Print Friendly, PDF & Email

Blagdan Srca Isusova svečano je proslavljen u istoimenoj župi na Voštarnici u Zadru u petak 8. lipnja s pet misnih slavlja. Središnje večernje misno slavlje u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova predvodio je fra Mijo Džolan, član Provincije Bosne Srebrene. U propovijedi je rekao da je čovjek ograničen baš u ispravnom življenju ljubavi te da bi se govor o Božjoj i ljudskoj ljubavi trebao dodirivati. „Naša ljudska ljubav ima veličanstveno podrijetlo u Božjem srcu. Nemojmo to nikad zaboraviti i tu istinu zanemariti. Ako čovjek hoće ljubiti, mora biti otvoren ljubavi koja ga nadilazi. Mora u životu biti prostor koji je rezerviran samo za Boga. Na taj će način naša krhka, ljudska ljubav ostati u komunikaciji s izvorom koji je prava, sama ljubav“ rekao je fra Mijo, istaknuvši da je Isusova ljubav orijentir kojeg treba slijediti.

„Iz Isusovog života i evanđelja vidimo kako nas on gradi da živimo ljubav koju je on živio. Takva ljubav mora biti za drugoga. Ona se ne smije vrtjeti oko sebe, jer je već to njena degradacija. Moramo biti u kontaktu s Bogom ljubavi i Srcem Isusovim, da povjerujemo u ljubav, da povjerujemo da smo bezuvjetno voljeni. Zato su obitelji presudne, jer tu dijete doživljava bezuvjetnu ljubav, ne mora je zaraditi“ istaknuo je fra Mijo, poručivši da kršćani imaju veliku zadaću i obvezu svijetu reći da nose iskustvo bezuvjetne ljubavi. „Mi to slavimo. Mi smo bezuvjetno ljubljeni na način koji ne možemo ni shvatiti, kojeg su neki, za Isusov križ, smatrali ludošću i sablazni. Ljubav je radikalno posvjedočena na križu. Kršćani smatraju da Isusov križ nije tragično mjesto, nego to je mjesto gdje se najuzvišenije pokazuje što je ljubav“ poručio je fra Mijo, dodavši kako mi uvijek čekamo da se stvori pravedno društvo, pa ćemo i mi biti pravedni. Da se pomire Samaritanci i Židovi, pa ćemo pomoći čovjeku u nevolji.

„Isus nas ohrabruje da činimo dobro ne čekajući nikakve procese u svijetu. Jer tada izvor nadahnuća za naše dobro nije priznanje, nagrada, nego  govor ljubavi i odgovor na ljubav. To je i zahvala Bogu koji je došao iz visina i na zemlji je bio najzadnji, ponižen. Zahvala Bogu je da učinimo nešto, ne očekujući nagradu. Isus nas želi ohrabriti da budemo nešto posebno u svijetu. Najmanji u našem životu su oni koji nam ne mogu uzvratiti za učinjeno dobro, to su siromasi i oni koji nam ne žele uzvratiti, to su neprijatelji“ rekao je propovjednik, potaknuvši da činimo dobro ne čekajući da se stvar riješi na kojoj god razini. Tada ćemo osjetiti kako smo sačuvali slobodno mjesto za Isusa, da on bude motiv i nadahnuće našeg djelovanja, a ne naše ljudske kalkulacije. „Naša iskustva često su porazna. Čovjek se razočarao u vlastiti razum, misleći da će stjecanjem znanja popraviti sebe, postati plemenit“ rekao je fra Mijo, poželjevši da se dogodi promjena u ljudima, da budu sposobni podijeliti kruh s drugim, a ne gledati iz perspektive da je Isus umnožio kruh.

Fra Mijo je podsjetio na misao židovskog mislioca Martina Bubera koji je rekao da čovjek u životu ostvaruje dvije vrste odnosa prema ljudima i stvarima izvan sebe. „U jednom odnosu ja kao subjekt sam na jednoj strani, a na drugoj strani su svi drugi. Drugi su objekt koji promatram, analiziram, procjenjujem koliko mi može koristiti ili zašto neki predmet mogu upotrijebiti. Takav odnos nema u sebi ljepote. Čovjek je tu proračunat, bez obzira što se naspram njega nalazilo, čovjek ili predmet. Na toj razini gledam što meni može koristiti“ rekao je fra Mijo, istaknuvši da u ljudskom životu ima i druga vrsta susreta u kojoj čovjek susreće sebi ravnopravno biće. „U takvom odnosu ne procjenjujem biće nasuprot sebe koliko će mi koristiti, zašto ga mogu upotrijebiti. Ne analiziram, nego držim da je naspram mene Božja tajna s kojom je lijepo komunicirati, krenuti u život. Takav odnos zovemo ljubav“ rekao je fra Mijo, upozorivši kako ljubav nekad sklizne u onaj prvi odnos, gdje biće naspram sebe više ne doživljavam kao dragocjenost, tajnu, nego ga počinjem analizirati, procjenjivati kao predmet.

„Bog je presudan u izgradnji, čuvanju odnosa koji zovemo ljubav. Sva literatura je nemoćna i besmislena. Nijedan ljudski susret ne može zadovoljiti najdublju čežnju za susretom. Ta najdublja čežnja je rezervirana za Boga. Čežnja je zdrava i u nas od Boga usađena, za konačnim susretom koji me potpuno ispunjava“ istaknuo je fra Mijo. Rekao je da ljubav čini da ostanemo u vremenu i prostoru koji su nam dani, da ih shvatimo kao dar, a ne da pobjegnemo iz njega misleći da su drugdje bolje vrijeme i bolji prostor. Ilustrirao je to primjerom iz pjesme pjesnika Charlesa Baudelairea o velikoj ptici koja ima široka krila.

„Kad je u visinama, vlada prostorom, ali kad se pokuša spustiti u naše uske ulice, ta krila smetaju. Dilema je da li odrezati krila da bi se prilagodio uskoći puteva, da bi se bolje snalazio. U toj ptici vidimo kršćanina. Lijepo je biti u visinama, zaštićen od zla ovoga svijeta, ali ljubav ne dopušta otići iz svijeta. Kada bi kršćani pobjegli iz svijeta, iz svoga vremena i prostora, od svojih pitanja i problema, tada bi se mimoišli sa svojim Gospodinom koji je iz nebeskih visina sišao u naš svijet, a mi da iz njega bježimo? I naš zavičaj nam je dan kao prostor da ga oplemenimo. Mnogi zbog problema idu tamo gdje je svijet uređen. Ljubav kaže drugačije: Ne pobjeći, ne ostati u nebeskim visinama i ne podrezivati krila. Nego, u skladu s rasponom i veličinom naših krila, širiti naše zemaljske ulice i prostore, s Isusovom ljubavlju čuvati i ozdravljati naše odnose i život“ poručio je fra Mijo Džolan.

 

Na kraju mise fra Mijo je predvodio molitvu posvete puka Bezgrešnom Srcu Isusovu pred kipom Srca Isusova u svetištu crkve. Župnik fra Bojan Rizvan podsjetio je u zahvalnoj riječi na kraju mise da se na blagdan Srca Isusova slavi i Dan svećeničkog posvećenja te je, čestitavši taj Dan subraći svećenicima, puk potaknuo na molitvu za svećenike.

Ines Grbić

 

UPISI U OSNOVNU ŠKOLU

UPISI U KATOLIČKU OSNOVNU ŠKOLU

 

UPISI U GIMNAZIJU

 

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan