Print Friendly, PDF & Email

Don Šime Kevrić, svećenik Zadarske nadbiskupije, proslavio je pedeset godina svoga svećeništva u nedjelju 24. lipnja svečanim misnim slavljem u katedrali sv. Stošije u Zadru gdje je na taj datum, 24. lipnja 1968. g., zaređen za svećenika po rukama zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka. Misno slavlje predvodio je i propovijedao katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić, ujedno i nekadašnji don Šimin župljanin.

Taj je zlatni svećenički jubilej bio osobito dirljiv jer ga je zlatomisnik don Šime, ‘do jučer’ okretan i pokretljiv svećenik, došao proslaviti iz Opće bolnice Zadar gdje boravi na liječenju zadnjih mjesec dana. Unatoč iznenadnom završetku u invalidskim kolicima i tjelesnom trpljenju koje ga je zadesilo, zahvalno je želio proslaviti Boga za svoje svećeništvo.   

 

„Želim izraziti Gospodinu zahvalnost za sve godine svoga služenja Crkvi u Zadarskoj nadbiskupiji, kako je i geslo moga zlatnog misništva: „Gospodin je bio uza me, on me krijepio“ (2 Tim 4,17). Mislio sam na drugi način proslaviti jubilej, ali ovo je Božja volja i ovo treba primiti kao dar Božji. I to je znak da nisam sam. Neka taj jubilej bude poticaj za nova svećenička i redovnička zvanja. Ne smijemo se bojati, imati straha. Krist je s nama“ rekao je don Šime u obraćanju prisutnima na kraju mise, u zahvalnosti svim sudionicima, među kojima su bili i njegova rodbina, dva brata i dvije sestre s obiteljima (najstarija sestra koja je živjela u Australiji je preminula), nećaci, svećenici, redovnice i ostali puk.

Podsjetio je na svoje mladomisničko geslo „Isus Krist je isti jučer i danas i zauvijek će biti isti“ (Hebr 13,8). „Isus se ne mijenja, po svome Duhu djeluje u nama. Isti je od dana kad sam zaređen i danas na moju proslavu zahvalnosti na zlatnoj misi. Ponosan sam na svaku moju župu i sve suradnike, ljude koji su pokazivali da ljube Crkvu, svoj narod, da vole svoje svećenike. Bez obzira na naše ljudske pogreške, oni su nas nosili, svi koje smo pripremali za primanje sakramenata. Mi smo jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva. Zahvaljujem za sve što sam mogao činiti u Isusu koji me krijepio. Budite uvijek uz svoje svećenike i pomozite im da budu dobri“ poručio je don Šime puku.

Zahvalio je katedralnom župniku Pinčiću na upućenim riječima i propovijedi, što je „spomenuo i ozračje iz prošlosti kako je živjela cijela Hrvatska“, a spomen roditelja i ubojstva njegovog oca od strane partizana osobito je emotivno doživio. Zahvalio je don Josipu i župnim katedralnim suradnicima sa sakristankom Vjekom kako su priredili proslavu tog jubileja. Ujedno je don Josipu čestitao 40 godina njegovog svećeništva, čija je obljetnica bila sutradan, u ponedjeljak 25. lipnja.

„Najprije hvala dragom Bogu za dar svećeništva. Hvala svima koji su mu pomogli do toga doći: mojim roditeljima, mojoj majci koja je molitvama i žrtvom osobito djelovala na to da postanem svećenik, obitelji i mojoj župnoj zajednici Visočane gdje sam odrastao. Uvijek zahvaljujem svim župnim zajednicama gdje sam živio, radio, za koje sam radio i koje su me nosile. Hvala našem sjemeništu i bogosloviji koji su me odgajali, gdje sam se usmjeravao, školovao i pripremao za dar svećeništva. Hvala i svima drugima koji su me podržavali svojim molitvama, dobrotom i ljubavlju.

Hvala i svim župljanima od prve župe Barbata na Pagu do Nina kao zadnje župe. Mi smo živjeli pod pritiskom, ali živjeli smo radosno, zadovoljni, u vjeri uz svoj narod. Koji je to bio zanos, što smo živjeli! Na moje zvanje je najviše utjecala molitva moje majke koja je puno molila, obitelj i župna zajednica. Mi smo voljeli svećenike, župnika don Franu Kobmana koji se žrtvovao, bio je župnik u Poličniku, a u Visočane je dolazio po kiši, blatu. To je nama bilo nezamjenjivo. Bilo je teškoća u komunizmu, ali nisam se dao, ne prodajem viru ni domovinu“ poručio je don Šime.

Zadnjih sedam godina svoga umirovljenja don Šime zbog zdravstvenih teškoća živi u Svećeničkom domu u Zadru te je zahvalio Zadarskoj nadbiskupiji i nadbiskupu Puljiću za takvo mjesto skrbi o umirovljenim svećenicima i redovnicama milosrdnicama u Svećeničkom domu za sve što su učinile i čine. Otkad je u zadarskoj bolnici, s. Katarina ga svaki dan pohodi u bolnici te je don Šime zahvalno rekao: „Koji je to veliki znak ljubavi te redovničke zajednice i nje osobno!“. Zahvalio je i bolničkom osoblju Opće bolnice Zadar, liječniku koji ga prati, pohvalivši kako liječnici i medicinske sestre požrtvovno rade za ljude s ljubavlju i dobrotom.

U propovijedi je don Josip izrazio radost što u osobno i uime vjernika Zadarske nadbiskupije može čestitati don Šimi 50. obljetnicu svećeništva i zahvaliti Bogu za njegovo vjerno služenje. „Zlatni jubilej svećeništva zaslužuje posebnu pažnju jer je don Šimino služenje ostavilo neizbrisivi i svijetli trag. Jubilej je prigoda izraziti don Šimi priznanje i zahvalnost za predani dugogodišnji rad u pastoralu u Zadarskoj nadbiskupiji koju toliko ljubi. Njegov rad bio je popraćen molitvom, žrtvom i odricanjem te posebnom duhovitošću.

Svoje svećeničko poslanje počeo je u Barbatu, Zubovićima, Metajni i Kolanu, nastavilo se u Pridrazi, Smilčiću, Zemuniku, Galovcu i završilo u Ninu i Zatonu. Ugodno se s tobom družiti i sjećati uspomena iz zajedničkog rada i susretanja po Ravnim Kotarima. Uvijek si bio svećenik radosna srca i obavljao si svoj svećenički poziv s radošću. Bog, Crkva i tvoj hrvatski narod osjetili su s kojim raspoloženjem i predanošću si se utkao i unio u služenje Zadarskoj nadbiskupiji“ poručio je don Josip jubilarcu Kevriću.

Pinčić je rekao da to spomen slavlje vraća don Šimu u njegovo djetinjstvo, mladenaštvo i godine za njim koje je živio odrastajući bez oca. Partizani su ubili don Šiminog oca 1944. g., tri mjeseca prije don Šiminog rođenja, te oca nije upoznao, ali je dobio njegovo ime, kao najmlađe od šestero djece. „Ta činjenica činila je da uvijek bude zaigran oko vuštana svoje majke i odlučio je da želi biti svećenik. Pobožnost majke imala je udjela u tome. Slika Visočana u ono vrijeme i sada puno se promijenila. Prije pedeset godina to je bila jednostavnost življenja, nerijetko do krajnjeg siromaštva, rad u polju, obrađivanje zemlje, čuvanje stada, bavljenje vinogradima i oranicama. Druga radost bila su slavlja nedjeljne mise i običaja, pjevanje i drugi oblici veselja u rodnom mjestu“ rekao je don Josip, istaknuvši da je don Šime uvijek naglašavao sjećanje na molitvu u kući za obiteljskim stolom, nedjeljom i u radne dane, posebno prigodom smrti u obitelji i u selu.

„Mlada misa don Šime u Visočanima bila je velika radost. Župna crkva je na dan mlade mise odisala jednostavnom seoskom ljepotom, svježinom prirode, u ozračju ljubavi prema Bogu, Crkvi i svećeničkom pozivu. Visočanci su oduvijek bili odani Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu. Bili su ponosni na svoje svećenike“ rekao je katedralni župnik.

Don Josip je pročitao i čestitku zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, koji je poručio da je pet desetljeća služenja Crkvi veliki Božji dar. Ta je obljetnica prigoda razmišljati o daru svećeničkog poziva jer je i don Šimino svećeništvo primjer odanog služenja ljudima, općem dobru i objave Očevog milosrdnog lica čovječanstvu, napisao je mons. Puljić. Poželio je da ta obljetnica bude poticaj da se ne umaramo moliti Gospodina da uvijek bude dovoljno Bogu posvećenih osoba i djelitelja svetih tajni. Ohrabrivši don Šimu u žrtvi i molitvi za nova svećenička zvanja, nadbiskup mu je poručio: „Krist te je izabrao, raduj se! Hvalu daj Gospodinu, Bogu našemu!“. Na kraju mise don Šime je puku udijelio svoj zlatnomisnički blagoslov.

Don Šime Kevrić rođen je 16. prosinca 1944. g. u župi sv. Ante Padovanskog u Visočanima u obitelji Šime i Zorke rođ. Čolak, rodom iz Krneze, roditelja tri sina i tri kćeri. Župa Visočane iz 15. st. među najstarijim je župama u Ravnim Kotarima iz koje potječe oko dvadeset svećenika. Prije don Šime koji je bio svećenik nakon duže vremena iz svog mjesta, iz Visočana je u 19. st. bilo sedam svećenika Kevrića, a prije njih još petnaestak.

Don Šime je 1968. g. primio svećenički red s Ratkom Šešanom i Titom Šarinom, 1971. g. za svećenika je zaređen Visočanac Ive Kevrić. Don Šime je bio župnik Barbata i Kolana (1968.-1975.), Pridrage i Smilčića (1975.-1988.), Zemunika i Galovca (1988.-1998.) te Nina i Zatona (1998.-2011.). Bio je i dekan Novigradskog, Zemuničkog i Ninskog dekanata, član Ekonomskog vijeća Zadarske nadbiskupije, ravnatelj NUUK-a i član Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije.

Ines Grbić

 

 

 

 

UPISI U OSNOVNU ŠKOLU

UPISI U KATOLIČKU OSNOVNU ŠKOLU

 

UPISI U GIMNAZIJU

 

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan