Blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, suzaštitnika župe Poličnik, svečano je proslavljen u utorak, 29. kolovoza u Župi sv. Nikole u Poličniku. Koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Poličniku predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Sva četvorica evanđelista pišu o Ivanu Krstitelju. Matej govori kako je i na koji način Ivan propovijedao, Marko ističe njegovo mučeništvo, Luka opisuje njegovo rođenje, život u pustinji i propovijedanje, a Ivan govori da je sv. Ivan došao posvjedočiti za istinu, rekao je nadbiskup.

„Život kojeg je živio i njegova vjera omogućili su sv. Ivanu Krstitelju da prepozna Isusa Krista. Ivan Krstitelj nije nalazio kompromise u životu kad je tražio istinu, kad je gledao u Istinu. Za ono što je sv. Ivan spoznao kao istinu, nije bilo sile, snage i opasnosti zbog kojih bi se on te istine htio odreći“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je ta činjenica iz života sv. Ivana Krstitelja i za nas važna.

Sv. Ivan je znao što je istina, ali mogao je spasiti svoj život da je istinu prešutio, da nije govorio, upozorio je nadbiskup. „Ali, znajući što je istina, sv. Ivan nije mogao šutjeti! Istina koja je obuhvatila njegov život bila je jača i važnija za Ivana od njegovog života i od njegovog zemaljskog opstanka! I mi možemo gledati istinu koju slijedimo. To je vjera da je Krist doista naša istina, da nema druge istine nego što je Isus Krist. Jer prava istina života je ono što je Isus izrekao, što nam je pokazao, ono što je Isus za nas učinio. Mi se toj Istini klanjamo. Ta Istina uvodi nas u Kraljevstvo nebesko. Ta istina uvodi nas u zajedništvo s Bogom“ poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je stvarnost te istine, toga blaženstva, te ljepote i novosti života primjenjiva na svakoga od nas.

„Slavimo Gospodina za kojeg je Ivan darovao svoj život. Prepoznajemo da smo i mi dionici njegovog dara, milosti i onoga što je Ivan rekao: ‘Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta’. Grijeh i naš otpad od Boga je najveće prokletstvo, vječna smrt. Isus Jaganjac to je otklonio od nas da bismo mi bili veliki u Kraljevstvu nebeskom. Važno je da se u tome prepoznamo, da s ljubavlju i zahvalnošću možemo primiti Isusa u svoj život. To je uzrok naše radosti koja ispunja naše srce. To nam daje snage za nevolje i poteškoće života. To nam daje snage da i mi možemo svjedočiti za istinu, da možemo živjeti istinu“ naglasio je mons. Zgrablić.

Podsjetio je na misao monaha Bede Časnog iz 9. st. koji je rekao: „Ivan Krstitelj je podnio zatvor i okove zbog svjedočanstva za našeg Otkupitelja kojemu je prethodio, za njega je položio život. Progonitelj mu nije rekao da zaniječe Krista, nego da prešuti istinu. A ipak je poginuo za Krista. Sâm Krist rekao je: ‘Ja sam istina’“.

„Nije lako uvijek živjeti istinu. Lakše je pronaći neki kompromis u životu, nego živjeti dosljedno istinu. Jer istina je uvijek izazovna, istina smeta. Istina će smetati onome tko ima pokvarene misli, pokvarene nakane i srce. Pa će mu smetati i tvoj život. Lijepo je rekao sv. Augustin: ono što je zdravom oku ugoda, kao svjetlo, bolesnom oku smeta, svjetlo ga iritira. Tako se događa i nama u našem životu. Ako nekome smeta istina koju živimo, važno je da se, poput Ivana Krstitelja, ni mi ne pokolebamo, nego da i mi imamo snage posvjedočiti i dosljedno živjeti tu istinu koja je veliki sadržaj našeg života“ ohrabrio je nadbiskup. Upozorio je da to nije istina u nekom filozofskom smislu, nego ta istina nosi smisao našeg života, ona je najveće blago i bogatstvo našeg života.

„To je istina koja nas nosi i koje se mi zbog ničega i u nijednoj situaciji nećemo i ne želimo odreći“ poručio je mons. Zgrablić, rekavši da smo pozvani biti dionici  istine života koju nam je posvjedočio i prenio sv. Ivan – do prolijevanja krvi. „Ono što Gospodin nama daruje i što nam nudi, vrjednije je od zemaljskog života. Gospodin nam nudi vječnost, neprolaznost. Zato se Isus utjelovio i došao među nas, da bismo mi mogli ući u Nebo“ rekao je nadbiskup.          

   

Na blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja „slavimo ono što je sv. Ivan duboko živio i za što je dao svoj život – vjernost istini! Tu vjernost, takvu ljubav i tu istinu i mi želimo čuti i dublje upoznati. Za to trebamo biti spremni živjeti, jer ta vrijednost ostaje trajno“ poručio je nadbiskup.

Predslavitelj je potaknuo da proživimo poruku sv. Ivana koji je doživio milost Kristove blizine; da i mi prihvatimo i slijedimo Krista dubinom svoga bića. „Beskompromisno prionimo uz Krista koji nam se daruje kao Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta. Primajući Isusa kroz euharistiju u svoj život, sada i ovdje sjedinjujemo se s našim Spasiteljem, Jaganjcem koji odnosi grijehe svijeta. Tu je ostvareno blaženstvo o kojem Isus govori, da je i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od Ivana. Ivan je najveći rođen od žene, ali onaj koji pripada Kristu veći je od Ivana Krstitelja“ naglasio je nadbiskup.  

O veličini sv. Ivana govori i da je on jedini svetac čiji Crkva slavi rođendan i dan njegovog mučeništva. „Ivan je počeo svoje djelovanje oko 27./28. godine prije Krista, za vrijeme cara Tiberija i kralja Heroda. Narod ga je rado slušao. Snažno je pozivao da priprave put Gospodinu, da dolazi netko jači od njega. Zbog svog života koji je bio u okruženju svetosti i molitve još i prije njegovog rođenja, Ivan je bio upućen na Isusa Krista. Zato kad je prvi put vidio Isusa, znao ga je prepoznati i mogao je reći tako važnu istinu našeg života: ‘Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta’. Isus se žrtvuje kao janje koje se prinosilo na žrtvenik u hramu. On je sam sebe prinio i žrtvovao da bi nama donio najpotrebnije – mir i oproštenje od Boga“ istaknuo je mons. Zgrablić.

Sv. Ivan je bio svjedok otvaranja Neba nad Isusom kad se krstio, a Glas je progovorio: ‘Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina’.

„Ono što je Bog učinio u Isusu Kristu je veliko za nas, jer Bog je ušao u naš život. Ušao je u grešnost. Riječ krstiti na grčkom znači uroniti, staviti ispod vode. Prema tome, kad se Isus krstio, on je uronio u našu sudbinu, u našu grešnost. Uronio je u potpunosti u naš grijeh, da oduzme naš grijeh, jer on je Bog. Bog je ušao u grijeh, ponio ga je da bi slomio i pobijedio grijeh, da bismo mi bili dionici te pobjede i slobode. Bog nas je u Kristu stvarno oslobodio – to je prepoznao Ivan! Ivan je prepoznao to veliko djelo u Isusu“ poručio je mons. Zgrablić.

Uz prepoznavanje povijesnog Krista kao istine, nadbiskup je poželio da u svoj život po euharistiji primamo Isusa kao uskrslog Gospodina, jer Isusovo djelo spasenja koje je on izvršio jednom u povijesti, trajno djeluje.

Poruka sv. Ivana nadahnjujuća je za nas i u kontekstu velikih, pohvalnih riječi  koje je Isus rekao o sv. Ivanu: „Zaista, zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja, a ipak i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći je od njega“.

„Gospodin nam je po svojoj milosti darovao da budemo dionici njegovog života i Kraljevstva, da budemo u  njegovoj blizini, da budemo s njime. Svemogući Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego nam je svojoj ljubavi čak i njega darovao, da mi u toj Istini pronađemo sebe – da ima netko tko nas cijeni! Da prepoznamo da postoji netko kojemu je do nas stalo, tko nas ljubi.

Taj koji nas ljubi, koji nas cijeni i koji nas se nikad ne odriče je sâm Sin Božji koji je došao spasiti nas i otkupiti za vječno dobro, vječnu sreću. Uđemo li u tu istinu, ući ćemo u stvarnost o kojoj Isus govori, da je i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od Ivana Krstitelja“ poručio je zadarski nadbiskup, poželjevši da to radosno prihvatimo, kao što je prihvatio sv. Ivan Krstitelj.

„Ivanov život za Krista bio je potpuno usmjeren na Krista i prije nego se on rodio. On je dijete izmoljeno od Boga. Njegovi roditelji Zaharija i Elizabeta bili su u poodmakloj dobi i nisu mogli imati djece. Izmolili su to dijete i Bog je učinio čudo u njihovom životu, darovao im je život. To dijete navješteno je u hramu dok je Zaharija molio. Kad se Ivan rodio, ljudi su se radovali i zahvaljivali Gospodinu za njegovo rođenje. Cijelo ozračje u kojem je Ivan živio, djelovao, u kojem je pozivao narod da se obrati, da slijedi put istine, bio je usmjeren k tome da je u trenutku kad je Krist došao, Ivan Krstitelj mogao prepoznati Isusa i vidjeti ono što drugi očima nisu mogli vidjeti“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Slavlje je počelo procesijom s kipom sv. Ivana Krstitelja od crkve sv. Ivana na groblju do župne crkve sv. Nikole u Poličniku.

Na dolasku za proslavu župne svetkovine nadbiskupu Zgrabliću zahvalio je don Damir Juričin, župnik Poličnika. Juričin je mons. Zgrabliću ujedno čestitao rođendan koji je na blagdan Glavosjeka Ivana Krstitelja, zahvalivši Bogu za dar života mons. Zgrablića kao petog djeteta Josipa i Josipe Zgrablić, koji je, kao nadbiskup, rekao je don Damir, na osobit način, po primjeru sv. Ivana Krstitelja, pozvan naviještati istinu života. 

Ines Grbić

U petak, 25. kolovoza, održan je Kolokvij u Gradskoj knjižnici Benkovac u organizaciji župe Perušić i Ogranka Matice hrvatske u Zadru povodom obilježavanja 20. obljetnice smrti fra Stanka Bačića o temi:  ‘Život i djelo fra  Stanka Bačića’. 

Izlaganja su imali: 1. fra Josip Klarić: Život i duhovnost fra Stanka Bačića. 2. fra Petar Klarić: Znanstveni i ostali rad fra Stanka Bačića. 3. doc. dr. sc. don Zdenko Dundović: Uloga franjevaca u  Zadarskoj i Ninskoj biskupiji prema istraživanjima fra Stanka Bačića. 4. Goran Pavao Mladineo, prof.: Fra Stanko Bačić spram crkvene pravoslavne historiografije. 5. dr. sc. Radomir Jurić: Arheologija u djelima fra Stanka Bačića. Voditelj je bio Luka Knez, mag. educ. hist.

Ovaj  Kolokvij  upoznao je javnost o velikom doprinosu fra Stanka crkvenoj, franjevačkoj  i ostaloj prošlosti Ravnih kotara, Bukovice i šire. On je vrsni znalac i jedan od ponajboljih  poznavatelja crkvene prošlosti toga kraja. Naglašeno je kako treba još više proučavati znanstveni rad fra Stanka i prezentirati ga široj  javnosti kojoj je manje poznat, jer je on to zaslužio svojim znanstvenim radom.

Fra Stanko je tiskao sljedeće knjige: Perušić, župa Marijina Uznesenja u Zadarskoj nadbiskupiji, Split,1989., str. 223. Visovački franjevci u Skradinskoj biskupiji. Pastoralno djelovanje franjevaca od dolaska Osmanlija (1522.) do danas, Split, 1991., str.295. Franjevci u Zadarskoj nadbiskupiji i Ninskoj biskupiji. Pastoralni rad franjevaca od dolaska Osmanlija (1527.) do danas, Šibenik,1995., str.141. Franjevački samostan u Karinu. Povijest franjevačkog samostana u Karinu u svjetlu protokola ili kronike fra Marijana Lekušića (1734.-1740.), Šibenik, 1995. i 2000. (dva izdanja), str.154. Župa Svih Svetih Piramatovci. Povijesni pregled, Šibenik,1995., str. 141. Don Krsto Stošić, bibliografija i rukopisna ostavština. Tiskani radovi i radnje ostale u rukopisima,Šibenik,1995., str. 122. Lisičić. Povijesni prikaz jezgre jedenoga od 12 hrvatskih plemena, Lisičić, 1996., str. 128. Osvrt na knjigu ‘Pravoslavna Dalmacija’ E. Nikodima Milaša,Zadar, 1998.. str. 404. Tvoj slavni dolazak iščekujemo. Razmišljanja o drugom Isusovu dolasku na zemlju, Split, 2000., str. 94. Nebo govori jednoj duši o današnjoj mladeži (Duhovne pouke i savjeti), Zagreb, 1998. str. 50. Napisao je mnoge studije i članke koje je objavljivao u zbornicima i revijama.

Fra Stanko je napisao Uvodnu riječ i Pogovor za knjige Jozefine Glasnović: Bog vapi za tobom (Duhovne pjesme, pouke i savjeti). Prvom izdanju fra Stanko je urednik, a izdavač Župni ured Nevest,1996., str. 186. Od drugog do petog izdanja izdavač i urednik je fra Stanko. (Drugo izdanje, Šibenik,1996. str. 156., treće izdanje, Zadar, 1998., str. 458, četvrto izdanje,1999. str. 320 i peto izdanje Zagreb, 2000. str. 176.).

Fra Stanko je bio izdavač i urednik i knjige Jozefine Glasnović: Žeđa duša moja za Bogom jakim, živim, Zagreb, 2000., str. 196 . Urednik je i  izdavač i knjige N.N.: Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko (Dva izdanja, 1999., str. 88  i 2000., str. 52).

U fra Stankovom rodnom Lisičiću slavljena je misa za njegovu dušu u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije. Misu je predslavio, u ime Zadarske nadbiskupije, don Zdenko Dundović, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Zadarske nadbiskupije, u koncelebraciji provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marka Mrše, župnika Perušića don Darka Marušića, fra Žarka Maretića, župnika Crnice, gvardijana karinskog i župnika Karina i Kruševa fra Petra Klarića, kanonika don Anđelka Buljata, dekana Benkovačkog dekanata i župnika Benkovca, fra Josipa Klarića, voditelja područne kuće  sv. Lovre u Šibeniku, fra Ivana Čupića, župnika Dubravica i Rupa, don Ivana Perkovića, župnika Kistanja, don Tomislava Planinića, župnog vikara na Bilom Brigu u Zadru, don Franka Markulića, župnika Luna na Pagu, don Antonia Vučkovića, župnog vikara u župi Selce kod Crikvenice.

Na misi su, osim mnogobrojnih vjernika, bile i  časne sestre i kandidatice Javnog vjerničkog društva Omina Deo – Sve Bogu, predvođene Jozefinom Glasnović kojoj je fra Stanko bio duhovnik. 

Don Zdenko je, između ostalog, kazao kako je fra Stanko bio čovjek Crkve, duboke vjere, ugledni franjevac, domoljub, čovjek knjige, ljubitelj povijesti i istine, koji je na temelju povijesnih vrela napisao povijest ovoga  kraja i djelovanje franjevaca na području Skradinske i Ninske biskupije, a i šire. Zato je zaslužio našu zahvalnost i bistu u rodnom Lisičiću. 

Na kraju mise, nazočnim svećenicima, časnim sestrama i vjernicima obratio se provincijal fra Marko Mrše koji je izrazio ponos i radost što će blagosloviti bistu fra Stanka Bačića, uglednog franjevca Provincije Presvetog Otkupitelja i što je održan Kolokvij u Gradskoj knjižnici Benkovac o njegovom životu i radu. Zahvalio je organizatorima i svima koji su doprinijeli tom svečanom događaju. Kazao je da će Provincija poduprijeti da se znanstveno djelo fra Stankovo i dalje proučava i predstavi široj javnosti.

Poslije mise, provincijal je blagoslovio bistu fra Stanka u nazočnosti svećenika, časnih sestara, vjernika i umjetnika Tomislava Kršnjavoga, koja je postavljena u dvorištu ispred Gospine crkve.  Svi nazočni izrazili su divljenje i radost zbog toga dana, a osobito Lisičićani.

Fra Petar Klarić

Župa Kraljice mira u gradskom predjelu Stanovi u Zadru na blagdan svoje župne naslovnice i zaštitnice, Blažene Djevice Marije – Kraljice mira, u utorak, 22. kolovoza, proslavila je 40. godišnjicu posvete župne crkve Kraljice mira koja se nalazi u dekanatu Zadar – Istok. Svečano večernje koncelebrirano slavlje u župnoj crkvi Kraljice mira predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Zahvalimo Bogu za 40 godina postojanja župne crkve na Stanovima. Crkve se posvećuju da bi se u njima sâm Bog proslavio, na način da svoju slavu i život koje ima u svojoj svetosti, Bog komunicira, dijeli, daje čovjeku. To se događa 40 godina u prostoru ove crkve. Bog je tu učinio mnoge milosti. Nemoguće je sagledati i izreći što je sve Bog učinio u srcima mnogih koji su se tu okupljali da bi slušali Riječ Božju, da bi ona bila istinska hrana njihovoj duši. Tko može nabrojiti tolika otajstva u sakramentima koji su se tu slavili i koji su darovali najdragocjenije ljudima, koji su u ljudski život unosili istinsko bogatstvo“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je ta misa zahvala Bogu za milosti koje prima sadašnji naraštaj i koje su primile i prethodne generacije.

Nadbiskup je rekao kako je lijepo da se tu zahvalu izriče na župni blagdan Kraljice mira, „da baš po tom činu možemo razmišljati što Bog čini i izvodi u našem životu. Jer Bog nije neka memorija koje se sjećamo, ljepota koju promatramo, neko daleko kraljevstvo kojemu se divimo. Nego, sve što spoznajemo u otajstvima naše vjere, Bog trajno i snažno izvodi u našem životu. To otajstvo nas nadilazi i veće je od mogućnosti naše spoznaje“ poručio je mons. Zgrablić, rekavši da Crkva naučava, govori i propovijeda istinu.

„Crkva je dobra učiteljica, majka koja nas rađa za život vječni, koja nam daruje život vječni, ali i uči nas istinama, uči nas životu. Zahvalimo Bogu na tolikim darovima, milostima i na tolikoj dobroti koja se izlila na ovu crkvu“, potaknuo je nadbiskup, uputivši na molitvu da „ne ostanemo tvrda srca“. Gospodin svojoj Crkvi kao zajednici koja je njegovo mistično tijelo daruje blagdane i dane spomena posvete crkve „da bi smekšao naše srce i otvorio našu dušu, kako bismo mogli vidjeti veličanstveno Božje djelo u našem životu“.

U tom kontekstu, nadbiskup je razmatrao i što znači povlastica Marije kao kraljice mira. Blagdan Kraljice mira je novijeg datuma, 1954. ga je ustanovio papa Pio XII. Svoje korijene ima u dalekoj povijesti, u počecima kršćanstva. „Nakon što je kršćanstvo dobilo slobodu početkom 4. st., već prvi kršćanski pisci pišu o Mariji kao kraljici, daju joj taj naslov. Moleći za mir kad je bio Prvi svjetski rat, papa Benedikt XV. dodao je 1917. u Lauretanske litanije zaziv Kraljica mira“ podsjetio je nadbiskup.

U našem mentalitetu, ljudi sadašnjeg vremena riječi kralj, kraljica, poimaju kao nešto idealno, nerealno, kao termin koji spada u dječje priče, bajke, legende. Na ovom svijetu još neki kraljevi i kraljice imaju neku čast, moć, vlast, rekao je mons. Zgrablić. „To nas može zavesti u promišljanjima što zapravo znači Marija kao kraljica ili Marija kao kraljica mira. Kraljevstvo koje Marija prima možemo razumjeti samo u odnosu na Krista. Ona je duboko sjedinjena i povezana s Kristom. Ako je Krist kralj, možemo razumjeti i u kojem smislu je Marija kraljica“ rekao je nadbiskup, naglasivši da je Isus pokazao u čemu se sastoji njegovo kraljevstvo.

„Isusovo kraljevstvo ne sastoji se u onome u čemu se sastoji zemaljsko kraljevstvo. Božje kraljevstvo sastoji se u tome da je Krist došao služiti u ljubavi, potpuno nam je darovao svoj život. Božja čast je u tome da nama čini dobro. Krist je za nas ušao u smrt da može u potpunosti prihvatiti našu ljudsku sudbinu, da bi preobrazio naše dostojanstvo i naš život ranjen grijehom; da bi kroz slavu uskrsnuća i darovanjem svoje sile i snage sve to obnovio u nama. Bog se toliko zauzima za nas da nam je darovao svoga ljubljenog Sina i dao nam je najveću moguću čast, da smo postali njegova ljubljena djeca.

Dao nam je svoga Duha Svetoga, ono što je najintimnije u njemu, što struji u tajni njegovog života. Sve to nam želi darovati, da bi u nama razbudilo naše srce koje može otvrdnuti našim grijehom i našom zaokupljenošću za ovozemaljsko, da te milosti ne možemo vidjeti i proživjeti, da u tu ljepotu ne možemo doći“ upozorio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je potaknuo da zahvalimo Bogu što smo na istom putu kao Marija koja je primila najveću čast i dostojanstvo. „To Gospodin i nama daruje. Gledamo konačni cilj i na tom putu nismo sami. Marija je naša suputnica, ona je majka koja nas vodi na putu našeg života, prema vječnosti. Bog je Mariji dao najveću čast, jer ona je participirala u Kristovom služenju i tako je usko povezana s Kristom, da Marija participira i u Kristovoj slavi i časti. U Mariji promatramo što je Bog izvršio do kraja u svojoj slavi“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da nam Bog u Mariji daje model, primjer, uzor, „da možemo gledati što Bog želi izvesti i u našem životu“.  

Mariju slavimo ne samo kao kraljicu, nego i kao kraljicu mira. Nadbiskup je pojasnio i po kojim trima stvarnostima blagdanska liturgija predstavlja Mariju kao kraljicu mira.

Marija je kraljica mira zato što je začela i rodila Krista, Kneza mira. „Marija je kraljica mira jer je mir ušao u njen život. To se dogodilo i u našem životu. Krist je ušao u naš život i nosimo Krista koji je naš mir, nosi puninu našeg života. Marija je kraljica mira i zato što je stajala podno Kristovog križa i pratila ga je u trenutku njegove vrhunske, krajnje ljubavi koju je darovao nama“ rekao je nadbiskup.     

Liturgija nam predstavlja Mariju kao kraljicu mira da u tom odrazu i mi sebe možemo razumjeti. „To nam govori da i mi možemo doći do mira. Mir ne znači samo odsutnost rata, nego znači mir kao punina, dinamizam, ono snažno što ispunjava naše biće. Kada duša čovjeka može reći da je primila najveća dobra od kojih veće ne može primiti, i zato je srce mirno, zadovoljno, jer je potpuno ispunjeno. To je mir kojeg Bog nama želi dati“ ohrabrio je mons. Zgrablić, naglasivši da je Marija kraljica mira jer je dostigla puninu.

„Mir je blagostanje našeg duha, ne samo odsutnost nemira koje uzrokuju neki  izvana. Mir je stanje punine koju imamo u svojoj nutrini, koju Bogu daruje onima koji ga ljube i s njim surađuju. Taj mir je Marija primila, u punini je primila to najljepše i najdragocjenije bogatstvo. Zato je Marija kraljica mira – jer je ona u potpunosti ispunjena u Bogu. Tu puninu života ona nama svjedoči, taj mir ona nama želi dijeliti, mir kao najveću potrebu našeg srca! Jer naše srce je toliko uznemireno. Trpimo jer nam je srce uznemireno, a mir nam je toliko potreban“ rekao je nadbiskup.

Treća stvarnost prema obrascu blagdanske liturgije je – Marija je kraljica mira jer je s učenicima čekala obećanoga Duha Svetoga. „Marija je čekala i primila Duha Svetoga koji ljudskom srcu donosi mir. Sve to događa se s nama i za nas u euharistiji, gdje nam Krist sebe u potpunosti daruje. Kada slavimo Mariju kao kraljicu mira, mi kao u ogledalu gledamo svoju dušu, ljepotu koju je Bog izveo u našem životu. Divimo se našoj majci Mariji, ali i radujemo se što smo s njom, što nam Marija pokazuje put i što je ona naša posrednica“ rekao je nadbiskup, naglasivši da je u tom posredovanju za nas Marija garant koja je taj put već prošla.

„Marija je išla tim putem i hoda s nama na putu našeg života. Majka nas želi nositi svome Sinu, želi nas nositi u vječnost, Bogu. To Gospodin nama želi staviti u našu dušu i srce, da se možemo radovati Mariji. Ali, da ta radost ne bude zbog nečega što se dogodilo nekome drugome, nego da svatko sebe pronađe u toj radosti“ rekao je nadbiskup. Naveo je primjer kako, kad je osoba radosna i ispunjena, a u situaciji je kad se dogodi neka nevolja, to loše osobu iznutra toliko ne pogađa, jer to pokriva radost koju čovjek ima u sebi.

„Kada duboko živimo ono što Bog nama daruje i stavlja u naš život, to je naša snaga koja čini da nam sve poteškoće, nevolje i problemi našeg života izgledaju maleni, u odnosu na veličinu koju je Gospodin nama darovao. Ako Boga udaljimo od sebe, onda naši nemiri, problemi i sve što uzrokuje nemir u našem životu, postanu veliki“ upozorio je mons. Zgrablić. Ohrabrio je da nas Marija vodi putem koji nas vodi miru i Kristu koji je knez mira.

Krist je donio puninu života na ovaj svijet i jedino on u potpunosti može zadovoljiti našu dušu i naše srce, poručio je nadbiskup, poželjevši „da budemo ponosni što smo kršćani, što pripadamo Kristu i što nas je Bog izabrao na najveću čast i dostojanstvo. Taj ponos i radost će biti snaga našeg života“.

„Neka nam naša nebeska Majka pomogne svojim zagovorom i blizinom da to iskreno i duboko živimo, da to svjedočimo mlađim naraštajima i da to najveće blago i bogatstvo predajemo novim generacijama. Dao Bog da i mi u radosti, miru i kraljevskoj časti pronađemo kraljevsko dostojanstvo“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Don Marinko Jelečević, župnik Stanova, zahvalio je nadbiskupu na dolasku. „Marija nas okuplja oko svoga Sina. Dovela nas je na vrelo života i izvor ljubavi. Najljepše je kad čovjek može tu doći i napojiti se ljubavlju Isusa Krista“ rekao je don Marinko. Zahvalio je svim svećenicima koji su bili stanarski župnici, među njima i pokojnom don Tomislavu Sikiriću kojega je naslijedio u službi župnika, svim đakonima i kapelanima koji su djelovali u župi. Ove godine, zbog infrastrukturnih radova u predjelu Stanovi, nije održana tradicionalna procesija s Gospinim kipom.

O župnoj crkvi Kraljice mira na Stanovima

Crkva Kraljice mira, po nacrtu arhitekta Tomislava Paleke, izgrađena je za vrijeme župnika don Šime Sturnele i zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka koji je tu crkvu posvetio 20. studenoga 1983. godine. Crkva je izgrađena i velikodušnom donacijom biskupije Münster.

Župa Kraljice Mira na Stanovima u sjeveroistočnom predjelu Zadra nastala je podjelom od Župe sv. Ivana na Relji. Nadbiskup Oblak utemeljio je župu 5. srpnja 1978., kada se počela graditi i župna crkva. U početku je za liturgijska slavlja služila kapelica Gospe Fatimske, uređena u prostoru nekadašnje trgovine. Građevinska dozvola za izgradnju župne crkve dobivena je  21. listopada 1981. S crkvom je u cjelinu povezana župna kuća i pastoralni centar.

Ines Grbić

Blagdan Blažene Djevice Marije – Kraljice Mira, svečano je proslavljen u župi Kraljice Mira – Kraljice Hrvata u Zemuniku Donjem u utorak, 22. kolovoza. Svečano koncelebrirano misno slavlje u zemuničkoj župnoj crkvi Kraljice Mira, potom i procesiju s Gospinim kipom kroz to mjesto, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Mariju kao kraljicu mira promatramo tjedan dana nakon Marijina uzdignuća na  nebo, kada je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu; kad je u nebu primila najveću čast, konačnu nagradu, konačnu čast i dostojanstvo – kad je u potpunosti ušla u ljubav Presvetog Trojstva; kad je Bog dušom i tijelom uzeo k sebi Mariju s ovoga svijeta i učinio je kraljicom neba i zemlje“ rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da nas Marija kao majka vodi i svjedoči nam da je Bog to mjesto i tu najveću čast dodijelio i nama.

„Slaveći Mariju, kraljicu mira, mi zapravo slavimo naše dostojanstvo. Okupili smo se zahvaliti Bogu i radovati se s Bogom i s Marijom zato što Bog i nama daje tu istu čast, to isto dostojanstvo! Bog čini nešto novo. Bog je učinio nešto najviše u mom životu da mi se više i ljepše ne može dogoditi. To pred nas stavlja blagdan Kraljice mira“ istaknuo je nadbiskup, potaknuvši da raspirujemo u sebi svijest o našem kraljevskom dostojanstvu kao djece Božje, da ne nestane taj naš kršćanski ponos. „Svijest o onome što je Bog učinio u Marijinom životu, dajući joj dostojanstvo kraljice, stavljajući je u najveću čast koju možemo izraziti ljudskim jezikom – Bog je to darovao nama. Stoga taj blagdan i događaj moraju dirnuti naše srce. Ne smiju nas ostaviti ravnodušnima, nego, spominjući se Marije kraljice, s dubokom zahvalnošću častimo Boga zato što je svakome od nas dao tu milost, tu nezasluženu čast, da imamo ono što je primila Blažena Djevica Marija“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Pojašnjavajući kako veliko bogatstvo proizlazi za nas ljude iz blagdana Kraljice mira, mons. Zgrablić je naglasio: „Marija je kraljica zato što je ona blizu onoga koji je sam sebe nazvao knezom mira, on je kralj mira. Zato što je Marija kao majka duboko povezana sa svojim sinom Isusom Kristom. Od tuda proizlazi njen naslov.  Ali, Mariju promatramo kao kraljicu u smislu kao što je to bio Krist.

Krist je kralj ne po tome da ima neko zemaljsko područje kojim vlada, da ima vlast, strukturu, vojsku koja čuva njegove granice i postavljene zakone. Nego, Krist je sebe predstavio kao onoga koji je kralj mira. Krist donosi mir, on je kralj poniznosti i ljubavi. Kad su ga htjeli proglasiti kraljem, Isus se maknuo od tih ljudi koji su bili zaneseni onim što je Isus činio i govorio. Isus se odmaknuo od njih i pobjegao je u molitvu.

Isus se priznao kraljem jedino pred Pilatom, kad je ušao u muku, u trenutak kada je znao da će svoj život morati potpuno, dragovoljno predati svom Ocu za spasenje svijeta. Jer htio je pokazati da je on kralj. Da ima najveću čast, najviše dostojanstvo na način što nam je dao svoju ljubav, do kraja. Posvjedočio nam je svoju ljubav i svoju istinu na sve što je govorio, naučavao i činio. Sa svojom mukom, smrću i uskrsnućem na sve to Krist je stavio svoj pečat, rekao je da je to istina. Isusovim uskrsnućem, njegov otac, Bog potvrdio je da je Krist istinit, da je govorio istinu, da Bog stoji iza njega. Tako je Isus postao kralj ljubavi, kralj istine“ poručio je mons. Zgrablić.  

Krist je kralj ljubavi na način da je do kraja služio nama, rekao je nadbiskup. Pranjem nogu svojim učenicima na Posljednjoj večeri pokazao je da je došao služiti, a ne da mu služe.

„Isus je pokazao da je to najveća čast, najljepše što Bog želi podijeliti s nama. Bog je došao nama služiti. Marija to isto čini jer je najuže povezana s Kristom. Nitko nije bio povezan s Kristom kao što je to bila Marija. Budući da je cijeli njen život bio potpuno usmjeren na Kristov život, ono što pripada Kristu, pripada i Mariji, njegovoj Majci. Marija je kraljica istine, ona prenosi i svjedoči, živi tu istinu. Ona je kraljica ljubavi jer služi svome Sinu Isusu“ istaknuo je zadarski nadbiskup.

Nadbiskup je podsjetio kako prvi kršćani nisu gradili crkve ni katedrale, nego bazilike. Riječ basileus na grčkom znači kralj.

„Oni su gradili zgrade u kojima su se okupljali sa svojim Učiteljem, Kristom koji ima najveću čast na ovom svijetu. Ušli su u taj život s Kristom kroz sakrament krštenja i kroz svoju vjeru. Duboko su vjerovali da je najveće što mogu postići u svom životu da budu suobličeni slici Isusa, da budu duboko s njim sjedinjeni.

Oni su živjeli duboko, ponosno da oni imaju tu kraljevsku čast, to kraljevsko dostojanstvo. Zato su gradili bazilike, crkve u kojima su se okupljali, ali zvali su ih bazilikama, da bi ih posvijestilo – kada uđeš unutra, u baziliku, da znaš što je Bog za tebe učinio!

Ti koji si tako malen, neznatan, Bog je pogledao na tebe kao na Mariju, koja je rekla da je Bog pogledao na neznatnost službenice svoje.

Slaveći Mariju kraljicu, kada gledamo tu čast, to dostojanstvo koje je Marija zaslužila svojim životom po Božjoj milosti, u suradnji s Božjom milosti, Bog isto to želi darovati svakome od nas“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Pjevanje na misi predvodio je župni zbor pod vodstvom s. Ladislave Terzić.

Bio je to prvi susret s pukom u slavlju mise mons. Zgrablića kao zadarskog nadbiskupa te je zemunički župnik don Gašpar Dodić zahvalio nadbiskupu na dolasku i susretu.

U zahvalnom govoru don Gašpar je zahvalio na uspješnoj suradnji župe s Općinom Zemunik Donji i zemuničkom načelniku Ivici Šariću koji materijalno pomažu potrebe zemuničke župe.        

Don Gašpar je istaknuo širokogrudnost i darežljivost župljana i mnogih samozatajnih, požrtvovnih ljudi te je i njima zahvalio, poželjevši da se ne umore činiti dobro i da nastave svjedočiti vjeru.

Don Gašpara raduje veliki broj mladih obitelji s brojnom djecom u Zemuniku koji redovito dolaze na misu i čija su djeca ministranti.

Don Gašpar je rekao da su župi Zemunik Tomislav i Josipa Sičić darovali križ s korpusom Krista koji će biti postavljen na zidu u prezbiteriju crkve, a želja mu je da krstionica u župnoj crkvi, čija nabava predstoji, bude dar zemuničkih obitelji koje u župi krste svoju djecu.

Ines Grbić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pohodio je u nedjelju, 20. kolovoza župu sv. Anselma u Ninu, ususret proslavi župnih blagdana zaštitnika drevne ninske župe i navjestitelja Evanđelja iz Isusovog vremena: sv. Marcele i sv. Anselma koji se slave 25. i 26. kolovoza. 

Za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je predvodio u ninskoj župnoj crkvi sv. Anselma, nekadašnjoj katedrali Ninske biskupije, mons. Zgrablić blagoslovio je kip sv. Josipa, dar Marijana Magaša ninskoj župi, Ninjanina koji živi u Americi.

Ninski župnik Jerko Vuleta zahvalio je nadbiskupu na dolasku. „Molimo zagovor sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda, kako bi rasla osobna i zajednička pobožnost prema tom divnom uzoru poslušnosti i vjere, primjeru zauzetog i marljivog rada. Sv. Josip bio je potpuno predan volji Božjoj. Sv. Josip našao je mjesto u ninskoj crkvi kao zaštitnik naroda i naše domovine u Ninu koji predstavlja početak naše narodne i crkvene povijesti, našeg narodnog i vjerskog identiteta. To je osobita poveznica s našom župom i s najstarijim hrvatskim kraljevskim gradom Ninom“ rekao je don Jerko.                 

Marijan Magaš darovao je kip sv. Josipa u spomen na svoju tetu Mariju Magaš, dugogodišnju članicu župnog zbora i aktivnu ninsku župljanku koja je uvijek bila privržena župi i Crkvi. 

„Neka nam pobožnost i štovanje sv. Josipa koji je istinski, duboko živio odnos s Bogom, pomogne da nam vjera ne bude formalnost, dodatak, teret. Nego, neka nam vjera bude spasonosna, neka nam molitva bude hrana naše duše, a svaka euharistija oaza života gdje je istinska okrepa našoj duši i životu“ potaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poželio da i to sudjelovanje u liturgiji „bude molitveni susret s Gospodinom koji ima važne učinke za naš život. Benedikt XVI. kaže da je molitva „disanje naše duše“. Duša pokreće tijelo. Toliko je važna da nas pokreće, a često živimo kao da nema duše. Trenuci poput nedjeljne mise nužni su da se nadišemo pravoga, čistoga zraka, jer bez njega ne možemo opstati ni živjeti, kao ni bez vode. Važno je da dišemo zdravi zrak. Tako je molitva zrak potreban našoj duši. Ali, molitva je i oaza mira u kojoj se možemo napiti vode koja hrani i preobražava naš duhovni život“ rekao je nadbiskup Zgrablić.

Molitva koja u tišini krijepi naše tijelo predstavlja, simbolički, dolazak u hladovinu, oazu u kojoj primamo osvježenje. „Molitva je prožeta Božjom riječju koja nas hrani. Premda je voda uvijek istog kemijskog sastava, ona uvijek ima drugačiji učinak u našem organizmu. Uvijek osvježava i ima moć nešto učiniti u nama“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da tako i „ljepota Božje riječi uvijek ima duboko osvježenje za naš život“.

„To je važno – doživjeti da je to oaza mira gdje smo nahranili našu dušu, da se dobro osjećamo, da budemo otvoreni pred Gospodinom; jer životna stvarnost, posao, obaveze, užurbanost, otvrdnu naše srce i postanemo nezadovoljni. A naše srce ima tolike kapacitete koje nam može dati kroz molitvu, da nam Gospodin želi darovati ono što nadilazi naše želje“ naglasio je mons. Zgablić.  

Evanđelje ima snagu Božje riječi za naš život. U njoj možemo naći radost u Bogu koji nam dolazi ususret i krijepi našu dušu, rekao je nadbiskup, naglasivši: „Božja riječ nije samo opis onoga što se dogodilo prije 2000 godina, nego ona govori nama danas i sada“.

U tom kontekstu, nadbiskup je razmatrao i za naš život aktualizirao navješteni ulomak iz Matejevog evanđelja u kojem je opisan susret Isusa i Kanaanke koja ima teškoću s kćeri.

Evanđelist kaže, „Isus ode i povuče se“. Prvu činjenicu iz toga Evanđelja, da se Isus kreće, nadbiskup je pojasnio ohrabrenjem da Bog uvijek čovjeku dolazi prvi ususret. „Isus odlazi u krajeve tirske i sidonske. To nije samo zemljopisni pojam, nego to se odnosi na nas. Hoće reći, Bog čini korak prema nama. Gospodin hoda, on nas traži, on je uvijek u potrazi za nama“ poručio je mons. Zgrablić. Pojasnio je što predstavljaju Tir i Sidon u duhovnom smislu. Ti gradovi na sjeveru Palestine sada se nalaze u Libanonu, na Sredozemnom moru, bogati su vegetacijom i plodovima. U tim višekulturnim velikim trgovačkim gradovima živjeli su pripadnici raznih kultura, Rimljani, Grci, Židovi i druge istočne kulture.

„To su bili bogati krajevi, ali za Židove su bili poganski. U Starom zavjetu piše kako je Bog namijenio da budu dio Obećane zemlje, ali oni nikad nisu u nju ušli, Izraelci ih nikad nisu uspjeli zauzeti. Taj poganski kraj nije spoznao Božju objavu. Širio se krivi kult i štovao bog Baal. Godine 332. kralj Aleksandar Veliki osvojio je te krajeve, porobio narode i razorio te gradove.

Dakle, Isus ide u Tir i Sidon, gradove koji su pojam poganstva, progona, ropstva. Židovi ih nisu voljeli jer su bili nevjerni, čak su ih nazivali pogrdno, da su psi. To nam želi reći da Isus ide u naš Tir i Sidon. To je slika naše duše, našeg života. Gospodin ne ide samo u lijepe trenutke našeg života, kad smo dobro, sretni, nego Krist odlazi baš u Tir i Sidon tvoga života – tamo gdje je nešto razoreno, srušeno, gdje se Bog ne poznaje – tu Isus želi doći u tvoj život! Tu Isus dolazi, tu ti on donosi spasenje, kao što je donio ženi u Evanđelju. Želi ti donijeti nešto veliko – da spoznaš da te Gospodin traži u tvojoj slabosti, u tvom grijehu, u tvojoj nevolji. Gospodin ne dolazi kontrolirati jesmo li nešto prekršili, ne dolazi nas kazniti. Nego, kao liječnik, Spasitelj, dolazi nam ususret“ poručio je mons. Zgrablić, naglasivši: „Boga prepoznajemo u Isusovoj dobroti, on dolazi u ono što je razoreno“.

Kanaanku problem s kćeri tjera da ide Gospodinu, da ga traži. Kao što Isus ide u krajeve tirske i sidonske, tako ta žena ide potražiti Isusa.

„Svi imamo neku potrebu. Ako je molitva disanje naše duše, naša hrana i oaza mira, to svi trebamo. To nas je dovelo Isusu. Toliko je aktualno Evanđelje.

Kao kćer te žene, i nas Zlo uznemiruje, dodiruje, zahvaća. Žrtve smo Zla koje nas hoće upropastiti, stvara nemir i muku u našem životu. Gospodin dolazi u našu muku. Bog nije ravnodušan! Jer ako je Spasitelj, mora doći u tu muku – da ga prepoznamo, da znamo da je Gospodin u našim problemima, poteškoćama. Ne napušta nas, ne ostavlja samima, nego čini prvi korak“ utješio je nadbiskup, naglasivši: „Gospodin uvijek čini prvi korak prema tebi, da bi tebe potražio“.

Žena je čula da Isus dolazi i vikala je za Isusom: ‘Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se’. „Dakle, Daj mi neku milost, neki dar, nešto što mi nedostaje. Muči me nešto, imam problem. Gospodinu dolazimo s problemom kojeg imamo. Isus nije fantazija, nego je uskrsnuo, prisutan, s nama je. Vapimo mu i vičemo, trebamo nešto što sami ne možemo postići. Ne možemo nakraj sa zlom koje nas uznemiruje i dolazimo k Isusu.

No, čini se da Isus ne reagira, kao da ga nije briga što muči tu ženu. Čak su mu i učenici bili rekli, neka joj udovolji više, da prestane vikati za njima. To je naša slika o Bogu – čini nam se kao da Bog ne reagira, kao da mu je svejedno za nas, kao da Bog ne čuje što nas muči. Ali Bog kroz tu šutnju nešto već čini u tvom životu! Traži da poraste tvoja vjera, da uđeš u dijalog s njim kao što je on ušao u dijalog sa ženom. Bog je stavio blagoslov u problem tvoga života na način da te izazove da stupiš u dijalog s njim. Taj dijalog, razgovor s Bogom je spasonosan za nas, molitva. Taj razgovor donosi nam ono što nadilazi želju našeg srca, donosi najveće dobro“ poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je pojasnio i što znači Isusova riječ da je poslan k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Time Isus želi reći da je poslan toj ženi da shvati da je on onakav kakav je u Domu Izraelovom, kako se objavio u Izraelu.

„Da spoznaš da sam konkretan, bliz, da sam tu, da sam se utjelovio. Nešto sam učinio s tobom. Bog ti je toliko bliz da mu se možeš još bliže obratiti. Isus kaže, ‘Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima’.

Ako si poganin, ako nemaš vjere, živiš kao psić od Božjih mrvica. Živiš od sitnica. A Bog ne želi da jedeš mrvice koje padaju s njegovog stola. Svi živimo od Božjeg kruha. Gospodin je učinio da budeš njegovim djetetom, da budeš njegov sin, da jedeš iz njegove ruke. Da te on hrani tijelom svoga Sina, daje ti hranu anđeosku. Ne priliči da dobiješ nešto tako maleno, ne priliči da živiš kao da ne poznaješ Boga, kao Kanaanci. Gospodin ti je došao dati nešto još više! Ne priliči da jedeš mrvice, nego da sjedneš za Gospodinov stol i da te on hrani samim sobom“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuo je i veličinu ženine spoznaje da su velike i te mrvice, to malo što ima, kao što psići jedu od onoga što pada sa stola gospodara.

„A Božja mrvica je velika, to je veće od onoga što nam je potrebno za život. I Božja mrvica dolazi od Gospodina, ali mi smo pozvani dobiti više od mrvica. Kad to spoznaš, kad u to uđeš, Gospodin čini čudesa u tvom životu“ rekao je nadbiskup, podsjetivši na Isusovu pohvalu, ‘O ženo, velika je tvoja vjera’.

„Kroz taj dijalog, kroz to iskustvo koje nosimo u sebi, kroz Riječ Božju, Gospodin želi povećati našu vjeru. Jer vjera je spasonosna! I u tom trenutku kćer te žene je ozdravila. Dakle, vjera nas mora dovesti s spasenju, k ozdravljenju, pomirenju, miru, radosti, spoznaji vječnog dobra, božanskog, anđeoske hrane. Ne jesti samo mrvice s Božjeg stola, samo pseću hranu, nego da spoznaš dostojanstvo djece Božje koje imaš, da se tome raduješ. Da ti Božja riječ bude spasonosna. Spasenje koje ti Bog daruje, hrana koju ti daruje je važnija od bilo čega drugoga jer je to najpotrebnije tebi, tvom životu i duši“ poručio je nadbiskup Zgrablić.  

Ines Grbić

Družba Kćeri Milosrđa TSR sv. Frane Provincije Krista Kralja darovala je Zadarskoj nadbiskupiji, uručenjem zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću, relikviju bl. Marije od Propetog Isusa Petković za kapelu u Nadbiskupskom domu u Zadru. Relikviju je mons. Zgrabliću predalas. Mirjam Gadža, provincijska predstojnica Družbe Kćeri Milosrđa u petak, 18. kolovoza u kapeli zadarskog nadbiskupa u Nadbiskupskom domu u Zadru.

„Zahvaljujem Ocu nadbiskupu što je pokazao interes i želju da u kapelici u Nadbiskupskom domu, osim slike bl. Marije od Propetog Petković, ima i njene moći. Sa zadovoljstvom sam donijela moći naše blaženice i predala ih u ime Provincije. Vjerujem da će njen moćni zagovor bdjeti nad narodom u Zadarskoj nadbiskupiji kao što bdije nad cijelim hrvatskim narodom. Na izraženu želju Oca nadbiskupa da u kapelici budu moći bl. Marije Petković, predajem ih i želim da zagovor hrvatske blaženice prati nadbiskupa, Zadarsku nadbiskupiju i dragi hrvatski narod“ rekla je provincijalka Gadža u prigodi predaje relikvije.

„Pri zadnjem susretu s nadbiskupom, Otac nadbiskup izrazio je želju imati tu relikviju, pokazavši mi kapelicu u Nadbiskupskom domu i prekrasan triptih na kojem je i naša Majka utemeljiteljica našla mjesto u biskupskoj kapeli. To je za nas izuzetno važno. Na to smo ponosni i sretni smo zbog toga, jer dosta radimo na tome da promičemo njen kult, poznavanje njenog života i djela među hrvatskim narodom. Tim više što smo mi kao Družba od sâmih početaka vezani za Zadarsku nadbiskupiju jer je biskup Josip Marčelić, porijeklom iz Preka, u počecima vodio i pratio bl. Mariju Petković kad je osnovala Družbu. Zahvaljujući biskupu Marčeliću, Petković je osnažena Duhom Svetim koji je djelovao osobito preko biskupa Marčelića u stvaranju i osnivanju naše Družbe“ rekla je provincijalka Gadža. Istaknula je i da mnoge župe žele imati relikviju bl. Petković. Družba se trudi dati njenu relikviju svima koji iz vjere, potrebe i želje to zamole, kako bi se promicalo poznavanje života bl. Marije među narodom. 

S. Mirjam izrazila je zadovoljstvo što se predaja relikvije događa u 2023. godini kad Družba Kćeri Milosrđa obilježava više obljetnica: 20 godina od proglašenja Marije Petković blaženom u Dubrovniku, 25 godina od prijenosa njenih posmrtnih ostataka iz Središnje kuće u Rimu u Hrvatsku, u kuću Maticu u Blato, 100 godina prvih konstitucija koje je odobrio biskup Marčelić u ožujku 1923. godine i 95 godina od smrti biskupa Marčelića.

„Tako da je ova predaja relikvije zaista providonosna. To nismo planirali, ali, kako je Bog uvijek bio snažno prisutan u životu bl. Marije Petković, ona je jako vjerovala u Providnost i sve prepuštala Providnosti, tako je Providnost bila na djelu i u daru njene relikvije kapeli nadbiskupa. Providnost nastavlja djelovati, a na nama je da se otvorimo, da dopustimo da nas Providnost vodi i oblikuje kako je oblikovala život i djelo bl. Marije“ poručila je provincijalka Gadža.

U kapeli zadarskog nadbiskupa, u staklenom dijelu u dnu oltara, nalaze se još relikvije sv. Ivana Pavla II. i bl. Miroslava Bulešića. Do relikvije sv. Ivana Pavla II. položena je relikvija bl. Marije Petković, utemeljiteljice prve hrvatske autohtone redovničke družbe. 

„Radujemo se što imamo relikviju bl. Marije Petković, to je vrijednost. Jako nam je drago da imamo i druge relikvije. Zahvaljujemo majci provincijalki što nam je darovala relikviju naše hrvatske blaženice. Crkva se uvijek okupljala oko svetih, najprije oko mučenika i na njihovim grobovima. Crkva je bila progonjena, euharistija se slavila na grobovima mučenika i u katakombama. Taj kult proširio se ne samo na mučenike, nego i na one koji su herojski živjeli svoju vjeru.

Od srca zahvaljujemo sestrama Kćeri Milosrđa za dar relikvije. Zahvaljujemo sestrama za sve što rade u Zadarskoj nadbiskupiji. Na ovaj ćemo način, kroz lik bl. Marije od Propetog Petković u kapelici, uz njenu sliku i relikviju, biti duhovno međusobno povezani u ljubavi prema Gospodinu, da nam bl. Marija Petković bude poticaj da služimo Gospodinu“ rekao je nadbiskup Zgrablić.

Na zidu kapele nadbiskupa na oltarnoj slici – triptihu koji je rad akademske umjetnice Petre Turković iz Rovinja, prikazano je šest Božjih ugodnika: dva sveca i četvero blaženika. Odozgor gledano, s lijeva na desno, u prvom redu su portreti sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Ivana Pavla II., u srednjem redu su bl. Miroslav Bulešić i bl. Alojzije Stepinac, a u trećem redu bl. Marija od Propetog Petković i bl. Ivan Merz.

Između njihovih portreta u krugovima, u središtu oltarne slike prikazan je događaj iz Emausa, trenutak kad su učenici prepoznali Gospodina.

„Jedan učenik je zbunjen, a drugi je uronio u kontemplaciju. Krist polako iščezava s njihovih očiju. Učenici su Isusa prepoznali u lomljenju kruha. To je jedan od najstarijih opisa euharistije, kako na novi način susrećemo Krista uskrsloga u euharistiji. Isus je na taj način ostao prisutan s nama, nije nas napustio“ rekao je nadbiskup Zgrablić pojašnjavajući razloge takvog likovnog prikaza.

„Kad god slavimo Boga, ne slavi ga samo zemaljska Crkva, nego Boga slavi i nebeska Crkva, oni koji su stigli do cilja, u vječni život. To su sveci i blaženici“ rekao je mons. Zgrablić.

Odabirom tih šestero osoba za triptih u kapeli želi se predstaviti cijela Crkva u Hrvatskoj po njenim staležima. „Crkva je predstavljena najprije u simbolu sv. Ivana Pavla II. koji je toliko ljubio hrvatski narod, a 2023. je 30. godišnjica njegovog dolaska u Zadar i Hrvatsku. U Zadru je djelovao i sv. Leopold Bogdan Mandić. Prikazani su predstavnici različitih crkvenih stvarnosti: biskup – Stepinac, svećenik – Bulešić, predstavnica redovništva, Petković i vjernik laik, Merz.

Htjeli smo prikazati zajedništvo svih dijelova Crkve. Mi molimo za naš narod, slavimo euharistiju. Boga svi zajedno slavimo, družimo se i drago nam je što imamo tri relikvije od šest prikazanih svetaca i blaženika. Svetost i blaženstvo su usko povezani, jednako su sveti u dostojanstvu štovanja, na lokalnoj ili razini sveopće Crkve“ rekao je mons. Zgrablić.

Nakon polaganja relikvije, nadbiskup Zgrablić i provincijalka Gadža izmolili su molitvu bl. Mariji Petković. To je obrazac javne molitve koju puk moli njoj u čast i kada moli njen zagovor.

Provincijalka Gadža poželjela je nadbiskupu Zgrabliću puninu Božje milosti i radosti u njegovom služenju u povjerenoj Nadbiskupiji.

U Zadarskoj nadbiskupiji djeluje 15 redovnica Kćeri Milosrđa u četiri zajednice: u Zadru, Ninu, Zemuniku i Ugljanu.     

Uz relikviju, nadbiskupu je uručena i službena potvrda o. Paola Lombarda, postulatora kauze bl. Petković, napisana na latinskom, o autentičnosti relikvije hrvatske blaženice Marije Petković.

Ines Grbić

Blagdan sv. Roka svečano je proslavljen u župi sv. Roka u Bibinjama u srijedu, 16. kolovoza. Koncelebrirano misno slavlje u crkvi sv. Roka koja je nekad bila bibinjska župna crkva, potom i procesiju s kipom sv. Roka kroz mjesto predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Bibinjski sin don Frane Šindija ispred kipa u procesiji nosio je relikvijar sv. Roka u kojemu se nalazi komadić tijela toga sveca čije je čašćenje duge tradicije u Bibinjama. Brojni Bibinjci nose ime Roko po svom nebeskom zaštitniku, sv. Roku, a tijekom procesije pjevali su pjesme sv. Roku u čast.

„Sveci su Božji i naši prijatelji. Slaveći svece, Crkva nam daje mogućnost hodati u društvu sa svetima. Sveci nas vode na sigurno mjesto u vječnu domovinu“ istaknuo je nadbiskup Zgrablić, zamolivši zagovor sv. Roka da nas prati na putu života kako bismo i mi mogli postići ono što su postigli sveci.

„I mi primamo milosti koje su sveci primali. Gospodin nam dolazi ususret sa svojim milostima, svojim darovima. Proslavom blagdana sv. Roka, spominjući se njegovog životnog puta i proslave u nebu, Boga častimo na osobiti način. Sveci su neumorni i neustrašivi heroji i nasljedovatelji Kristovi po milosti Božjoj. Sveci su Božju milost radosno i zahvalno primali, u sebi njegovali i s njom surađivali“ poručio je mons. Zgrablić, podsjetivši na poticaj biblijskog pjesnika: „Hvalite Boga u svecima njegovim“.

„Stoga, slaveći sv. Roka, ponajprije slavimo Boga, izvor svetosti života sv. Roka. Slavimo Boga koji je divan u svojim svetima, kako bismo i mi prepoznali mnoge milosti koje smo primili te da bismo, poput sv. Roka, na putu našeg života mogli odvažno slijediti Krista“ potaknuo je nadbiskup, poručivši: „Čašćenje sv. Roka je trenutak našeg zajedništva i prijateljevanja s Bogom i onima koji ga okružuju. Papa Benedikt XVI. kaže da smo „okruženi, vođeni i usmjeravani od strane Božjih prijatelja. Ne moram sâm nositi ono što, zapravo, ne bih mogao sâm nositi. Četa Božjih svetaca tu je kako bi me zaštitila, podupirala i nosila“.

Nadbiskup je podsjetio i na dogmatsku konstituciju o Crkvi Lumen gentium u kojoj je o štovanju svetaca zapisano: „Crkva putnika, dobro poznajući tu zajednicu Mističnog tijela Isusa Krista, već je od prvih vremena kršćanske religije s velikim pijetetom štovala uspomenu na mrtve i, jer je „sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da se odriješe od grijeha“, za njih je prinosila i molila. Za apostole i Kristove mučenike koji su, prolivši svoju krv, dali najveće svjedočanstvo vjere i ljubavi, Crkva je uvijek vjerovala da su u Kristu tješnje s nama spojeni, ujedno ih je s Blaženom Djevicom Marijom i sa svim anđelima s osobitim osjećajem štovala i pobožno prosila pomoć po njihovom zagovoru. Njima su doskora bili pribrojeni i drugi koji su revnije nasljedovali Kristovo djevičanstvo i siromaštvo te su vršenje kršćanske kreposti i božanske karizme preporučivali pobožnom štovanju i nasljedovanju vjernika“.

„Sveci su otkrili i prihvatili Božju ljubav cijelim svojim bićem, svojim umom, svojom dušom i srcem, svojom snagom i na tu Božju ljubav su odgovorili. Kakav je Bog prema nama i tko smo uistinu mi, najviše otkrivamo upoznajući Isusa Krista, drugu božansku osobu koja je postala čovjekom. Život je dar onoga koji je Život, koji je Životvorac.

Koliko mi vrijedimo i koliko smo dragocjeni u Božjim očima pokazao nam je Bog u svome ljubljenom Sinu Isusu koga nije poštedio kako bi nam do kraja pokazao i darovao svoju ljubav. Nismo znali koliko nas Bog ljubi i kakav je prema nama, dok se nije pojavio Isus i živio svoj život. Njegova ljubav za nas ide do muke i križa.

Ne znamo kako je Otac ljubio Sina. Ali znamo kako je Sin ljubio nas. Prema tome, znamo da ta ista ljubav, snaga i sila ljubavi koja je počivala na njegovom Sinu Isusu, kojega je čak i mrtvoga digla iz groba, ta ljubav počiva na svakome od nas“, naglasio je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši: „Božja ljubav u Kristu i na nas se izlila. Mi smo postali Hram Duha Svetoga gdje se Božja ljubav u nama nastanila. Ako tu ljubav ne živimo, ona stoji u nama kao potencijal našeg života kojeg trebamo razviti. Na nama je da je prepoznamo, prihvatimo, na nju odgovorimo i da našu dušu u Bogu nastanimo“ potaknuo je predvoditelj slavlja.

„Nijedna ljudska radost po svojoj naravi ne može ući u smrt, osim radosti koja proizlazi iz Boga“

„Biti u društvu sa svecima znači biti dionik tako velike, ničim uvjetovane, Božje ljubavi prema nama“, poručio je nadbiskup. U tom kontekstu, istaknuo je misao švicarskog teologa Hans Urs Von Balthasara koji o Kristovoj ljubavi kaže: „Oznaka Kristove ljubavi je da nije navezana ni na kakve ljudske osobine, karaktere, slabosti, grijehe i granice, nego je sveopća i po svojoj vlastitoj zakonitosti i uz sveopćenitost postiže prevladavanje granice grijeha“.

„Nema slabosti, nema grijeha, nema nevolje, poteškoće koja bi zaustavila Božju ljubav prema nama. Ona je neovisna o nama jer je Božja. Ona se vlada po Božjim zakonitostima, a ne po našoj ljudskoj dimenziji. U toj ljubavi i mi se pronalazimo. U toj ljubavi pronašli su se sv. Rok i svi sveci. Duboko su doživjeli tu Božju ljubav koja je dodirnula njihovu nutrinu i odgovorili su na nju na ispravan način“ poručio je mons. Zgrablić, rekavši: „Svaka ljubav očekuje prihvaćanje i odgovor“.

„Ljubav je dar koji se prelijeva u uzdarje. Sv. Augustin kaže da „duša koja ljubi više živi u tijelu osobe koju ljubi, nego u vlastitom tijelu“. Ako nekoga ljubimo, roditelja, dijete, osoba više strepi nad životom svoga djeteta, nego nad sobom, jer se duša te osobe gotovo preselila u život svog djeteta. To je karakteristika ljubavi – da drugome želiš više dobra nego samome sebi. Da si spreman i ti se žrtvovati, samo da bi drugome bilo dobro“ istaknuo je mons. Zgrablić.   

„Nad zapovijedi ljubavi treba bdjeti da nam je Zli ne odnese poput ‘ptica grabežljivica’, a to su naš egoizam, mržnja, srdžba, pohlepa, zloupotreba strasti i druge naše slabosti. Ljubav je vrjednija od svega prolaznoga, jer je sve osim ljubavi prolazno. Ljubav je najveća vrijednost naše duše koju nam nitko nikada i ničim ne može oduzeti, pa čak ni smrt. Zato se isplati raditi za nju i u nju sve uložiti!

Ljubav se čuva na način da se daruje, da drugome činimo dobro na Kristov način, dakle, bezuvjetno. Božja ljubav je bezuvjetna i nema nikakve granice. Božja ljubav ne ravna se samo po naravi, nego po božanskim principima. Ako Božji Duh prebiva u nama, onda se i mi u životu ne trebamo ponašati po naravi, nego po nadnaravnim Božjim principima“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Ljubav se umnaža ljubeći bezuvjetno, besplatno i bez koristoljublja. Ljubav je dinamizam Božjega Duha koji sve pokreće. Taj dinamizam vodio je i sv. Roka. To su na svoj vlastiti način učinili i svi ostali sveci“.

Isus nam kao svojim prijateljima govori o zapovijedi ljubavi „kako bi naša radost bila potpuna. Plod ljubavi i života s Bogom uvijek rađa radošću. Ako naša vjera ne rađa radošću i mirom u srcu, zapitajmo se je li naša vjera evanđeoska“ potaknuo je propovjednik, rekavši da vjera može biti izvanjska, lijepa kultura, tradicija, običaj, ali treba rađati plodom u našoj duši.

„Radost koja traje samo nekoliko trenutaka nije potpuna. Radost koja ne proizlazi od Boga nije potpuna, jer ne ulazi u vječnost. Nijedna ljudska radost po sebi i po svojoj naravi ne može ući u smrt, u vječnost. Radost koja izlazi od Boga i koja se rađa u ljubavi, ispunja dušu mirom čak i u trenucima trpljenja, poteškoća i umiranja“ poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Rok je „nadahnuće za svoj život crpio iz Radosne vijesti, iz Svetoga Pisma i utjelovio ga je u svom životu. Ta Radosna vijest s istom snagom i nama se naviješta. Kad se Božja riječ jednom izgovori, ona uvijek traje, nikad ne prestaje. To nije nešto iz prošlosti, nego Riječ koja uvijek traje“ naglasio je predslavitelj.

Stoga, „što više upoznajemo živote sv. Roka i svetaca, oni će nas sigurno voditi našem cilju, Isusu, našem Spasitelju“, poručio je nadbiskup, podsjetivši na misao Von Balthasara: „Sveci predstavljaju najvažniji komentar Evanđelja i njegovo ostvarenje u svakodnevnom životu te nam pokazuju kako se stvarno približiti Isusu“ te sv. Jeronima: „Ako su apostoli i mučenici mogli moliti za druge još za života kada su morali i za se brinuti, koliko će više moći iz krune, pobjede i slavlja nama pomoći“.

Iz života sv. Roka

Mons. Zgrablić predstavio je i biografske podatke iz života sv. Roka, rekavši da je u nekim krajevima običaj da se životopis pjeva i tako izrazi poštovanje i prisjećanje na čudesan put koji vodi Bogu; da nam to pomogne vidjeti kako Bog i nas čudesno vodi na putu našeg života.

Sv. Rok rođen je 1295. u Montpellieru na jugu Francuske. Roditelji duže vremena nisu mogli začeti dijete te su molili i zavjetovali se Bogu koji im je podario sina.

Rokova majka kršćanski ga je odgajala i uputila na ispravan životni put. U 20. godini života, Roku su umrli roditelji.

„Rokov kršćanski odgoj i nauk bio je temeljit i iskren. Zahvatio je njegovo srce te je Rok postao zaljubljenik u Isusa. Nadahnut Evanđeljem, Rok je prodao sva dobra koja je naslijedio, novac podijelio siromasima i kao siromašan hodočasnik koji je želio živjeti samo za Krista i s Kristom, uputio se prema Rimu gdje je bio tri godine. Na svom hodočasničkom putu u Rim zaustavio se u Acquapendenteu gdje je pomagao i služio zaraženima od kuge.

Sv. Rok je Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu shvaćao ozbiljno i provodio u djelo. Na povratku iz Rima u domovinu zaustavio se u Riminiju, Novari i Piacenzi. Hodočašće sv. Roka bilo je ispunjeno djelima ljubavi prema bolesnicima. Svečevo hodočašće za Krista preoblikovalo se u hodočašće ljubavi“ rekao je mons. Zgrablić.

U Piacenzi se sv. Rok razbolio od kuge, zbog čega je prognan iz grada. „Osjetio se osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju kako mu je dolazio pas koji mu je svaki dan donosio komad kruha“ rekao je nadbiskup.

Za susreta s Rokom u šumi, svetac je ostavio duboki dojam na talijanskog patricija Gottarda Pallastrellija koji se potom obratio. Gottardo je njegovao Roka do njegovog ozdravljenja, te se Rok vratio u rodni zavičaj gdje ga nisu prepoznali. Optužili su ga kao špijuna i zatočili u zatvor gdje je bio pet godina i opet obolio od kuge. U zatvoru ga je posjetio svećenik i podijelio mu svete sakramente. Sv. Rok je svećeniku otkrio svoj identitet te je preminuo 16. kolovoza 1327. godine.

„Sveti Rok pokazivao je mnoge čudesne znakove na zemlji i pomagao ljudima u najvećoj potrebi, dok su bili u zarazi i umirali. Glas svetosti sv. Roka počeo se brzo širiti, u rodnom Montpellieru, zatim u južnoj Francuskoj i sjevernoj Italiji. Kad je 1477. izbila kuga u Veneciji, u čast sv. Roka osnovana je bratovština. Tako se štovanje sv. Roka snažno širilo, osobito u Primorju i Dalmaciji. Mnoge župe, crkve, oltari i kipovi posvećeni su Roku u čast“ rekao je mons. Zgrablić, zamolivši: „Sveti Roko, daj nam u svako vrijeme tvoje nebesko svjetlo, tvoju milost i tvoj blagoslov, da pravo govorimo i pravo djelujemo, dok ne postignemo puninu radosti u vječnosti“.

Blagoslovljen Evanđelistar

Na početku mise, nadbiskup Zgrablić blagoslovio je novi Evanđelistar s motivima iz bibinjske sakralne baštine. Evanđelistar je izradio Hrvoje Ljubić, kipar i grafičar iz Zagreba koji je izradio i Stepinčev sarkofag u zagrebačkoj katedrali. 

Evanđelistar su župi Bibinje darovali bibinjski supružnici Biserka i Mijo Bugarija s djecom, u zahvalnosti Bogu za 50. godišnjicu braka koju su proslavili 18. lipnja 2023. godine.

Na prednjoj strani Evanđelistara su znak križa, simboli četiri evanđelista i natpis iz Poslanice Hebrejima: „Živa je uistinu Riječ Božja i djelotvorna“.

Na poleđini Evanđelistara je lik Gospe s Djetetom Isusom, motiv iz baroknog drvenog oltara iz bibinjske crkve Rođenja Sv. Ivana Krstitelja. Oko lika Gospe s Djetetom piše: ‘I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama’.

U dnu ispod Gospinog lika je motiv pročelja crkve sv. Roka iz 1674. godine. Na hrbatu je lik sv. Roka i natpis na glagoljici Bibinje, 2023.

Mons. Zgrablić izrazio je radost zbog sudjelovanja na proslavi sv. Roka u Bibinjama, rekavši da mu je to drag i blizak svetac. Podsjetio je da je bio župnik župe kojoj je sv. Rok suzaštitnik i u dekanatu gdje su četiri župe posvećene sv. Roku.  

Slavlje sv. Roka u Bibinjama bilo je prvo misno slavlje koje je mons. Zgrablić predvodio u Bibinjama kao zadarski nadbiskup.

Župljani sv. Roka darovali su nadbiskupu kalež, a supružnicima Bugarija uručena je zahvalna povelja za dar vrijednog Evanđelistara.

Ines Grbić

Na svetkovinu Uznesenja BDM u utorak, 15. kolovoza, svečano večernje koncelebrirano slavlje u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina u Pagu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„U Marijinom uznesenju razmatramo ono što smo pozvani postići na završetku našeg hoda na zemlji. Naš život ne završava smrću. Taj cilj je moguće postići slijedeći Isusa Krista u poslušnosti njegovoj Riječi, Božjoj riječi na način koji nam je pokazala Marija“ rekao je mons. Zgrablić, naglasivši da nam je „Kristova ljubav veliko ohrabrenje i treba postati temeljni oblik međusobne ljubavi, kako bismo i mi mogli sudjelovati u nadnaravnoj Božjoj  ljubavi koja nam je darovana i u koju smo već uronjeni“.

Naime, Kristova ljubav je božanska, a „Bog nam je pokazao kako njegova ljubav nije navezana ni na kakve ljudske osobine, karaktere, slabosti, grijehe i granice, nego je sveopća po svojoj vlastitoj zakonitosti i tu sveopćenitost postiže prevladavanjem granica grijeha. Takvu ljubav Bog nam je pokazao po Kristovom rođenju od Djevice Marije, njegovom naviještanju Kraljevstva nebeskoga, muci, križu i slavnom uskrsnuću te poslanju Duha Svetoga“, rekao je nadbiskup. Takvu Božju ljubav „Marija je proživljavala i raspirivala u svom srcu sve dok plamen Božjega Duha nije zahvatio cijelo njezino biće u slavi njenog uznesenja na nebo“ istaknuo je mons. Zgrablić.

Navješteno Lukino evanđelje nadbiskup je razmatrao istaknuvši osobinu užurbanog djelovanja Marije koja je, nakon što joj je anđeo navijestio začeće i rođenje Isusovo, a ona izrekla svoj pristanak „Neke mi bude“, „ustala i pohitila u Gorje“ kako bi pohodila svoju rođakinju Elizabetu.

„Time sveti Luka naglašava kako je Marija, poslušna Duhu Svetom koji je u njoj djelovao, slijedila unutarnji glas i krenula izvan svoga doma, svoje kuće te slijedila poticaj Duha Svetoga.

Tumačeći Marijinu žurbu, sv. Ambrozije kaže kako milost Duha Svetoga ne podnosi sporost“. Marijin život vodi Bog. Izrekla je neopozivo ne samo za jedan trenutak, nego za cijeli život: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“. Marijin život vodi Duh Sveti i susreti kao što je taj s Elizabetom, ali osobito sa svime s čime se susretala u Isusovom životu, vodi uzdignuću u nebo, k Bogu. Marija je sve Božje djelovanje u Kristu kao dragocjene uspomene brižno čuvala u svom srcu i o njima razmišljala te po njima oblikovala svoj život.

Marija je kroz sve što je proživljavala u srcu, kroz trenutke blizine Božje ljubavi i ushita duše, veličanja i blagoslivljanja, ali i kroz tamu i bol mača koji probada dušu, uzdizala svoju dušu prema Bogu. Marijino uzdignuće u nebo nastavak je i plod njezine „svete žurbe“, njezinog promišljanja, njezine poslušnosti Riječi i Duhu, njezine vjere i nade, njezinog cjelokupnog životnog hoda na zemlji“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši ulogu Marije kao vjerne suradnice u ostvarenju Božjeg plana za čovjeka, nadbiskup je rekao: „Izvorni Božji plan za čovjeka grijehom je narušen, ali nije uništen. Po utjelovljenju Sina Božjega u Marijinom krilu obnovljen je izvorni Božji plan i nama je darovan po slobodnom izboru vjere i sakramentima koje smo primili“.

U kontekstu borbi između napetosti dobra i zla u našem životu, što je iskusila i Marija, nadbiskup je citirao upozorenje Benedikta XVI.: „Ima ih koji danas žive kao da neće nikada umrijeti ili kao da sve završava smrću; neki se ponašaju kao da su jedini stvaratelji svoje sudbine, kao da Bog ne postoji, dolazeći ponekad čak i do toga da mu niječu pravo na prostor u našem svijetu.

Veliki uspjesi tehnike i znanosti koji su značajno poboljšali uvjete života čovječanstva, ostavljaju, međutim, bez odgovora najdublja pitanja ljudske duše. Samo otvorenost za otajstvo Boga, koji je Ljubav, može ispuniti žeđ za istinom i srećom u našem srcu; samo pogled na vječnost može dati istinsku vrijednost povijesnim događajima, a posebice otajstvu ljudske krhkosti, patnje i smrti“.

Nadbiskup je citirao i bl. Alojzija Stepinca koji je 28. svibnja 1957. zapisao: “Ako budete uvijek iskreno štovali i ljubili Bogorodicu, onda će se i na vama ispuniti ono, što veli Mudrac u Knjizi Siraha: `Tko časti mater svoju, sabire blago`“.

„Neka i naše čašćenje Blažene Djevice Marije na nebo uznesene bude sabiranje nepropadljivog blaga do punine života u vječnosti“ potaknuo je mons. Zgrablić.

Slavlju mise prethodila je jednosatna procesija s kipom Gospe od Staroga Grada u kojoj je sudjelovalo tisuće vjernika, od svetišta Gospe od Staroga grada do zborne crkve u Pagu koju je također predvodio nadbiskup Zgrablić.

I. G.

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u utorak, 15. kolovoza, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje u svetištu Gospe Maslinske u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru.

„U Mariji razmatramo Onu koju je Bog prvu dušom i tijelom učinio dionicom one konačne Božje pobjede nad smrću. Razmatramo okrunjenje Marijine vjere koja nama blista kao sigurni putokaz do cilja. Promatramo Mariju na onome mjestu koje nam je Krist pripravio svojom smrću i uskrsnućem“ poručio je nadbiskup Zgrablić, rekavši da je sudjelovanje u slavlju svetkovine Velike Gospe molitveni čin.

„Da bi taj čin bio radosni i milosni susret s Bogom, liturgija poziva na uzdignuće naših misli prema nebeskome u kojemu očima duha gledamo i razmatramo, vjerujemo i proživljavamo kako je Marija, sačuvana čista od ljage istočnoga grijeha, po završetku svoga zemaljskog života, bila dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Gospodin je uzvisio Mariju kao kraljicu svemira, da bude što sličnija svome Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću“ istaknuo je mons. Zgrablić.

U Mariji gledamo „putokaz sigurne nade i utjehe tvome putničkom narodu“, podsjetio je nadbiskup na dio iz molitve u Predslovlju blagdanske mise, poželjevši da nas opterećenost svakodnevnim brigama i poslovima ne dovede u opasnost da zaboravimo „na tu važnu i utješnu duhovnu stvarnost koju promatramo u Mariji“.

Prvo čitanje na svetkovinu Marijina uznesenja podsjeća da se „naš životni hod na zemlji često odvija u napetostima i borbama između zmaja i trudne žene koja je u mukama rađanja, u borbi između dobra i zla u nama i oko nas. Ljudska povijest je često poput uzburkanog mora i jakih nevera. Zmaj sa sedam glava i deset rogova vreba da nas proguta“ upozorio je mons. Zgrablić, ohrabrivši: „Marija je zvijezda koja ne prestaje sjati. Marija nas sigurno upućuje na Sina Isusa koji je, kako kaže papa Benedikt XVI., „sunce nad tminama povijesti“ i od kojeg i ona prima svjetlo. Marijino svjetlo čini da naša nada postane snaga životnog hoda i da se ne izgubimo na putu života“.

„Svetkovina Velike Gospe kruna je i vrhunac dragih nam marijanskih blagdana i  liturgijskih slavlja u kojima razmatramo ulogu Marije, Isusove i naše nebeske Majke, u tijeku povijesti spasenja“ rekao je zadarski nadbiskup, istaknuvši da  su međusobno usko povezana sva otajstva Marijinog života: Marijino bezgrešno začeće, Navještenje Mariji, Marijino Bogomajčinstvo i njeno slavno uznesenje na nebo.

U tim Marijinim otajstvima „pozvani smo promatrati i proživljavati Božje djelo spasenja u našoj povijesti i u našem svakodnevnom životu. U tome nismo sami. Naš pogled u nebo susreće se s pogledom Marije koja gleda na svakoga od nas, Marija gleda na svako svoje ljubljeno dijete. Prati nas ljubav, pogled i zagovor naše nebeske Majke Marije“ poručio je nadbiskup, citirajući molitvu bizantske liturgije: „U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše“.

„Marijino bezgrešno začeće u kojoj je Bog sačuvao Mariju od ljage istočnoga grijeha je prva etapa Božje pobjede za čovjeka u kojem nam Bog pokazuje svoj prvotni plan po kojem čovjek treba biti čist i živjeti u slobodi bezgrešnosti. Ono što je Bog izveo u Mariji u snazi Duha Svetoga i njenom bezgrešnom začeću, istom snagom Duha izveo je u nama u svetom krštenju.

Marijino uzdignuće na nebo podsjeća na naše uzdignuće k Bogu, na nebo. U našem krštenju započelo je naše uzdignuće. Milost koju smo tada primili potrebno je njegovati da bi u nama donijela plod kao što je donijela u Marijinom životu. Novi život Kristovog uskrsnuća koji je u nama započeo krštenjem nije dovršen. To uzdignuće, punina života, postiže se slijedeći Krista do cilja koji nam je poznat, cilja kojemu je Krist prokrčio put kroz trnje muke, križa, smrti i slavnog uskrsnuća i po kojemu je Marija prva prošla te stigla na cilj, u puninu života“ rekao je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, nadbiskup je podsjetio na riječ apostola Pavla u drugom čitanju Marijine svetkovine: „Krist je uskrsnuo od mrtvih, prvina usnulih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi biti oživljeni“. U tom smislu, Pavao i u Poslanici Efežanima kaže: „Nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu“.

Nadbiskup Zgrablić opisao je karakteristike Marije i tragom njenog umjetničkog prikaza u bazilici u Poreču gdje je mons. Zgrablić bio župnik.

„U glavnoj apsidi stare bazilike iz 6. st. u Poreču prikazana su tri lika Blažene Djevice Marije. Dva lika odnose se baš na navješteno evanđelje na Marijinu svetkovinu. Prvi lik prikazuje Mariju koja sjedi na ulazu u crkvu i sluša ono što joj anđeo govori. Umjetnik koji je to radio htio je reći: Ti, koji slušaš Riječ Božju, koji si sada pred vratima crkve, tebi anđeo navješta nešto veliko. Naviješta ti  radosnu vijest, nešto novo. Marija je prihvatila to što je Anđeo navijestio i to što je Marija prihvatila postao je dio njenog života. Pod Marijinim srcem počeo je živjeti novi život.

Na drugoj strani apside veliki mozaik prikazuje susret Marije i Elizabete. Jedna žena blagoslivlja Boga, a druga ga veliča. To je slika vjernika, kršćanina koji sluša Riječ Božju, prihvaća je i tada ta Riječ Božja duboko zaživi u srcu čovjeka. I mi smo pozvani to utjeloviti u svom životu“ potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

I. G.

Na završetku proslave Godine jubileja 600. obljetnice izgradnje župne crkve Uznesenja Marijina u župi Ugljan na otoku Ugljanu (1423.-2023.), središnje svečano misno slavlje završetka jubilejske godine u ugljanskoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina predvodio je u nedjelju, 13. kolovoza, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Mons. Zgrablić kao zadarski nadbiskup koadjutor predvodio je i misno slavlje  otvorenja te jubilejske godine na uočnicu Velike Gospe, 14. kolovoza 2022. godine.

„Radujem se biti dionikom velikih milosti koje se kao izvor u toj crkvi 600 godina izlijevaju u živote ljudi. Te milosti su najdragocjenije i najljepše, jer izviru iz Boga i nama se daruju da bi nam donijeli puninu života. Bogu izričemo veliku zahvalu za nebrojene milosti od kojih živimo, a koje je kroz šest stoljeća udijelio brojnim generacijama na mjestu te crkve. Nemoguće je nabrojiti sve što se kroz 600 godina događalo u ljudskim srcima i dušama u trenucima njihove žalosti i radosti, molitve, obreda i slavlja koji su se održavali u toj crkvi“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je ugljanska župna crkva „svjedok najvažnijih trenutaka u životu mnogih generacija“. To su rođenja, sakramenti krštenja, pomirenja s Bogom i ljudima u ispovijedi, pričesti, vjenčanja, bolesnička pomazanja, sprovodi i razni obredi koji su pratili svakodnevni život ljudi, različite pobožnosti i liturgijski događaji, slušanje i razmatranje Božje Riječi, homilije i nagovori.

„Bogu zahvaljujemo za mnoge milosti koje su ljudi primili za svoj život u toj crkvi i u jubilarnoj godini kroz molitvu, post i razne pobožnosti tijekom jubileja. Proslava 600. obljetnice izgradnje župne crkve stavlja pred nas duhovne vrijednosti važne za našu sadašnjost. To su susret s Bogom Životvorcem po njegovoj Riječi, sakramentima i molitvama, otkrivanje istine o temeljnim životnim pitanjima, učenje živjeti po Duhu i istini, primanje snage za ljubav, žrtvu, pomirenje i oproštenje, otkrivanje punine i smisla života, zacjeljivanje rana duše, pronalaženje utjehe u najtežim trenucima života, otkrivanje nadnaravi i hod putem u koji nas ona uvodi, upoznavanje s našim nebeskim zaštitnicima, molitva i susret s dragim pokojnicima koji su prešli u vječnost“ rekao je mons. Zgrablić. Istaknuvši da je bitno odgovoriti na ta važna životna pitanja kako bismo ispravno živjeli, nadbiskup je upozorio: „Bilo bi veliko osiromašenje za naš duh kada to ne bismo prepoznali i vrednovali“.

Važno je obilježavati povijesne obljetnice, poručio je mons. Zgrablić. „Prošlost ne promatramo samo kao događaje u svršenom vremenu, kao činjenice koje otkrivaju znatiželjni ljudi i čuvari događaja iz prošlosti, običaja i tradicije. Poznavanje povijesti nije samo memorija i napor da se nešto otme zaboravu. Stari Latini s pravom su rekli da je povijest učiteljica života.

Povijest crkve je poput korijena stabla na kojem rastemo mi i naša sadašnjost, ali na kojoj raste i naša budućnost. Ako zanemarimo korijen stabla ili odrežemo njegov dio, odričemo se istine i vrijednosti koje su nam se prenosile, ne samo kao činjenice, događaji, nego kao životno iskustvo i najvažnije životne vrijednosti“ upozorio je mons. Zgrablić, poručivši: „Bez poznavanja i vrednovanja prošlosti, čovjekom je najlakše manipulirati. Vjerovati i prihvaćati samo obećanja za sadašnjost i budućnost, a koje nemaju utemeljenje na povijesnoj provjeri vrijednosti koja se prenosi iz generacije u generaciju, čovjek postaje poput stabla kojeg i slabi vjetrovi čupaju i koji se ruše“.

U tom kontekstu, nadbiskup je citirao papu Franju: „Ako vam netko predloži da zanemarite svoju povijest i gledate samo u budućnost koju vam oni nude, nije li to možda jednostavan način da vas tom svojom ponudom pridobiju da činite isključivo ono što vam oni kažu? Takvi vas trebaju plitke, iskorijenjene i nepovjerljive u sve, da vjerujete samo njihovim obećanjima i podlažete se njihovim planovima“.

U ugljanskoj župnoj crkvi već 600 godina dozrijevaju plodovi Božje Riječi u Svetom Pismu. Nadbiskup je razmatrao poruku iz prvog čitanja iz Prve knjige o Kraljevima u kojem je opisano mistično iskustvo susreta s Bogom proroka Ilije koje i nama pomaže kako otkriti Boga.

„Ilija je djelovao od 875. do 853. godine prije Krista. Knjiga opisuje događaje kroz 300 godina, od 9. st. do 587. g. pr. Kr. Ilijino iskustvo zapisano je kako bismo i mi mogli doći do osobnog iskustva susreta s Bogom. Kolike su generacije u tom tekstu kroz ovih 2 900 godina prepoznavali nešto osobito i vrijedno i to prenosili s generacije na generaciju!? Iza te vrijednosti i povijesti stoji Bog koji se otkriva i objavljuje“ naglasio je nadbiskup.

„Da bismo došli do iskustva Boga, najvećeg dobra od kojega živimo, trebamo, poput Ilije, popeti se na brdo, slikovito rečeno. I to ne bilo koje brdo, nego na brdo Horeb. Brdo Horeb je mjesto gdje je Bog otkrio sebe Mojsiju i s njim je sklopio savez. Bog je tu Mojsiju darovao Dekalog. Izrekao mu je deset riječi mudrosti, nauka. To je deset Božjih mudrosti koje su na ljudski način, kako bi bile najviši autoritet, uobličene u obliku zapovijedi. Isus je tih 10 zapovjedi sveo na dvije: ljubav prema Bogu i bližnjemu“ rekao je mons. Zgrablić.

Penjati se na brdo znači truditi se, nastojati svim silama poštivati Božje zapovijedi, kao što svako penjanje ima svoje zahtjeve.

Prvi korak, čin kojega Isus svodi samo na jednu riječ, ljubav, u Svetom Pismu donosi se kao zapovijed, istaknuo je mons. Zgrablić.

„Ljubav je nemoguće zapovjediti. Ne možemo nekoga na silu ljubiti. Nitko nas ne može prisiliti da nekoga ljubimo. Ali, kad se Božja ljubav stavlja pod čin zapovijedi, mi time koristimo naš ljudski oblik komunikacije. Jer i mi ljudi kada nešto najvažnije želimo nekome reći, kada djetetu hoćemo nešto jako važno i hitno reći, to mu zapovjedimo. Ali, u tu riječ zapovijedi utkana je sva ljubav, naša želja za njegovim dobrom, da se ne ozlijedi, da bude spašen. Da bude sačuvan od lošega u životu. Zato je ljubav izrečena na ljudski način kao zapovijed – Bog nama govori tako da mi proširimo naše srce, govori nam u našoj savjesti, viče nam iznutra, zove nas da nešto učinimo za sebe“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da Bog čovjeku daruje mnoge milosti, ali ako je duša čovjeka zatvorena, ne može ih primiti.

„Gospodin nam govori, Proširi ono što je u tebi, što u tebe ulazi. Prihvati taj napor, učini nešto da uđeš u najvažniju stvarnost u svom životu. Jer, poštivati zapovijedi nije cilj našeg života – to je uvjet, to je početak, da bismo mogli ostvariti nešto puno veće. Popeti se na brdo predstavlja napor jer moramo raditi na dobru koje nam donosi vjera. Ne radimo li na našem duhu, ako ne njegujemo našu dušu, to je loš znak za naš život. Ne njegujemo li zapovijed ljubavi u životu nego se prepuštamo strastima, to je loš znak. To znači da duhovno ne napredujemo, nego umiremo u nutrini“ upozorio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je pojasnio i značenje činjenice da je Ilija ušao u pećinu. „I to je simbolika našeg života. To je drugi korak koji će nas uvesti u iskustvo i trud da poštujemo Božju zapovijed ljubavi i da ljubimo na način kako je Krist ljubio. Isusova ljubav nije bila emocija nego opredjeljenje, prihvaćanje Božje volje, jer to je Otac želio. Krist nas je ljubio u najvećim mukama i trpljenju, dok je umirao na križu. Kada i mi budemo tako participirali u našoj ljubavi, ne samo dok nas nosi strast, neki naš zanos, nego kad nam to bude teško, kad budemo prihvatili ljubav u trenucima žrtve, tada najviše ljubimo. Kad se opredijelimo za takvu ljubav, ući ćemo u pećinu našeg života“ pojasnio je mons. Zgrablić, rekavši da je Krist dva puta ušao u pećinu.

Isus se rodio u špilji, pećini i završio je život smrću u pećini, špilji, u mraku, tami. „Ulaskom u pećinu ući ćemo u najdublje iskustvo našeg života i naše smrti. To će nas dovoditi do blizine Božje. To iskustvo će nas dovesti da shvatimo da se kroz ljubav približavamo našem izvoru od kojeg sve počinje i gdje sve završava. Naš život je bitan da tu pećinu ne zaboravimo, da ne živimo kao da nismo od Boga proizašli. Samo naš zemaljski život završava u grobu, kao i Kristov život, koji nije ostao u pećini. Kao što je Bog i Iliji rekao: ‘Iziđi iz pećine, iziđi na vrata pećine’. I tebi će Krist to reći na kraju tvoga života. Trajno se borimo u mraku, ali uvijek vidimo svjetlo koje nas vodi prema Gospodinu. Naš život ne završava u grobu, nego s Kristom u uskrsnuću, u vječnom, proslavljenom životu“ poručio je mons. Zgrablić.

Život s Bogom donosi nam mir, kao što se Bog i Iliji objavio u laganom, tihom povjetarcu koji će osvježiti i ispuniti našu dušu. Sveto Pismo kaže da je Ilija sakrio svoje lice i nije gledao u Boga, kad je Bog prolazio. „Jer u ovom svijetu Boga ne možemo gledati u punini, to nas čeka u budućnosti na kojoj već sada participiramo. Za to bogatstvo sve se isplati uložiti. Neka nam jubilej župne crkve bude poticaj da napredujemo u duhu i vjeri, da nam vjera ne bude samo izvanjska, tradicija, običaj. To je lijepo, bogatstvo, može se pretvoriti u kulturu i biti blago kojim se možemo dičiti, ali neće nam biti spasonosno, ako svaki naš susret s Bogom i sve što nam Crkva nudi, ne zahvati našu nutrinu. Možemo nešto obavljati izvana, a da to ne bude spasonosno za nas. Budimo uvijek otvoreni onome što nam Gospodin želi darovati“ potaknuo je nadbiskup Zgrablić.                      

U ime župljana, mons. Zgrablića pozdravio je župljanin Davor Vidaković. „Koračamo stopama naših predaka, naslijedili smo vjeru i čuvamo je predvođeni našim sjajnim župnikom don Markom koji je pun inicijativa i želje da bude s nama u rastu Crkve. Vaš blagoslov će nam biti novi poticaj, nova inspiracija i motivacija da rastemo u vjeri“ rekao je Vidaković u obraćanju nadbiskupu.

Na kraju mise pjevan je svečani Tebe Boga hvalimo, izmoljena je posveta i Devetnica Gospi Ugljanskoj čija se ikona nalazi na pokrajnjem oltaru u crkvi.

Ugljanski župnik Marko Dokoza zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću što je u godinu dana svoje službe pohodio župu Ugljan tri puta: na otvorenju i završetku jubilejske godine i pohodeći Psihijatrijsku bolnicu u Ugljanu uz Svjetski dan bolesnika.  

Nadbiskupu su darovane slastice i slika od morskih naplavina, autorice Ingrid Švorinić, s motivom svjetionika. To simbolično predstavlja da nadbiskup, poput svjetionika, usmjerava, pokazuje put i upozorava na opasnosti.

Pjevanje na misi predvodili su mladi iz zajednice Nanovo rođeni iz Zagreba i obitelj Vlahović iz Samobora, što je znak povezanosti i zajedništva domaćih župljana i ljudi koji ljetuju u vikendicama u Ugljanu. U misi su sudjelovali i članovi KUD-a Điran i Jure Brižić, načelnik Općine Preko kojoj pripada i mjesto Ugljan.

Ugljanski vjernici ovogodišnju župnu svetkovinu Uznesenja Marijina slave u jubilejskom duhu. Za to su duhovno pripremali svoje tijelo i dušu i 50-dnevnom pobožnošću Duhu Svetom pred Presvetim oltarskim sakramentom.

U Godini jubileja, vjernici iz Ugljana i gosti od kraja lipnja duhovno su se postom i molitvom pripremali za proslavu župne svetkovine. Pedeset dana pred svetkovinu Velike Gospe, svakog dana u župi se u 21 sat molila krunica i litanije Duhu Svetom te je svaki dan netko od župljana postio na nakanu zadovoljštine za grijehe i duhovne obnove ugljanske župne zajednice.

U utorak, 8. kolovoza, u crkvi sv. Kuzme i Damjana u ugljanskom predjelu Ljokini za vrijeme mise blagoslovljena je zavjetna ikona s likovima tih svetaca. U subotu, 12. kolovoza, slavljena je misa na uočnicu blagdana sv. Hipolita i Kasijana u crkvi u Varoši posvećenoj tim svecima.

Župnik Dokoza zahvalio je i redovnicama Kćeri Milosrđa djelatnima u župi Ugljan koje žive u samostanu sv. Jeronima koji se nalazi u blizini ugljanske župne crkve.

Ove godine slavi se 90 godina djelovanja Kćeri Milosrđa na Ugljanu. „Ne samo da služe pastoralnim radom, svojom brigom za djecu, starije, pjevanje i uređenje crkve, nego su i čuvarice ugljanskog kulturnog blaga. Do njihovog dolaska samostan je bio ruševina, iz crkve su rasla stabla. Njihovim radom odricanjem imamo samostan u punom sjaju“ rekao je don Marko.

Župa Ugljan osnovana je 1401., a župna crkva Uznesenja Marijina izgrađena je 1423. i posvećena 1684. godine. Produžena je i obnovljena početkom 18. st. i 1968. godine. Sadašnji oblik crkve je iz 1878. godine. Zvonik na pročelju crkve izgrađen je između dva svjetska rata. Iz župe je sačuvano 15 glagoljaških kodeksa i više misala i brevijara. Od 14. st. iz župe Ugljan potječe 155 svećenika glagoljaša. Među dragocjenom baštinom je i Frančićev kalež iz 1515. godine.

Ines Grbić