera bila potiskivana, a Bog guran na rub društva. Ipak, Božja providnost ima zadnju riječ.

Taj isti križ, nakon više desetljeća, vraćen je samostanu i to po rukama onih koji su ga nekoć skinuli i odnijeli. Te iste osobe koje su u svom životu donijeli odluku pomiriti se s Bogom i Crkvom, vratili su križ koji su ukrali. To je i nama snažno svjedočanstvo da nijedna rana nije jača od milosti i da nijedno zlo nema posljednju riječ“, poručio je mons. Zgrablić u propovijedi mise zornice.

Originalni pozlaćeni korpus za vrijeme mise koju je bio je izložen ispred oltara na misi zornici, „kao snažni svjedok povijesti, patnje, gubitka, ali i povratka, obraćenja, oprosta i vjernosti. Križ ponovno stoji ondje gdje treba stajati – ne kao ukras, nego kao poziv na odgovor ljubavi i obraćenje. Križ postaje slika Crkve i vjernika koji su pozvani ostati uz Gospodina i kad je teško, ostati vjerni i kad se čini da je vjera slaba, krhka ili ugrožena“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Poželio je da nas „Marija, žena bdjenja i vjernosti, nauči kako se čuva ono što je sveto. Neka nas nauči ostajati uz križ, ali i vjerovati u uskrsnu snagu Boga koji ljubi, liječi i koji uvijek iznova donosi svjetlo u tamu života“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši značenje postojanja toga križa na toj lokaciji, fra Tomislav Vrsaljko, župnik Relje, rekao je da je osobito osjetio koliko taj križ znači župljanima i prolaznicima kad je primijetio kako bi se ljudi naklonili pred tim mjestom, i u vremenu kad se križ tu vidljivo nije nalazio.

Povijest postavljanja i otuđivanja križa na Relji

Korpus kojeg je blagoslovio nadbiskup Zgrablić na sadašnjem novopostavljenom križu je odljev originalnog korpusa koji se čuva u crkvi sv. Ivana Krstitelja, a nekad je bio na križu na križanju ulica Zrinsko-Frankopanske i Put Murvice. Križ na tom zadarskom raskrižju, koji je u nazočnosti papinog legata bio postavljen 1933. o jubilarnoj 1900. obljetnici Kristove smrti, bio je više puta tijekom povijesti uklanjan i korpus  s njega otuđivan.

Zadarski nadbiskup Marijan Oblak, tada umirovljeni, blagoslovio je na prvu nedjelju došašća, 30. studenog 2003., križ s korpusom koji je tada bio ponovno postavljen na izvornu lokaciju, visok 4,10 m i širok 1,30 metara.

Križ na toj lokaciji uz raskrižje na Relji komunisti su rastrgnuli na svetkovinu Duhova 6. lipnja 1954. godine. Korpus na križ te 2003. godine bio je vraćen na svoje izvorno mjesto nakon 49 godina.

Naime, dijelovi obeščašćenog križa bili su pronađeni i na obližnjoj livadi, a doživio je nekoliko progona: 21. lipnja 1954. g., dan nakon klanjanja koje je bilo pod nadzorom komunista, a vjernici su ga prikazali kao naknadu za svetogrđe, jedan mladić je provalio u crkvu, u potrazi za ostacima raspela. U provali je zanjihao konop zvona te ga je zvonjava omela u naumu.

Obnovljeni križ 1955. g. opet je postavljen, ali je bio opet bačen na tlo. Godine 1957. korpus raspela blagoslovio je tadašnji zadarski nadbiskup Mate Garković – no tada je bio postavljen na ulazu u dvorište župne crkve. Original korpusa tada je bio pohranjen na čuvanje u crkvi.

U toj prigodi kad je križ bio vraćen na svoje mjesto, župnik na Relji gdje djeluju franjevci trećoredci glagoljaši i gdje je jezgra nastanka hrvatske Franjevačke provincije trećoredaca glagoljaša u 13. st., bio je sadašnji požeški biskup Ivo Martinović, TOR.

Župa na Relji u srpnju te 2003. godine bila je proslavila 50 godina svoga postojanja. U prigodi te proslave, na poticaj tadašnjeg provincijala fra Pave Milkovića i preporuku zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, župa je 7. travnja 2003. bila uputila poglavarstvu Grada Zadra molbu za izdavanjem dozvole o ponovnom vraćanju i postavljanju križa koju je Gradsko poglavarstvo 19. rujna 2003. bilo odobrilo.

U nazočnosti brojnih svećenika, predstavnika gradske vlasti i stotine vjernika, koji su se prilozima i molitvama zauzimali za vraćanje križa, križ na svom izvornom mjestu uz zadarsko raskrižje na Relji od 2003. opet je postao simbolom; naime, roditelji su djecu bili slali da idu kupiti kruh “kod križa”.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Rođenje Isusa, Sina Božjega, oblikuje srce, obitelj i društvo

1. U ozračju svetkovine Rođenja Gospodinova, dok u našim srcima ponovno oživljava pjesma anđela „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“ (Lk 2, 14) i naša draga božićna pjesma „Svim na zemlji mir, veselje“, s radošću razmatramo otajstvo rođenja Isusa, Sina Božjega – Kneza mira, čije se svjetlo otajstva rođenja u punini rasprostire nad ljudskim životom, nad našim obiteljima i cijelim svijetom. U tom svjetlu rađa se svijest da Bog ulazi u povijest čovječanstva – dolazi „svojim miljenicima“ s nježnošću koja potiče i jača našu nadu, s blizinom Boga koji učvršćuje naše korake i s milošću koja nas potiče na zajedništvo, razumijevanje i miran suživot. Kristovo rođenje postaje Božja nazočnost u središtu naših dana, u iskustvima koja oblikuju našu svakodnevicu i u svim nastojanjima kojima tražimo putove dobra, istine i pravednosti.

2. U vremenu obilježenom napetostima i nesigurnostima, društveni suživot često je opterećen teškoćama i nerazumijevanjem. Političke i društvene napetosti, s pojavama različitih skandala, kriminala i korupcije, dodatno opterećuju javni prostor. Rastući utjecaj novih ideologija unosi sve više nesigurnosti u društvo. Tendencije koje potkopavaju kršćanske i općeljudske vrijednosti te stabilnost obitelji ozbiljno narušavaju temelje ljudske egzistencije.

Sve izraženije nepovjerenje u institucije i međuljudske odnose postaje ozbiljan izazov svakodnevnom životu. Našu stvarnost dodatno otežava širenje lažnih informacija putem medija i društvenih mreža, što pridonosi povećanoj polarizaciji i podjelama u društvu. Socijalne nejednakosti koje pogađaju brojne obitelji, nesigurnost radnih mjesta i gospodarske teškoće povećavaju osjećaj nesigurnosti.

Migracijski izazovi, iskustvo usamljenosti i izolacije mnogih ljudi te zabrinutost zbog budućnosti mladih naraštaja, stvaraju dodatne pritiske i otvaraju pitanja o smjeru društvenog razvoja. U takvim okolnostima javlja se snažna potreba za mirom, jasnoćom i obnovljenim povjerenjem, ukorijenjenima u vrijednostima istine i pravednosti.

U takvom složenom ozračju, obilježenom ubrzanim ritmom života, pritiscima suvremene ne/civilizacije, osjetljivosti mentalnog zdravlja i slabljenjem povjerenja u javni govor, sve snažnije raste želja za mirom koji donosi jasnoću srcu i učvršćuje put zajedništva.

3. U toj stvarnosti posebno snažno odzvanja iskustvo biblijskog pjesnika i njegov vapaj: „Samo je u Bogu mir, dušo moja“ (Ps 62, 6), koji nas poziva na povratak izvoru nutarnjeg sklada kojega Bog daruje čovjeku utjelovljenjem svoga Sina Isusa Krista. U tom pozivu otvara se duhovno ozračje u kojem čovjek može pronaći uporište za svoje misli, sigurnost za svoje odluke i snagu za hod naprijed, nošen mirom koji nadilazi sve nemire i vraća srce u ravnotežu. U tom pozivu otvara se, također, prostor u kojem čovjek može odložiti svoje strahove, obnoviti svoje povjerenje i dopustiti da se u njegovom srcu učvrsti trajan mir kojeg daruje sâm Bog. Taj Božji mir oblikuje naš pogled na svakodnevne izazove, donosi jasnoću u naše odluke i daje nam snagu za ustrajnost u dobru, osobito u trenucima kad se svakodnevni putovi čine složenima, a međusobni odnosi krhkima. U tom miru rađa se pouzdanje u sigurnu budućnost, učvršćuje se svijest o vrijednosti svakoga čovjeka i produbljuje se briga za dostojanstvo ljudskog života od začeća do prirodne smrti i u svim okolnostima ljudske egzistencije.

U središtu božićnog otajstva snažno se ističe dolazak Isusa Krista, Sina Božjega, čije rođenje unosi u svijet mir koji proizlazi iz Božje ljubavi i njegove trajne vjernosti spasenja čovjeka. Njegova prisutnost oblikuje našu nutrinu, obnavlja našu sposobnost za ljubav i u nama potiče otvorenost prema drugima. U susretu s Njegovim mirom raste spremnost za praštanje, raste dobrohotnost prema bližnjemu i jača osjećaj da smo pozvani biti graditelji društva koje cijeni dostojanstvo svake osobe i njeguje kulturu dijaloga. U tom ozračju Krist postaje temelj naših nastojanja da širimo dobro, da se zauzimamo za pravednost i da svjedočimo vrijednosti koje izviru iz evanđelja.

4. Bogato značenje Božića posebno se očituje u obitelji, u kojoj se čovjek uči blizini, strpljivosti, nesebičnosti i radosti zajedništva. Obitelj je prostor u kojem se rađa toplina međusobnih odnosa, u kojem se prenosi vjera i povezuje naraštaje te u kojem se oblikuje srce sposobno za povjerenje i krepost vjere, ljubavi i nade. U obiteljskom okruženju njeguje se zahvalnost za život, učvršćuje osjećaj pripadnosti i razvija spremnost za suodgovornost, što sve postaje vrijedna osnova za izgradnju skladnog društva. Božić nas potiče da prepoznamo ljepotu svakog obiteljskog trenutka i da svaku obiteljsku zajednicu obogatimo strpljivošću, razumijevanjem i međusobnom podrškom.

U duhu Božića jasno prepoznajemo i važnost kršćanske kreposti nade koja nas vodi prema novim počecima i koja osnažuje naša nastojanja da živimo s pouzdanjem u Božju prisutnost. Nada oblikuje našu sposobnost da vidimo dobro u svijetu, da vjerujemo u plodove napora i žrtve i da se, unatoč izazovima, usmjerimo prema budućnosti otvorenoj Božjem djelovanju. Ona nam daje duhovnu postojanost i nježnu hrabrost koja potiče obnovu odnosa, promiče razumijevanje i podupire ustrajnost u svakom djelu ljubavi.

5. Ove godine s osobitom zahvalnošću u srcu promatramo završetak Jubilejske godine koja završava u božićnom vremenu, na blagdan Svete Obitelji, u mjesnim Crkvama. Jubilejska godina koja se primiče završetku obogatila je našu vjeru mnogim milostima i potaknula nas na obnovu duhovnog života, kreposti nade, na djela ljubavi, na susrete koji su učvrstili zajedništvo i na korake koji su otvorili put pomirenju. Zahvaljujemo Gospodinu za sve primljene milosti i darove, za trenutke u kojima smo osjetili blizinu Duha Svetoga, za svaku obnovljenu nadu i za svako dobro djelo koje je proizašlo iz Njegovog nadahnuća. Sa zahvalnošću se sjećamo i brojnih ljudi koji su surađivali s tim nadahnućima i koji su svojim riječima, služenjem i dobrotom obogatili živote drugih.

6. Neka vam, draga braćo i sestre, ovaj Božić bude vrijeme dubokog mira, obiteljske blizine i svjetla koje ulazi u srce i obnavlja ga snagom Božje ljubavi. Neka vas prate krepost nade i jasnoća koja dolazi iz vjere, a vaši domovi neka budu ispunjeni radošću i dobrohotnošću.

Svima vama, kao i svim ljudima dobre volje, od srca želim i molim sretan i blagoslovljen Božić te milošću ispunjenu, nadom obogaćenu i mirom prožetu Novu godinu!

+ Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup

Božićni susret zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića i Josipa Bilavera, župana Zadarske županije sa suradnicima, održan je u Vijećnici u Domu Zadarske županije u ponedjeljak, 22. prosinca.

U srdačnom razgovoru razmijenjena su mišljenja o aktualnim društvenim prilikama te o nastavku dobre suradnje između Zadarske županije i Zadarske nadbiskupije. Nadbiskup Zgrablić zahvalio je županu i županijskim službama na dosadašnjem radu i suradnji, istaknuvši važnost zajedničkih projekata za dobro čovjeka, osobito onih usmjerenih na skrb o starim i nemoćnima.

Naglasio je kako se brojne pastoralne i karitativne aktivnosti često održavaju u tišini, u skrovitosti od šire javnosti, ali su jako vrijedne za bolesne, starije i cijelu zajednicu. U tom kontekstu istaknuo je potrebu razvoja pastoralnih i društvenih središta u većim župama.

Župan Bilaver zahvalio je nadbiskupu na suradnji u realizaciji Doma za stare i nemoćne u Preku te ga upoznao s projektima izgradnje domova za starije u Poličniku i Svetom Filipu i Jakovu, čiji se početak gradnje planira nadolazeće godine, a završetak 2027. godine. Istaknuo je i kontinuirana ulaganja u zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu, uključujući poliklinike, ambulante i pokretnu ambulantu za udaljena područja, kao i programe namijenjene djeci i mladima.

Nadbiskup je bio u pratnji don Ante Sorića, generalnog vikara Zadarske nadbiskupije. Susret je zaključen razmjenom prigodnih darova te izraženim željama za miran i blagoslovljen Božić i Novu godinu.

Zadarska županija

Foto: Zadarska županija

Božićno čestitanje svećenika, redovništva i vjernika laika, djelatnika u ustanovama Zadarske nadbiskupije kod zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića održano je u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u subotu, 20. prosinca.

„Božić je trajna Božja odluka da ostane s čovjekom, da uđe u čovjekovu povijest, u njegovu svakodnevicu, u njegove radosti i napore, strahove i nade i donese novi život. U djetetu Isusu Bog nam objavljuje svoje lice blizine koja spašava, poniznosti koja privlači i vjernosti koja ne odustaje od čovjeka ni kad je slab, grešan i umoran“, rekao je mons. Zgrablić.

Svećenike, redovnike i djelatnike u crkvenim ustanovama, Božić vraća izvoru njihovog poziva, poslanja i služenja. Božić nas podsjeća „da naše djelovanje ne proizlazi ponajprije iz struktura, planova i zadataka, nego iz osobnog i zajedničkog susreta s Bogom koji se daruje. U otajstvu betlehemske noći učimo da se prava plodnost našeg rada rađa iz nutarnje povezanosti s Gospodinom, po sakramentima, molitvi, osluškivanju Božje riječi, a ne isključivo iz vidljivih rezultata i ljudskih mjerila uspjeha“, istaknuo je nadbiskup.

Bog je počeo djelo spasenja u skromnosti betlehemske štalice, u skrovitosti obitelji, u povjerenju Josipa i Marije. „U toj Božjoj samozatajnosti prepoznajemo i vlastiti put služenja: vjernost u malim stvarima, strpljivost u ponavljanju istih zadataka, ustrajnost u službama koje su pred Bogom dragocjene i blagoslovljene za čovjeka. Božić nas uči da nijedan čin ljubavi, žrtva i iskreni napor uloženi za dobro čovjeka, nisu izgubljeni“, poručio je mons. Zgrablić.

Božić nam otkriva i da je Bog, Bog susreta. „Utjelovljenje Sina Božjeg je konkretan događaj u kojem Bog izlazi ususret čovjeku. U Isusu Bog ulazi u naš prostor i vrijeme, dijeli našu krhkost i prihvaća uvjete ljudskog života.

U tom svjetlu i naši međusobni susreti dobivaju dublje značenje. Oni nisu tek prigoda za običajnu razmjenu lijepih riječi i čestitki, nego su izraz i nastavak Božjeg djelovanja među nama. Kad susrećemo jedni druge, dijelimo radosti i terete, konkretiziramo ono što Božić naviješta: da je Bog s nama i među nama. Tako istinski susret postaje mjesto gdje se Utjelovljenje nastavlja u vremenu“, poručio je nadbiskup, rekavši kako nas Božić podsjeća da su naši susreti dar, ali i zadaća.

„Naše zajedništvo nije uvijek jednostavno ni lako; često zahtijeva strpljenje, opraštanje i spremnost na razumijevanje. No, upravo u tom naporu susreta, u izlasku iz sebe, nasljedujemo Krista koji je izišao iz božanske slave kako bi postao Emanuel – Bog s nama. Tako naš suživot postaje put rasta u ljubavi i zrelosti vjere“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da nas Božić šalje da budemo graditelji zajedništva u svakodnevnom životu: „Iz betlehemskog otajstva rađa se poziv da Crkva u svakom vremenu bude mjesto gdje se ljudi mogu susresti s Bogom i jedni s drugima te iskusiti da nisu sami, nego da nas Bog ljubi i prihvaća“.

Nadbiskup je zahvalio za sve što je Bog učinio „po nama i unatoč nama“ u godini na izmaku; za svaku župu, zajednicu i ustanovu, za osobe kojima smo bili blizu, „za poteškoće koja su nas učile povjerenju i uspjehe koji nas podsjećaju da je Gospodin izvor svega dobra“.

Otvaranje Jubilejske godine bilo je 27. prosinca 2024. godine. Na nadbiskupijskoj razini, središnja proslava Godine jubileja održana je 27. travnja na Forumu, kad je istaknuta krepost nade i „mnoga dobra“ koja „u nama i po nama, u svakom čovjeku, potiče Duh Sveti“, na poticaj pape Franje koji govori o tome u Apostolskom pismu „Spes non confundit“. „Bila je to prilika da javno kažemo: hvala Bogu za neizmjerna dobra koja od njega primamo, ali hvala i svima koji sudjeluju u ostvarenju poticaja Duha Svetoga u nama; zahvala za sva dobra, često učinjena u malim svakodnevnim gestama, ali s ljubavlju“, rekao je nadbiskup.

U Jubilejskoj godini vjernici Zadarske nadbiskupije sudjelovali su na Nacionalnom hodočašću u Rim od 5. do 12. listopada, kao „iskustvu zajedništva s općom Crkvom i papom Lavom XIV.“.

Na 110. godišnjicu rođenja Sluge Božjega don Eugena Šutrina, 26. lipnja i povodom 80. godišnjice njegove mučeničke smrti, u Luci na Dugom Otoku održan je Svećenički i Redovnički dan, a 26. studenog u Privlaci je održan susret vjernika Zadarske nadbiskupije, postavljanje spomen – ploče na župnu kuću i Hod svjetla od župne kuće do mjesta Šutrinovog ubojstva na  Sebačevu.

Jubilejska godina će završiti proslavom 28. prosinca, „u nadi i molitvi da ono što je Gospodin započeo među nama, neće ostati bez ploda“.

U 2025. godini bio je i dostojanstveni oproštaj od pape Franje koji je umro 21. travnja 2025., „pastira koji je Crkvu neumorno učio hrabroj nadi, blizini s malima i radosti Evanđelja. S vjerom i molitvom dočekali smo 8. svibnja 2025. i izbor novog pape, Lava XIV.“, podsjetio je nadbiskup.

Osobita radost bila je početak Trajnog euharistijskog klanjanja 21. studenog, u crkvi Gospe Maslinske na Belafuži u Zadru, kao „snažno središte duhovnog života iz kojega Crkva crpi snagu – iz Gospodinove prisutnosti koja preobražava srca“, rekao je mons. Zgrablić.

Tijekom godine u župama su bila hodočašća, duhovne obnove, duhovno-kulturna događanja i obilježavanje značajnih obljetnica. Mons. Zgrablić je nastavio 2024. godine započeti pastoralni pohod župama diljem Nadbiskupije, koje se planira dovršiti 2026. godine.

Sa zahvalnošću je istaknuo djelovanje župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, župnih Caritasa, vjeroučitelja, župnih animatora, svih vjernika laika koji konkretno utjelovljuju ljubav Boga i Crkve u vremenu i prostoru, kao i povjerenstvima Nadbiskupije na vrijednim inicijativama i događanjima kojima se obogaćuje život mjesne Crkve. U 2025. godini preminuli su don Zvonimir Ćorić (2. veljače) i don Jerko Gregov (3. studenog). Nadbiskup je zahvalio za njihov život, svećeničko služenje i svjedočanstvo vjere.

U zahvalnosti svima, poželjevši svima mirom ispunjen Božić i blagoslovljenu Novu godinu, nadbiskup Zgrablić je poručio: „Raduje nas svako dobro djelo učinjeno na slavu Božju i za spasenje duša. Neka nas Božić obnovi u vjeri, ojača u nadi i učvrsti u ljubavi. Neka Gospodin, koji dolazi u jednostavnosti i poniznosti, blagoslovi naš trud i ispuni srca mirom“.

Prigodni govor na početku susreta uputio je don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Rekao je da se Zadarska nadbiskupija potrudila proslaviti različite događaje u Godini jubileja i ostvariti njene smjernice među vjernicima. Podijeljeni su brojni sakramenti, svete ispovijedi i molitve za oprost od vremenitih kazni.

Tijekom 2025. godine obilježen je i jubilej 1700 godina od prvog ekumenskog sabora u Niceji. „Zahvaljujući Saboru u Niceji i Carigradu, između ostalog, ostao nam je simbol vjere: Nicejsko-carigradsko vjerovanje koje molimo na nedjeljnim misama. Premda je riječ o dogmatskom tekstu, on je preporučen za osobnu meditaciju i osobnu duhovnost.

​Dobro je vratiti se tom simbolu vjere, u njemu tražiti istinu i sintezu onoga što ispovijedamo, u misi ali i u vlastitoj duhovnosti“, poručio je vikar. ​U tekstu Nicejsko-carigradskog vjerovanja je i izraz: ‘I postao čovjekom, radi nas ljudi i radi našega spasenja’.

„Nicejsko-carigradsko vjerovanje usmjerava našu vjeru na ispravan put, da posvijestimo zašto se Isus utjelovio i zašto je vječna Božja Riječ postala čovjekom. Sišao je među nas ljude da bi nam objavio Nebo, Oca, da bi nas otkupio od smrti i grijeha, da bi pobožanstvenio čovjeka, da bismo mi imali udjela u Božjem društvu“, rekao je don Ante. Istaknuo je da ljudi ne biraju biti rođeni, a Bog je to odlučio, biti rođen i čovjeku daje dar života. „Bog u Isusu Kristu odlučio je roditi se, postati čovjekom. On je jedini uzeo na sebe ljudsko tijelo radi nas ljudi i radi našeg spasenja.

​Dok mi ljudi u prigodama napasti čujemo glas iz Edenskog vrta: ‘Bit ćete kao bogovi’, Bog je odlučio biti čovjekom, radi nas ljudi i radi našeg spasenja“, istaknuo je vikar, rekavši da ljudsko dostojanstvo ne ovisi o našim ljudskim sposobnostima, darovima, zdravlju, jer ljudsko dostojanstvo nalazi se i u bolesti i u patnji.

„Ljudsko dostojanstvo raste i ovisi isključivo u odnosu na pravoga Boga i pravoga čovjeka, po uzoru na Isusa Krista. ​Netko je rekao da se rađamo kao ljudi, ali postajemo čovjekom; za biti čovjekom potreban je rad na sebi. Da bismo bili svećenici, vjernici laici dobri u obiteljskom životu, službi, najprije moramo po uzoru na Isusa Krista biti pravi ljudi. To je temelj. To nam poručuje i otajstvo Božića“, poručio je don Ante.

Čestitavši mons. Zgrabliću Božić i Novu godinu u ime vjernika laika i klerika, vikar Ante je poželio nadbiskupu: „Molim Vas da nas jačate prije svega u ljudskosti, u čovještvu, kako bismo mogli rasti po uzoru na pravoga čovjeka i pravoga Boga, Isusa Krista“.

 I.G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić

​

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je Poziv na zatvaranje Jubilejske godine župnicima, redovničkim zajednicama i vjernicima laicima u Zadarskoj nadbiskupiji. Poziv nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.

Draga braćo svećenici i redovnici, drage sestre redovnice!

U radosti i zahvalnosti Bogu, obraćam vam se povodom zatvaranja Jubilejske godine u Zadarskoj nadbiskupiji.

Svečani obred zatvaranja Jubilejske godine u mjesnoj Crkvi slavit ćemo za vrijeme svete Mise na svetkovinu Svete Obitelji lsusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 28. prosinca 2025., s početkom u 18,00 sati, u katedrali sv. Stošije u Zadru. Srdačno vas pozivam na ovo euharistijsko slavlje, zajedno s vjernicima koji su vam povjereni.

Ova Jubilejska godina bila je obilježena mnogim milosnim trenucima, a osobito želimo istaknuti tri zajednička važna događaja koji su je snažno obilježili u našoj Nadbiskupiji:

– otvaranje Jubilejske godine, 27. prosinca 2024., u crkvi sv. Šime i katedrali sv. Stošije u Zadru, uz sudjelovanje velikog broja vjernika;

– središnju proslavu Jubilejske godine i slavlje „mnogoga dobra“ koje smo proslavili euharistijskim slavljem na Forumu i procesijom oko poluotoka Zadra, na Nedjelju Božjega milosrđa, 27. travnja 2025.;

– hodočašće u Rim, susret sa Svetim Ocem te pohod rimskim bazilikama.

Uz ove događaje, Jubilejska godina bila je obogaćena i brojnim drugim slavljima, susretima i inicijativama na nadbiskupijskoj i župnoj razini, po kojima je Božja milost bila živo prisutna u našim vjerničkom zajednicama. Svjesni smo da su milosti koje smo od Boga primili tijekom ove Svete godine najveće duhovno dobro koje čovjek može primiti, dar koji nadilazi svako Ijudsko nastojanje.

Stoga je zatvaranje Jubilejske godine ujedno i dragocjena prigoda za zajedničku zahvalu Bogu za sva dobročinstva, milosti i oproste kojima nas je Gospodin obasipao tijekom ove Svete godine.

Zbog ovog važnog dogadaja, određujem da se na području Nadbiskupije na dan zatvaranja Jubilejske godine ne održavaju večernje svete mise, nego da se vjernike potakne i pozove da se, zajedno s nama, okupe na euharistijskom slavlju zatvaranja Jubilejske godine u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Podsjećam i na upute za zatvaranje Jubilejske godine koje naglašavaju: „Treba paziti da poziv na to slavlje dopre do svih vjernika”. Stoga vas bratski molim da ovu obavijest prenesete župnim zajednicama, koristeći sva raspoloživa sredstva obavješćivanja.

Zahvaljujem vam na vašoj požrtvovnoj svećeničkoj i redovničkoj službi te na svemu što ste, zajedno s vjernicima, učinili da ova Jubilejska godina bude vrijeme obraćenja, nade i duhovne obnove.

Uz srdačan bratski pozdrav i zaziv Božjeg blagoslova,

+ Milan Zgrablić,

nadbiskup

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, posjetili su u petak, 19. prosinca, Šimu Erlića, gradonačelnika Grada Zadra, u Maloj vijećnici Grada Zadra.

To je tradicionalni predbožićni susret predstavnika Grada Zadra i Zadarske nadbiskupije u duhu razmjene božićnih i novogodišnjih čestitki.

Nadbiskup Zgrablić poželio je gradonačelniku Erliću zdravlja, hrabrosti i uspjeha na poslovnom planu te zaželio svima blagoslovljen Božić i sretnu 2026. godinu.

“Neka Vas prati obilje Božjeg blagoslova, vas i vaše obitelji, ali i sve naše sugrađanke i sugrađane, diljem Zadarske nadbiskupije”, rekao je mons. Zgrablić. Gradonačelnik Erlić zahvalio je mons. Zgrabliću te mu uzvratio dobrim željama.

Na susretu je istaknuta proslava Jubilejske godine kao događaj koji je obilježio godinu na izmaku, kad su se brojni vjernici okupili na Forumu u Zadru na otvaranju Jubilejske godine. Godina jubileja će biti zatvorena u nedjelju, 28. prosinca u katedrali sv. Stošije.

Uz gradonačelnika Erlića, na susretu su bili Ante Ćurković, zamjenik gradonačelnika, Sanja Jurišić, pročelnica Upravnog odjela za poslove kabineta Gradonačelnika i Anita Gržan-Martinović, viša savjetnica – specijalistica za međunarodnu suradnju UO za poslove kabineta Gradonačelnika.

Grad Zadar

Adventska duhovna obnova za studente i radničku mladež ususret Božiću održana je u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 17. prosinca.

Misno slavlje predvodio je don Ante Bulat, studentski kapelan Sveučilišta u Zadru. Razmatrajući navješteno Evanđelje u kojem evanđelist Matej navodi imena u rodoslovlju Isusa Krista i da se Izraelski narod prisjeća tih naraštaja, don Ante je rekao kako to pokazuje da je „Isus zaista hodao ovom zemljom. Isusu nije neki mit, priča, samo još jedna od religija, nego stvaran događaj“.

Isusovo rodoslovlje pokazuje i da za djelovanje Boga nema prepreke. „Jer, mnogi ljudi u tom rodoslovlju bili su veliki grešnici, nedostojni Božjeg pohoda, Božje ljubavi. David je poželio Bat Šebu, ženu vojskovođe Urije Hetita te je naredio vojsci da ubije njenog muža, kako bi je on mogao imati za ženu. ​Ali, Gospodin i dalje računa na njega. I dalje je Isus iz potomstva Davidova“, rekao je don Ante. Istaknuo je da Isusa ne sprječava da djeluje u našem životu ni naš grijeh, ni kad se udaljimo od njega, naša bol, rana, krivnja. „Evanđelje govori kako Isusa to ne sprječava da djeluje u tvom životu“, poručio je don Ante, poželjevši da to probudi nadu u srcu čovjeka, da Bog računa na čovjeka.

„Bog je došao na ovaj svijet zbog tebe i dolazi i danas. Bog računa na mene i tebe i radi u mom i tvom životu. Dolazi u tvoj život i nije mu prepreka tvoj grijeh, čak i ako je težak, ako se ponavlja i nekad misliš da se nečega ne možeš osloboditi. Bog i dalje radi na tvom srcu. Nije mu prepreka tvoja nesposobnost“, istaknuo je don Ante.

Kad je razmišljao o duhovnom pozivu da postane svećenik, Bulat je mislio da je nesposoban za to. „Bogu je drago da priznaš da ne možeš ti, ali može on u tvom životu, u tvojim djelima. Bogu nije prepreka tvoja nesposobnost, tvoj grijeh“, poručio je don Ante, rekavši da Isus stavlja sa strane ako netko misli da nema nekih darova.

„Možda misliš da nisi dostojan. Nitko nije dostojan. Božja ljubav je besplatna, Božja ljubav se daruje, ne može se zaslužiti. Dobiješ je kao dar, moraš je samo primiti u svoje srce. To je poruka evanđelja – Isus ipak računa s tobom, unatoč svemu“, poručio je don Ante, rekavši da u Došašću slavimo Isusov dolazak, ali Isus je već prisutan u našem životu.

„Ako uđeš dublje u svoje srce i pogledaš svoju prošlost, naći ćeš trenutke kad je Isus bio tu. Kad sam se obratio i gledao na svoj život, kako sam svakako živio, vidio sam toliko Isusovih intervencija u mom životu kad sam bio najgori. Jer Isus je mene želio. Nisu mu bili prepreka moj grijeh, moja razvratnost, moj odlazak od njega, moj neodlazak na misu, ispovijed. On je opet radio na mom srcu i bio uz mene.

​Velika laž koju zlo nameće svima, osobito mladima i za koju silno želi da u to povjerujete je da da si ti nešto kriv u svom životu, da ti se nešto dogodilo jer si se rodio u nekoj situaciji, teškoj obitelji i da nisi vrijedan Božje ljubavi. Da tvoje srce nije zavrijedilo da ga Bog ljubi“, upozorio je  don Ante, rekavši da to primjećuje u razgovorima s brojnim mladima.

„Ako to osjećaš u svom srcu, otvori Gospodinu svoje srce, jer on radi na njemu. On je uz tebe, silno te ljubi i nisu mu prepreka događaji u tvom životu: tvoja prošlost, tvoja rana, tvoj grijeh, tvoje beznađe, tvoja nevjera, sumnja. Ako stvarno želiš susresti Boga koji te silno ljubi, jedina prepreka je da mu ne otvoriš srce, da mu ne dopustiš da uđe u tvoje srce, da mu ne dopustiš da ti pokaže koliko te ljubi“, poručio je don Ante.

Često savjetuje mladima da u molitvi pitaju Gospodina: „Isuse, pokaži mi koliko me ljubiš“. „Kad se to dogodi, spreman si zaboraviti sav svoj teret, svoju bol, svoj grijeh i dati svoje srce Isusu. Kad stvarno spoznaš da te Bog silno ljubi, kao što ljubi svakoga, kad ti to dotakne srce, onda se sve mijenja. Drugo, često smo u zamci Sotone, da gledamo sebe očima koje nisu Božje. Često kažem mladima – pitaj Isusa da ti barem na trenutak da da vidiš sebe onako kako te on vidi. A on te vidi kao svoje ljubljeno dijete, kao nekoga za koga je on umro na križu i opet bi to učinio“, poručio je don Ante.

Nakon mise svjedočio je Matej Lovrić, o svom putu obraćenja i blagoslovima koje je primao od Boga, kako ga je čudesno izbavljao iz teških životnih situacija, kao i o pratnji Gospe u njegovom životu. Nakon 13 godina djelovanja u zajednici ‘Korablja Arka’, sada s obitelji živi u Međugorju. „Često su mi neki ljudi rekli da je moj život promašaj. Siguran sam da je u životu svakoga od nas jedini promašaj da ne postanemo sveti“, rekao je Matej i poželio svima da postanu sveti. Nakon svjedočenja održano je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Tijekom susreta mnogi mladi pristupili su sakramentu ispovijedi.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić

Sv. Zoilo, sv. Stošija i sv. Krševan – vjera koja se pamti, ljubav koja se živi

Draga braćo i sestre!

Dragi članovi župnog Caritasa!

1. U ozračju blagdana sv. Zoila i zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije, koji obilježavamo 16. prosinca, mjesna Crkva mislima, molitvom i djelima ljubavi ponovno se vraća svojim dubokim kršćanskim korijenima. Dan Caritasa i slavlje blagdana sv. Zoila je spomen na sveca iz davnine, ali i trajni poziv da obnovimo ono što je Crkvu kroz stoljeća činilo prepoznatljivim: vjeru koja ne ostaje zatvorena u crkvenim zidovima, nego se prelijeva u djelotvornu ljubav prema čovjeku. U tom svjetlu, likovi naših zaštitnika – sv. Stošije, sv. Krševana i sv. Zoila – tvore nerazdvojno trojstvo svjedočanstva, vjere u Krista i ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a njihova se poruka na osobiti način povezuje sa sv. Šimunom, pravednikom iz Jeruzalema koji je, vođen Duhom Svetim – Duhom Ljubavi, u malenom Djetetu Isusu prepoznao „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“. Kao što je sv. Šimun u jeruzalemskom hramu prepoznao ispunjenje Božjeg obećanja, tako su i naši zadarski sveci u konkretnim okolnostima života prepoznali Krista u bližnjima i posvjedočili ga svatko na svoj način.

2. Život suzaštitnika Zadra i zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije – sv. Zoila, svećenika i pokornika iz 3. stoljeća, otkriva nam snažnu dimenziju svetosti. Sv. Zoilo je živio na području Akvileje, u skromnoj kolibi, u močvarnom kraju, povučeno i pokornički. Njegov život obilježen je molitvom, postom i sabranošću, ali i dubokom osjetljivošću za patnju drugih. U doba Dioklecijanovih progona, kada je strah paralizirao mnoge i kad su mnogi mučenički posvjedočili svoju vjeru, sv. Zoilo usudio se učiniti ono što je evanđelje tražilo: pokopati tijela pokojnika, među njima i mučenika sv. Krševana te tako izvršiti jedno od temeljnih djela milosrđa – mrtve pokopati.

Vjernici Zadra prihvatili su sv. Zoila kao svoga zaštitnika već u srednjem vijeku. Od 11. stoljeća njegov je kult čvrsto ukorijenjen u gradu Zadru, a od 1307. do početka 18. stoljeća gotovo da nije bilo crkve bez njegova lika. Bio je zaštitnik siromašnog puka – varošana, osobito u vremenima epidemija, gladi i društvenih nepravdi. Godine 1622. njegove su relikvije svečano prenesene u katedralu sv. Stošije, gdje je njegovo štovanje popraćeno zvonjavom, procesijama i otvaranjem relikvijara, što svjedoči koliko je bio omiljen među Zadranima.

U toj povijesnoj i duhovnoj pozadini, razumijemo zašto je sv. Zoilo danas zaštitnik Caritasa Zadarske nadbiskupije. Njegov život pokazuje da je svetost bez kompromisa i konkretna. Sv. Zoilo je most između mučeničke vjere sv. Stošije i sv. Krševana i svakodnevne ljubavi prema čovjeku, kao i prema sv. Šimunu koji je u malenom Djetetu prepoznao Spasitelja.

3. Caritas je srce i ruke Crkve – mjesto gdje vjera postaje dodir, pogled, riječ utjehe i konkretno djelo ljubavi. Caritas nije samo ustanova, nego način života Crkve. U Caritasu se nitko ne smije osjećati isključenim, ali nitko se ne smije osjećati ni oslobođenim od odgovornosti za bližnjega i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svatko, bez iznimke, pozvan je biti dio caritasa – lanca ljubavi koji, radi zajedničkog sudjelovanja u Božjoj ljubavi, povezuje davatelja i primatelja, Boga i čovjeka, u jedno zajedništvo života.

4. Dragi članovi župnih Caritasa,

vaše služenje u župnim zajednicama nastavlja sv. Zoilov put dosljedne i bezuvjetne ljubavi prema Bogu i čovjeku onako kako nas Krist uči i kako nam je pokazao primjer.

Na blagdan sv. Zoila, zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije, od srca čestitam svim članovima župnog Caritasa dan našeg nebeskog zaštitnika. Ovaj dan je prilika da s dubokom zahvalnošću Bogu prepoznamo i vrednujemo sve ono što činite – često tiho, nenametljivo i bez očekivanja zahvalnosti i priznanja – a što pred Bogom ima neizmjernu vrijednost. Vaše inicijative, vaša zauzetost, vaša spremnost da darujete vrijeme, snagu i srce, svjedoče da je Caritas doista srce i ruke Crkve, vjera koja se ne zadržava samo na riječima, nego postaje konkretno djelo ljubavi.

Hvala vam što u duhu sv. Zoila znate prepoznati Krista u svakoj prilici djela milosrđa, što ne prolazite ravnodušno pored potrebe i patnje i što svojom blizinom, razumijevanjem i pomoći gradite Crkvu u kojoj se nitko ne osjeća zaboravljenim. Vaša služba obogaćuje ne samo one kojima pomažete, nego i cijelu župnu zajednicu, jer nas podsjeća na ono bitno – da smo pozvani jedni drugima biti dar.

Posebnu čestitku i riječ blizine upućujem svim korisnicima caritasovih usluga. Vaša prisutnost među nama dragocjena je i važna. Crkva vas ne promatra samo kao primatelje pomoći, nego kao braću i sestre s kojima dijelimo istu Božju i međusobnu ljubavi i isti životni put. Neka vam ovaj blagdan sv. Zoila i predstojeći božićni i novogodišnji dani donesu ohrabrenje, nadu i iskustvo da niste sami, da vas Crkva prihvaća i cijeni.

Svima vama, članovima župnih Caritasa i korisnicima njegovih usluga, od srca čestitam skorašnji Božić, blagdan Božje blizine i ljubavi koja se rađa u Djetetu Isusu. Neka rođenje Isusa Krista ispuni vaša srca mirom, toplinom i povjerenjem, a vaše domove radošću i nadom.

Ujedno vam želim i blagoslovljenu Novu godinu, ispunjenu zdravljem, snagom, međusobnim razumijevanjem i otvorenošću za dobro. Neka nas u novoj godini i dalje vodi vjera sv. Zoila – duh djelotvorne ljubavi u kojoj se nitko ne osjeća isključenim, a svi se osjećamo pozvanima ljubiti Boga i bližnjega. Neka nas zagovor sv. Stošije učvrsti u vjeri, sv. Krševana osnaži u hrabrosti, sv. Šimuna u poslušnosti Duhu Svetom, a milosrđe sv. Zoila nadahne na djelotvornu ljubav.

Na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova,

+ Milan Zgrablić

zadarski nadbiskup

Foto: skulptura kipa sv. Zoila na glavnom oltaru u crkvi sv. Krševana u Zadru

Oltarna pala iz 1742. g. iz crkve sv. Krševana u Zadru / autor: Giuuseppe Angeli (?)

Prikaz sv. Zoila i sv. Krševana – Sv. Zoilo izvlači tijelo sv. Krševana iz mora kod Grada

Bogoslov Zadarske nadbiskupije Luka Miletić postavljen je u službu lektora, a Ante Nimac u službu akolita, za vrijeme euharistijskog slavlja u kapeli Presvetog Srca Isusova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, koje je u četvrtak 11. prosinca, predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

Miletić i Nimac su među dvadeset i dvojicom bogoslova kojima je dodijeljena služba lektorata, odnosno akolitata (u svaku službu postavljeno je jedanaest bogoslova).

Uz biskupa su koncelebrirali rektor i novoimenovani zagrebački pomoćni biskup Vlado Razum, generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ante Sorić, kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Mišel Grgurić, župnik Župe Bešići Mladen Škvorc te duhovnici i odgojitelji u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu.

U uvodnom pozdravu rektor Razum istaknuo je da je cilj formacije pripremiti bogoslove za buduće poslanje u svećeničkoj službi kroz propitkivanje, razlučivanje i praćenje odgovornih osoba. Posebno se obratio kandidatima za lektorat i akolitat poručivši: „Vršenje ovih službi javni je čin, traži unutarnju raspoloživost i otvorenost nadahnuću Duha Svetoga, kako bi vršenje ovih službi bio najprije osobni čin posvećenja, a potom i čin njihova svjedočenja.“

Nakon navještaja evanđelja rektor je prozvao kandidate za lektorat i akolitat na što su oni rekli svoj „Evo me!“.

U homiliji se biskup Gorski osvrnuo na tekst iz Evanđelja po Mateju o veličini Ivana Krstitelja i istaknuo dvije naizgled proturječne Isusove rečenice. „Isus hvali Ivana Krstitelja i diže na razinu do tada neshvatljivu – između rođenih od žene ne usta veći – ali ipak, u usporedbi s onima koji dospiju u Nebesko kraljevstvo, njegova zemaljska veličina nije ništa“, rekao je biskup.

Istaknuo je kako veličina u kršćanskom poimanju proizlazi iz malenosti pred Bogom i usmjerenosti prema vječnosti. „Želimo slijediti Isusa onim žarom kojim je Ivan Krstitelj propovijedao obraćenje. Možda nećemo vidjeti plod svojih napora, ali sve u nama mora biti usmjereno u budućnost. Zato naš cilj nije karijera u Crkvi, nije bolja župa ili važnija služba, nije slava internetskih blogera. Jedini pravi cilj našega života je doći u Kraljevstvo nebesko“, poručio je.

Kandidatima za lektorat biskup je protumačio ulogu proroka i poslužitelja stola Riječi te naglasio kako će oni „posuđivati svoj glas Božjoj riječi.“ Prorok je Božji glasnogovornik, ali „ako se prorok boji, ako je nesiguran jer ne razumije Riječ ili ne vjeruje Riječi, toj riječi čini štetu jer ona postaje samo rečenica izrečena ljudskim glasom koja često ne dopire ni do uma ni do srca.“

Pozvao je bogoslove da posebnu pozornost stave na duhovnu pripravu za navještaj Božje riječi. „Kada stanete iza ambona, stola Božje riječi, budite svjesni da su riječi koje izgovarate Božje, a ne vaše i baš zbog toga ne čitajte bez duhovne priprave“, naglasio je mons. Gorski.

Obraćajući se budućim akolitima, biskup je istaknuo njihovu povezanost s euharistijom. „Postat ćete poslužitelji euharistijskog kruha – drugog stola u liturgiji – te tako još snažnije biti vezani uz najvažnije Božje i ljudsko djelo u Crkvi – uz presvetu euharistiju u kojoj nam se Krist svakoga dana nudi i čeka naš odgovor.“ Kao primjer ljubavi prema Kristu u euharistiji naveo je sv. Karla Acutisa, „dječaka po dobi, a sveca po odnosu prema Kristu u euharistiji i prema Kristu u siromasima.“

Na kraju homilije mons. Gorski primijetio je kako danas nedostaje svjedoka budućnosti – onih koji ukazuju na važnost odnosa prema nebu. Pozvao je bogoslove da budu svjesni dostojanstva trenutka i poslanja koje preuzimaju. „Dobro zapamtite da ne činite to u svoje ime. Činite to u ime Crkve i za Crkvu, u ime onoga koji vas je pozvao. Budite svjesni da ste pred očima zajednice i pred očima Božjim. Neka vas uvijek ohrabruju riječi proroka Izaije: ‘Ne boj se, ja ti pomažem!’“, zaključio je biskup Gorski.

Potom je uslijedio obred podjele službi. Nakon blagoslovne molitve, lektori su iz biskupovih ruku primili knjigu Svetoga pisma, a akoliti posudicu s kruhom za slavlje euharistije i tako prihvatili službu poslužitelja Stola riječi i Stola Tijela Kristova.

U službu lektora postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju Matko Jurić, Luka Maras, Ivan Mrkonjić, Anton Pavić, Fran Podolšak i Tomislav Vuković; za Varaždinsku biskupiju Borna Brlošić; za Zadarsku nadbiskupiju Luka Miletić; za Murskosobotsku biskupiju Matjaž Benkovič Flisar; a za Krčku biskupiju Amadej Anić i Matej Šiškić.

U službu akolita postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju Nikola Gazić, Sven Lencur, Krunoslav Lukšić, Ivan Novosel, Ivan Poljski, Vinko Tomić, Ante Tripalo, Jona Vrček i Sebastijan Žibrat; za Zadarsku nadbiskupiju Ante Nimac; a za Gospićko-senjsku biskupiju Petar Huseinović.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je svečana večera tijekom koje su predstavnici novih lektora i akolita zahvalili svima koji su ih pratili do toga trenutka i pozvali ih da i dalje mole za njihovu ustrajnost na putu prema svećeništvu.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije / Foto: Renata Sedlar

Caritas Zadarske nadbiskupije izradio je novu mrežnu stranicu na poveznici  https://caritas-zadar.hr/ gdje su na pregledan način i suvremeni dizajnom predstavljeni rad, programi i aktivnosti Caritasa Zadarske nadbiskupije.

Novost u radu zadarskog nadbiskupijskog Caritasa je uspostava uže suradnje s novoosnovanim župnim caritasima Zadarske nadbiskupije u ostvarenju određenih karitativnih programa koje korisnici sada u preustroju rada središnjeg nadbiskupijskog Caritasa dobivaju na razini župnih caritasa u Zadarskoj nadbiskupiji. Na taj način, Caritas Zadarske nadbiskupije želi kapilarno doći do korisnika u različitim vrstama potreba na području  župe u kojoj župni caritas djeluje i gdje potencijalni korisnici žive.

Vjernici i svi ljudi dobre volje koji žele pomoći potrebnima, na novoj mrežnoj stranici imaju ukratko opisane i dostupne mogućnosti davanja donacija putem QR kodova kojima mogu pomoći projekte zadarskog Caritasa.

To su službe Obiteljskog savjetovališta, Kabineta za ranu intervenciju u rehabilitaciji djece i podršci njihovim obiteljima, Pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu, financijska potpora kroz program stipendija studentima iz socijalno ugroženih obitelji, Prenoćište za beskućnike, Socijalna služba koja pruža financijsku pomoć obiteljima bez stabilnih prihoda, starijim i bolesnim osobama, samcima i pojedincima u riziku od siromaštva te osobama bez podrške ili s minimalnim primanjima.

Socijalna samoposluga Caritasa Zadarske nadbiskupije pruža pomoć u osnovnim životnim potrebama za najugroženije: prehrambene i higijenske proizvode za osobe i obitelji u teškoj materijalnoj situaciji koji teško podmiruju osnovne potrebe.

Prioritetni korisnici su obitelji s više djece, stariji i bolesni, umirovljenici bez obiteljske podrške, zaposleni s minimalnim primanjima
te korisnici zajamčene minimalne naknade. Korisnici dolaze po preporuci nadležnih socijalnih službi ili temeljem osobnog zahtjeva, uz odgovarajuću dokumentaciju. Radno vrijeme socijalne samoposluge u Zadru je četvrtkom od 8 do 12 sati.

Na poveznici uz opis svakog navedenog programa nalazi se QR kôd kojega je moguće skenirati i uz navedeni IBAN izvršiti uplatu i putem mobilnog bankarstva ili osobno preko žiro računa.

Na stranici se nalaze i izvještaji o aktualnim događanjima i aktivnostima u djelovanju Caritasa.

Don Dario Matak, ravnatelj zadarskog Caritasa i Josip Motušić, pomoćnik ravnatelja, uputili su poziv na molitvu i podršku Caritasovim programima Zadarske nadbiskupije kako bi svi koji žele, u duhu zajedništva, pomogli  najpotrebnijima: obiteljima u teškoćama, djeci, starijima, bolesnima i beskućnicima.

„Molitvom dajemo snagu i nadu najpotrebnijima. Donacijom sudjelujemo konkretno u djelima ljubavi i milosrđa. Volontiranjem i uključivanjem u župni caritas postajemo živo lice evanđelja u zajednici. Svatko može pomoći – molitvom, volontiranjem ili financijskim prilogom. Vaš dar, ma koliko malen, može promijeniti nečiji život“, poručuje ravnatelj Matak. Potiče i na volontiranje pozivajući: „Budite dio mreže dobrote koja povezuje srca i pomaže gdje je najpotrebnije u vašem susjedstvu i diljem Nadbiskupije. Pozivamo vas da se pridružite radu župnog caritasa u svojoj župi ili da volontirate u Caritasu Zadarske nadbiskupije“.

U budućem razdoblju djelovanja zadarskog Caritasa je osobiti naglasak na razvoju župnih caritasa kao „osjetljivog srca župe koje prepoznaje potrebe bližnjih“, koje potiče župljane na solidarnost, zajedništvo i djelotvornu ljubav i svjedoče evanđeosku poruku milosrđa u društvu.

„Župni caritas djeluje unutar župe, a sastoji se od volontera koji svoje vrijeme i darove stavljaju na raspolaganje potrebnima. Na čelu je župnik ili povjerenik kojega on imenuje, a suradnja s Caritasom Zadarske nadbiskupije osigurava jedinstvo i koordinaciju djelovanja na razini cijele Nadbiskupije“, kaže Motušić, koordinator župnih caritasa Zadarske nadbiskupije, ističući: „Župni caritas nije samo organizacija – on je znak živoga Krista u zajednici. Kroz njegovo djelovanje župa pokazuje svoje milosrdno lice i ujedinjuje vjernike u brizi za potrebite. Na taj način Caritas pomaže materijalno, ali i gradi zajedništvo, vjeru i nadu u svim okolnostima života“.

Prema Zakoniku kanonskog prava (CIC 1983), župnik je dužan skrbiti za siromašne, bolesne i osamljene te poticati župljane na djela ljubavi i solidarnosti. Motu proprio pape Benedikta XVI., Intima Ecclesiae Natura (2012.), određuje da biskup potiče osnivanje župnog Caritasa ili sličnog tijela u svakoj župi, kao vidljivi znak ljubavi i zajedništva.

Župni caritasi pomažu kroz prikupljanje i podjelu hrane, odjeće i higijenskih potrepština, organiziranje posjeta starima i bolesnima, humanitarne akcije i prigodne kampanje u suradnji s nadbiskupijskim Caritasom, podršku obiteljima i djeci u kriznim situacijama te molitvu i duhovnu blizinu ljudima u teškoćama. Djelovanje župnog Caritasa može se podržati darivanjem navedenih potreba, uključivanjem u  akcije, darivanjem vlastitog vremena i talenata te novčanim prilozima koji omogućuju da pomoć stigne do potrebnih.

Caritas zahvaljuje svim dobročiniteljima koji novčano pomažu ostvarenje pojedinih projekata i poziva ljude da prate sadržaj na novoj mrežnoj stranici Caritasa Zadarske nadbiskupije, gdje će naći potrebne informacije, obavijesti o djelovanju i mogućnostima kako se uključiti u aktivnosti koje Caritas pokreće na nadbiskupijskoj i župnoj razini.

Tijekom 2024. godine, Caritas Zadarske nadbiskupije pružio je vrijednost materijalne i financijske pomoći u iznosu od 426.262, 41 eura. Bilo je 3352 korisnika karitativnih usluga i 8030 volonterskih sati.

Autor nove, vizualno sadržajne mrežne stranice je informatički stručnjak Paško Ivanović.

I.G.