Print Friendly, PDF & Email

Misu za domovinu povodom proslave Dana državnosti u katedrali Sv. Stošije u Zadru u nedjelju 24. lipnja predvodio je katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić. U toj su misi sudjelovali i pripadnici 112. brigade HV-a predvođeni Markom Čulinom, prvim ratnim zapovjednikom 112. brigade. Time je počelo spomen obilježavanje 27. godišnjice utemeljenja te brigade osnovane 28. lipnja 1991. g., koja je u Domovinskom ratu branila liniju dugu 120 km, od Karlobaga do Stankovaca. U obrani domovine poginulo je 74 pripadnika 112. brigade, više od tristo ih je bilo ranjeno a dvojica su nestala. U misi se molilo i za sve pokojne, nestale i živuće branitelje.

„Prirodno je i pravedno čuvati svoj dom i domovinu, da svaki narod ima domovinu, kutak u kojem se osjeća svoj na svome, gdje gradi budućnost. Uspostava samostalne, neovisne države Hrvatske bila je povijesni događaj, ali i povijesna šansa i nova prigoda da domovinu uredimo po svojoj mjeri“ rekao je don Josip. U propovijedi je povezao razmatranje uz Dan državnosti s blagdanom Rođenja sv. Ivana Krstitelja kad je misa slavljena.

„Da je Ivan jedan od najvećih proroka u povijesti ljudskog roda, posvjedočio je sam Isus Krist rekavši kako nitko rođeni od žene ne bijaše veći od Ivana Krstitelja. On je jedna od najvažnijih osoba u Božjem planu spasenja čovjeka. S Ivanom završava redoslijed starozavjetnih proroka i počinje djelovanje apostola. Bog je izabrao Ivana da pripravi put za dolazak Sina“ rekao je don Josip, istaknuvši da je sv. Ivan opominjao, savjetovao, pozivao na pokoru. „Znao je zaprijetiti zbog ustrajnosti u okorjelosti i grijehu, kao što je to učinio Herodu koji je pogazio svoj i uništio tuđi brak. Ivan je bio svet i isposnička života te su ljudi pomislili da je on možda obećani Spasitelj Mesija kojeg čekaju. No Ivan i tada pokazuje svoju veličinu i kaže ‘Ja nisam Krist. Ja sam samo glas koji viče u pustinji. Pripravite put Gospodinu’. Na vrhuncu svoje slave pristaje da se njegova slava smanjuje, a Isusova treba rasti“ rekao je don Josip.

„Kao što su se Ivanovi roditelji i rodbina pitali ‘Što će biti od ovoga djeteta’, kad se Ivan Krstitelj rodio, i mi se s pravom pitamo što će biti od naše domovine, što će biti od našeg naroda, od naše mladosti. Naša hrvatska gruda krvlju je natopljena. Zato, probudi se, hrvatski čovječe, progledaj, skini ljudske sa svojih očiju, opameti se! Budi svoj i Božji, kao što si znao biti u danima kad smo se borili za opstanak. Drugi te hoće iskorijeniti i iščupati, ne da te spasi, da te presadi pa da se primiš, nego da se spržiš s korijenom. Ne daj se i bori se, da budeš svoj na svome“ potaknuo je predvoditelj slavlja, pozvavši da „budemo spremni na požrtvovnost, jer bez žrtve nema života, doma i domovine“.

Podsjetivši kako je izabrani Izraelski narod stoljećima bio bez proroka, bez vođa, doma i domovine, što smo i sami iskusili, dogodila se srbijanska agresija na Hrvatsku, a Hrvati su željeli ostati i opstati na svome. Za to su živote položili pripadnici 112. brigade i svi drugi branitelji, rekao je don Josip. „Bilo je potrebno izložiti se i založiti se, da se rodi domovina. Bilo je potrebno osloboditi je od svega što joj ne pripada. Pitali smo se što će biti s hrvatskim narodom. No, kako je ruka Gospodnja bila nad Ivanom već od njegovog rođenja, i mi smo osjetili da nam je ruka Gospodnja bila od velike pomoći kad smo se borili protiv onih koji su okupirali našu domovinu“ rekao je don Josip.

Propovjednik je upozorio da je Hrvatska ugrožena moralno i duhovno. „Vlastodršci drže do sebe, a drugima kako bude. To nije ljubav prema domovini. To se zove egoizam. Da su takvi bili pripadnici 112. brigade i svih drugih brigada, Hrvatske danas ne bi bilo. Potrebno nam je imati Ivanovskog duha, Ivanovske hrabrosti i jakosti. Potrebno je biti beskompromisan, poput sv. Ivana Krstitelja. U domovini se i dalje treba boriti, da zavladaju pravednost i mir. U domovini ima dovoljno mjesta za sve, treba biti i kruha i krova nad glavom za sve“ poručio je don Josip, potaknuvši da molimo za svoje obraćenje i preporođenje, „da budemo iskreni vjernici koji ono što ispovijedaju nastoje i živjeti“.

Don Josip je podsjetio da su i u Ivanovo vrijeme farizeji izvana bili jako pobožni, trudili su se i do najmanjih sitnica da se ispuni zakon Božji i vršiti sve zapovijedi, bilo ih je preko 600, zabrana i zakona. Ivan i Isus često se oštro suprotstavljaju farizejima. „Ivan ih prekorava jer su mislili da svojim molitvama i zavjetima mogu kupiti Boga, da ga mogu zadužiti da im on bude dužan ispuniti sve što oni od njega traže. Sebe su smatrali čistima, pravednima, a grešnike da treba uništiti. I nama bi sv. Ivan rekao, dobro je biti pobožan vjernik, ići na misu, moliti se, vršiti Božje i crkvene zapovijedi, činiti zavjete i hodočastiti. Ali kršćanska vjera treba prožimati cijeli naš život.

Ispit svoje vjere ne polažemo u crkvi, nego kad prijeđemo prag crkve. Kad odemo u svakodnevni život, onda polažemo ispit o svojoj vjeri. U crkvi ga polažemo ustima, ali vani ga polažemo svojim životom. U crkvi govorimo jedno, a vani, u obitelji, na ulici, radnom mjestu, činimo drugo, suprotno od onoga što govorimo i vjerujemo. Onda smo dvolični, licemjerni i nedosljedni, poput farizeja“ upozorio je don Josip, istaknuvši da se sv. Ivan Krstitelj „beskompromisno borio za čvrstoću i čistoću vjere, protiv licemjerja i pretvaranja koje je i sada prisutno u društvu naše domovine i Crkve, nažalost, i među kršćanima“. Istaknuo je da se sv. Ivana osobito moli zagovor za ozdravljenje od psihičkih poteškoća, duševnih bolesti koje pritišću čovjekovu dušu.

„Obrambeni Domovinski rat puno nas je omeo i osiromašio. Brojni su prognani, mnogi životi su se ugasili. Mladi završavaju škole ali ne nalaze zaposlenje. Boje se za svoj brak. Ako ga i sklope, ne usuđuju se imati više djece. Ne vidjevši budućnost u domovini, odlaze u tuđinu tražeći sigurnijeg kruha. Zbog niskog prirasta Hrvatska izumire i postaje starica, na što stručnjaci odavno upozoravaju. Ali odgovornih kao da se ne tiče“ upozorio je don Josip, dodavši da je za nama strašan rat s posljedicama koji je ostavio trag na psihi mnogih ljudi.

„Živimo u situaciji nezadovoljstva, nesigurnosti, brige za obitelj, za odgoj djece, svakodnevni posao, odlaženje iz domovine. Dajemo se zavesti mnogim što slabi i uništava naše odnose. Neka sv. Ivan pomogne da se znamo obraniti od svega što zarobljava naš duh i udaljuje nas od Boga i čovjeka. Da imamo čisto srce za Boga, brata čovjeka i domovinu. Koliko je važno biti zdrav u tijelu, važno je i sačuvati zdrav razum, čistu dušu, čistu savjest“ potaknuo je don Josip.

Proteklih godina puno branitelja u najljepšim godinama života oboljelo je i preminulo, pa i iz 112. brigade. „Samo u prošloj, 2017. godini, na razini Hrvatske umrlo je 3 562 hrvatska branitelja, što su cijele dvije godine. Samo u jednoj godini događa se da nam pet do deset ljudi dnevno odlazi u najboljim godinama života“ upozorio je Marko Čulina, prvi ratni zapovjednik 112. brigade, pukovnik u mirovini, istaknuvši da je u poraću umrlo i više stotina pripadnika 112. brigade od posljedica rata, od proživljenih trauma i stresova u ratu.

„Nije bolesno samo tijelo, nego i duša. Sada odlaze ljudi u najboljim godina, od 55 do 62 godine života, koji bi mogli kvalitetno još godinama služiti obiteljima i domovini Hrvatskoj. To je cijena rata“ rekao je Čulina. Kroz 112. brigadu prošlo je 11 000 vojnika, što je tada bilo oko 10 % stanovništva Zadarske županije. Čulina je podsjetio kako su hrvatski branitelji nosili krunicu oko vrata i ruke.

„Sestre benediktinke sv. Marije iz Zadra za naše prve odore koje nisu bile maskirane, nego su bile od bivše teritorijalne obrane jer drugih nismo imali, u toku 24 sata izvezli su nam hrvatske grbove za kape, hrvatske grbove za ramena a pod znak grba ušile su lik naše Gospe. Da bismo se prepoznavali od neprijatelja, jer i oni su nosili odoru bivše teritorijalne obrane, ali sa zvijezdom petokrakom, a mi smo imali hrvatski grb, lik Gospe ispod grba i krunicu oko vrata. To je bila razlika. Bio je nesrazmjer u vojnoj moći. Mi smo bili slabi momci, u patikama i trapericama, ali odanog srca i želje za braniti domovinu, u tenisicama i trapericama, nasuprot JNA, četvrte vojne sile u Europi. Kamo sreće da danas imamo dio zajedništva koje nas je krasilo 1990.-ih i svih ratnih godina“ poručio je umirovljeni pukovnik Marko Čulina.

Svake godine 112. brigada obilježava svoju obljetnicu najprije prisjećanjem poginulih suboraca na misi. Zona odgovornosti koju su branili od Karlobaga do Stankovaca zapravo je prostor sadašnje Zadarske županije, osim Gračaca. Na Gradskom groblju kod Središnjeg križa u četvrtak 28. lipnja kada je i Dan 112. brigade, odat će počast svojim herojima koji su dali sve što su imali, svoj život, za stvaranje Hrvatske. Svoj ratni put 112. brigada završila je u BiH, na Badnjak 24. prosinca 1995. g. nakon operacije Oluja i završnih borbi u BiH u kojima je sudjelovala s ostalim brigadama iz Hrvatske, temeljem sporazuma predsjednika Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića, da Hrvatska vojska pomogne u deblokadi Bihaća, da se ne bi dogodila Srebrenica.

Čulina je podsjetio kako su u zadarskom zaleđu sela bila spaljena, popljačkana, stariji ljudi, žene koji su tu ostali bili su ubijeni, iako pod zaštitom UNPROFOR-a. „Ali smo znali da, u konačnici, moramo pobijediti jer nismo išli na tuđi teritorij ni igdje izvan granica svoje države. Branili smo svoj prag, svoju državu i dragi Bog nas je na tom putu pratio, pomogao. Zato naša pobjeda nije dolazila u pitanje. Neprijatelj je svakim danom bio sve slabiji, jer su JNA napuštali Muslimani, Albanci, Makedonci, Slovenci, Hrvati. A mi smo bili sve jači. Domogli smo se izvjesne količine naoružanja otimajući ga od neprijatelja. Samo u Zadru za vrijeme obrane grada, uzeli smo neprijatelju 3000 komada naoružanja, što je za dvije brigade. U samom gradu Zadru, na Smiljevcu je bila vojarna, tzv. turske kuće, u kojoj je bilo smješteno teritorijalno naoružanje Zadra i Biograda. Mi smo tijekom jedne noći 21. rujna 1991. g. izuzeli 2 500 automatskih i poluautomatskih pušaka, 108 puškomitraljeza, a to je bilo deset dana prije ključne obrane grada Zadra, što je značilo ogromnu snagu za nas u to vrijeme.

Na našu stranu s neprijateljske strane u tom vremenu od petnaest dana prešlo je 780 neprijateljskih vojnika, među njima je i velik broj Srba prelazio na našu stranu, jer su osjetili da se borimo u svom gradu, svojoj državi, za pravicu, a da oni ugrožavaju civile, žene, spomenike kulture. Za njih nije bilo svetinja“ podsjetio je pukovnik Čulina. Osvrnuo se i na sadašnji trenutak u zemlji, rekavši da je poraće uvijek teško. „Mi branitelji opredijelili smo se braniti hrvatsku državu da bude pravna i demokratska. To znači da smo izborom Hrvatskog sabora i tijela na razini lokalne samouprave prepustili daljnju borbu u miru našim izabranim predstavnicima. Neki su opravdali to povjerenje, ima krasnih ljudi odanih domovini, a ima i onih koji su to zloupotrijebili, obogatili sebe osiromašivši druge građane RH. Braniteljima to nije lako promatrati. Mi smo tih godina govorili da stvaramo novu Švicarsku, po kapitalu, po bogatstvu resursa. Međutim, doživjeli smo da nam danas cvijet mladosti, školovani ljudi koje je ova država financirala, kreditirala, formirani ljudi, diplomirani, odlaze u strane zemlje, pa druga država dobiva gotovog radnika u kojeg nije uložila ni lipu. To nije dobro, ali nadajmo se da će i tome doći kraj. U tom smislu, ovo su krizne godine. Nadamo se da će s povećanjem životnog standarda ići i povratak naših ljudi u domovinu“ poručio je pukovnik  Marko Čulina.

Misno slavlje završeno je pjevanjem Tebe Boga hvalimo za dar domovine i slobode, himnom Lijepa naša i pjesmom ‘Bože, čuvaj Hrvatsku’, predvođeno pjevanjem Katedralnog zbora sv. Stošije pod ravnanjem Žana Morovića, regens chorija zadarske katedrale.

Ines Grbić

 

 

 

UPISI U OSNOVNU ŠKOLU

UPISI U KATOLIČKU OSNOVNU ŠKOLU

 

UPISI U GIMNAZIJU

 

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan