DRAGE, BLAGOSLOV ZVONA: Vukovarka Željka Mitrović Jurić: „Hvala sv. Anti i braniteljima koji su bili naši anđeli čuvari u Domovinskom ratu“

Dirljiva simbolika u povezanosti Slavonije i Dalmacije, prošlosti kada su zvona stradavala i budućnosti kad opet bivaju znak života, dogodila se na proslavi blagdana sv. Ante Padovanskog u istoimenoj župi u Dragama u četvrtak 13. lipnja, kada je umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović za vrijeme svečanog misnog slavlja u župnoj crkvi sv. Ante blagoslovio dva nova zvona za dragarsku crkvu.

Kumovi tim zvonima su general bojnik Mladen Fuzul, zapovjednik Zapovjedništva za potporu u Oružanim snagama RH i Željka Mitrović Jurić, simbol vukovarskog stradanja, ‘djevojčica u plavom kaputiću’ iz prognaničke vukovarske kolone. Koju poruku tim kumstvom žele poslati iz te zadnje, granične župe na južnom kopnenom dijelu Zadarske nadbiskupije, na kraju mise rekao je dragarski župnik don Ivan Jordan.

„General Fuzul i draga Željka izabrani su za kumove jako pomno i pažljivo. General Fuzul izabran je u ime svih hrvatskih branitelja koji su u njegovoj osobi kumovi zvonu. To su svi koji su krenuli u obranu domovine, pa i iz Draga, a puno ih se nije vratilo svojim kućama. U osobi Željke iz Vukovara kumovi drugom zvonu su sve žrtve besmisla, rata i nasilja. Hvala im što su prihvatili naš poziv i pristali biti dio naše radosti. Isus Krist je pobjednik koji sve nadilazi i zauvijek vlada. Neka nas na to podsjećaju ta zvona koja će milozvučno zvoniti u našem kraju do ponovnog pojavka Isusa Krista. Moj djed je govorio, kad bi čuo zvona, ‘Slava Bogu i Božjem glasu’. Kada čujemo zvona, podignimo glave i hodimo ponosno ovom zemljom, jer Isus Krist nas je otkupio i uskrsnuo“ poručio je dragarski župnik Jordan.

U obraćanju prisutnima na kraju mise, Željka je istaknula motiv djeteta, jer se sv. Antu prikazuje s djetetom Isusom u naručju, uz njegov blagdan je povezan blagoslov djece i nju se naziva ‘djevojčicom u plavom kaputiću’. „Kako sv. Ante drži Isusa u naručju, tako su živote nas djece, po svojoj žrtvi u obrani, držali naši branitelji. Oni su bili naši anđeli čuvari na zemlji, kao što je sv. Ante bio njihov čuvar. Kao kuma zvona, imam čast stajati uz jednog ratnika, generala Fuzula, koji je mene čuvao tih godina i koji mi je sve ove godine davao snagu da izdržim. Hvala ti na svemu, sv. Ante i na prekrasnom danu blagoslova zvona. To mi je velika čast i to nisam mogla odbiti. Jako sam ponosna i srcem baš ispunjena“ poručila je Željka, zahvalna što su i na taj način Dragari htjeli povezati patnički grad heroj Vukovar i Dalmaciju.

Željka je župnika Jordana darovala domaćim slavonskim proizvodima. „Donijela sam komadić Slavonije u košari, dio sreće i dio tuge. Jako sam ponosna što su izabrali baš hrvatskog branitelja da bude kum zvonu i mene koja sam poznata kao dijete stradanja rata. Za mene su svi branitelji moji zaštitnici i anđeli čuvari, kao što je sv. Ante njima u teško vrijeme rata bio veliki zaštitnik i krunica u ruci“ rekla je Željka.

U Drage je došla sa suprugom koji je također hrvatski branitelj, 70-postotni ratni vojni invalid i njihovom kćeri Majom koja ima devet godina. „Maja živi s nama u zahvalnosti i sjećanju na teške i slavne dane, ponosna što sam joj ja majka i što je hrvatsko dijete kao što sam i ja. Živimo u mjestu Berak, udaljenom 15 km od Vukovara. Živimo u kući u kojoj je bio logor gdje je bilo 102 zarobljenika. Među njima je bio i moj ujak Mile Ivančić koji je ubijen u toj kući. Božjom milošću mogu tu živjeti. Njihove duše i vjera u Boga meni daju snagu da idem dalje. Branitelji koji su preživjeli kalvariju, poginuli i koji su ostali živi, to su ljudi koji meni daju snagu da ja idem dalje. Poručujem našem narodu: Ne budimo zavidni, budimo više jedni s drugima. Više se okrenimo Bogu i onda će nam Hrvatska krenuti naprijed“ poručila je Željka.  

U dane obrane Vukovara, tada šestogodišnja Željka bila je u skloništu s majkom i sestrom. Bilo ih je petero djece u podrumu koje su obilazili branitelji, među njima i heroji Blago Zadro, Jean Michel Nicolier, HOS-ovac kojeg su zvali Šnicla, zatim Aco. Njenu obitelj otac je napustio prije rata, pa je Željka u njima osjećala da ima zaštitnike i oca. Oni su se i igrali s njima djecom i trudili se da što manje osjećaju rat.

U vukovarskoj koloni koja se stvarala izlaskom civila iz podruma nakon osvajanja grada 1991. g., bio je i Aco, Željki osobito prirastao srcu branitelj koji ju je čuvao. S njima je hodala i njihova susjeda iz skloništa, Nada, koja je s Acom netom bila popušila zajedničku cigaretu. „Hodali smo okruženi bradatim, prljavim i smrdljivim četnicima koji su ‘slavili pobjedu’, a onda je Nada odjednom prstom pokazala na Acu i rekla: ‘On je ustaša iz Njemačke’. Bili smo u šoku. Ona je s mojom mamom dijelila zadnje zrno kave, a onda je odjednom presudila Aci. Imao je bijelu majicu i jaknu koju su mu četnici razderali, a on je samo stigao reći: ‘Nisam nikome učinio ništa nažao’. Rafal je Acu sasjekao na pola, pao je kao pokošen pred moje noge. Moj dobri duh, moj zaštitnik umro mi je pred očima. Bacili su ga sa strane. Tada sam počela plakati, to je trenutak mene uplakane koji se vidi u prizoru vukovarske kolone. Na Ovčari je ubijen i sestrin zaštitnik Šnicla. To se ne zaboravlja i ne smije zaboraviti. Zato sam do posljednjeg daha uz branitelje, koji su bili moji i naši zaštitnici” rekla je svojevremeno Željka.

General Fuzul je rekao da kumstvo zvonu doživljava emotivno, a zvuk zvona podsjeća ga na zvona u djetinjstvu. „Velika mi je čast biti kum zvonu, u mjestu Drage koje je uvijek imalo jaki katolički i hrvatski duh. Drage su kroz povijest uvijek imale izražene nacionalni duh. Iz Draga je poginuli branitelj Miro Barešić. Svi branitelji koji su poginuli u Domovinskom ratu i sve što radimo, uvijek je u spomen na to da njihove žrtve nisu uzaludne“ poručio je general Fuzul.

Fuzul je kum većem zvonu koje je posvećeno župnom zaštitniku sv. Anti. Teško je 330 kg, promjera 80 cm, ton La. Na zvonu je ugravirano: Sveti Ante, moli za nas. Uzore naše obitelji. Ukrasi na zvonu likovi sv. Ante, bl. Alojzija Stepinca, zavjetni križ i hrvatski grb. Gornji rub ukrašen je reljefom vinove loze, a donji s hrvatskim tropletom. Darovala ga je Općina Pakoštane.

Željka je kuma zvonu koje je posvećeno Gospi od Ružarija te ga je, nakon što je blagoslovljen, omotala bijelom tkaninom na kojem su izvezeni hrvatski grb i zastava, prigodni motivi te natpis Bog i Hrvati. Teško je 240 kg, promjera 70 cm, ton Do. Na zvonu piše: Gospe od Ružarija, moli za nas. Uzore naše obitelji. U tebe se Gospodine ufamo. Ukrasi na zvonu su Gospa od Ružarija, sv. Josip, zavjetni križ i hrvatski grb. Gornji rub ukrašen je cvjetnim reljefom, a donji hrvatskim tropletom. Darovao ga je Grad Biograd. Zvona su lijevana u ljevaonici ‘De Poli’ iz Vittorio Veneta u Italiji.

Ines Grbić

 

 

Foto: I. Grbić