Print Friendly, PDF & Email

Dvodnevni znanstveni simpozij ‘Ecclesia Nonensis: Prošlost Ninske biskupije’ završen je u subotu 2. lipnja u Baroknoj kući u Ninu, kada je održano jedanaest predavanja o ninskom kaptolu, glagoljaštvu, bratovštinama, svetištu Gospe od Zečeva. U izlaganju ‘Posjedi Ninske biskupije i Kaptola od 16. do konca 18. stoljeća’, Zdenko Dundović temeljem dokumenata iz Državnog arhiva u Veneciji, Tajnog vatikanskog arhiva i Arhiva Zadarske nadbiskupije, opisao je gospodarsko poslovanje ninske biskupske menze u tom prijelomnom razdoblju. Tada su gospodarstvo Ninske biskupije uništili prodor Osmanlija, pitanje prostora Ninske biskupije čiji su kanonici branili svoje posjede od zadarskog nadbiskupa i kaptola koji su htjeli da ono što su Mlečani osvojili pripadne Zadarskoj nadbiskupiji, kao i dolazak novog stanovništva, Morlaka koji odbijaju plaćati ninskom biskupu desetinu od posjeda.

U 16. st. život ninskog kaptola ovisi samo o nadarbini Gospe od Zečeva koja nad Ninom bdije duhovno i gospodarski. Ninski kaptol vodio je sporove i s kanonicima mletačkog porijekla kojih je bilo puno u Ninu; u njemu nisu živjeli, ali htjeli su primati prihode od ninskih nadarbina. U mnogim dokumentima, i u jednome iz 1315. g. piše da „zadarska mitra uzurpira prostor Ninske biskupije“. Dundović je rekao da će u svom radu, temeljem obimnog istraživanja i obrade 4 873 dokumenta, postaviti hipotezu da je „zadarski nadbiskup surađivao s mletačkom vladom s ciljem da se Ninska biskupija uništi daleko prije nego je to došlo početkom 19. st.“ U 17. st. i Skradinska biskupija želi proširiti svoj prostor na područje Ninske biskupije. Vrijedni svećenici arhiđakon Toma Nekić, kasniji ninski biskup i arhiprezbiter Jerolim Dundović spasili su ninske posjede i ninski kaptol od pretenzija mletačkih crkvenih i svjetovnih vlasti.

U izlaganju ‘O prijenosu ninskih relikvija u Zadar i povratku u Nin’ Valter Kotlar opisao je kako su zbog turskih prodora, benediktinke ninskog samostana sv. Marcele u kojem je bilo 80 redovnica, krajem 15. st. otišle u Zadar gdje su relikvije prenesene u 17. st., a 1782. g. opet su svečano prenesene u Nin. U izlaganju ‘Redovništvo u Ninskoj biskupiji’ Stanko Škunca istaknuo je djelovanje benediktinaca u ninskoj opatiji sv. Ambroza. Prvi tragovi redovništva na našem području su polovicom 4. st., a njihov jači razvoj je u 6. st. dolaskom benediktinaca iz Italije. U 15. st. franjevci se zauzimaju da u Nin dođu kao duhovnici benediktinki sv. Marcele koje su živjele u samostanu uz crkvu sv. Marije; u 13. st. prešle su u klarise, poslije u dominikanke. Franjevci Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Ninu imali su veliku ulogu u očuvanju kršćanstva.

 

U izlaganju ‘Glagoljica u Ninskoj biskupiji’, Grozdana Franov Živković  istaknula je da su sve župe Ninske biskupije bile glagoljaške. Predstavila je što je sve ostalo od glagoljskih spomenika iz Ninske biskupije čiji zapisi na glagoljskim misalima i brevijarima sadrže puno povijesnih podataka. Najstariji sačuvani spomenici Ninske biskupije su Misal kneza Novaka dovršen 1368. g., koji je upotrijebljen za glavni predložak u prvotisku iz 1483. g. za pripremu prve hrvatske inkunabule, a nalazi se u Nacionalnoj knjižnici u Beču. U njemu se nalaze najstariji hrvatski glagoljski stilovi. Zatim Berlinski misal 1401./1402. g., Glagoljski misal iz Rovanjske 1402. g. Kameni natpis iz Asserije iz 1426. g. s područja Ninske biskupije najstariji je glagoljski kameni zapis. Prezbiter Marko iz crkve sv. Luke prepisuje Misal 1435.-1441. g. koji se nalazi u Vatikanu, Misal iz 1443. g. iz Lukova čuva se u Sloveniji. Ulomak iz Misala iz 15. st. nalazi se u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu.

Postojale su i glagoljaške škole u Ninu. God 1470. klerička škola iz Nina preseljava u Zadar u palaču ninskih biskupa. U toj školi je predavao i njome upravljao poznati kanonik Matej Matijević, kojeg Petar Zoranić u uvodu romana  ‘Planine’ naziva ‘predragi učitelj’. U 17. st. Nin nije imao sjemenište ali je imao osobu koja je podučavala klerike; u to vrijeme bilo je deset svećeničkih kandidata čiji je učitelj završio škole u Rimu. Priuli u vizitaciji 1603. g. bilježi glagoljske misale u šest župa, pet glagoljskih rituala i četiri glagoljska brevijara. Iz Ninske biskupije potječu mnoge glagoljske matične knjige i glagoljski kodeksi, glagoljske knjige propovijedi, moralno kazuističke odredbe, oporuke, tiskani misali i brevijari koji se nalaze u Stalnoj izložbi glagoljice SICU-a u Zadru i Arhivu Zadarske nadbiskupije. Pet kutija transliteriranih tekstova spremni su za objavljivanje.

U izlaganju ‘Glagoljica u Vrsima’ Pavao Kero istaknuo je kako su Vrsi jedina župa Ninske biskupije u kojoj su sačuvane matice na glagoljici (to podrazumijeva razdoblje nakon Kandijskog rata). Od 1700. do 1822. tri matice pisane su kurzivnom glagoljicom. Kero smatra da je to zato što su u Vrsima djelovali župnici iz Zadarske nadbiskupije koji su bili vrsni glagoljaši, (te je naveo imena zaslužnih svećenika glagoljaša: Ivan Laničević je pisao u glagoljskom Misalu 1685. g., Martin Sladojević 1717.-1722., Jure Kuštera 1733.-1760., Marko Maletić, Šime Kuštera, Stipan Kuštera, Frane Ivosić, Jure Matak, Jerolim Mirčeta, Ivan Stipanović, Roko Ušalj i Srećko Lovretić. Jedan od vrških glagoljskih kodeksa, Madrikula sv. Mihovila 1700.-1822. uskoro će se objaviti u faksimilu i transliteraciji u sklopu edicije Monumenta Glagolitica Archidioecesi Iadertinae.

Izlaganje ‘Leksičke osobitosti glagoljskih rukopisa moralno-kazuističkih odredbi ninskih biskupa iz 17. i 18. stoljeća’ održao je Ivica Vigato, a ‘Bratovštine Ninske biskupije’ Grozdana Franov Živković, od 14. do početka 20. st. U Ninu je bila i srednjovjekovna bratovština Sv. Nikole. Na ninskom području bila je svećenička bratovština Svetoga Duha Ravnih kotara i puno laičkih bratovština, potvrđeno i po njihovim apostolskim vizitacijama  1579. i 1603. g.

U katedrali u Ninu bila je bratovština Presvetog sakramenta, bratovština Svetog raspeća, 1694. g. osnovana je bratovština u čast Gospe od Zečeva, bratovština uz crkvu Svetog Duha u NInu. Dominikanska crkva sv. Ivana Krstitelja imala je istoimenu bratovštinu, zatim Gospe od Milosti i Sveti Ruzarij. U crkvi sv. Mihovila djelovala je bratovština tog imena kao i ‘Liga’ čiji je zadatak bio držati hajduke i razbojnike dalje od ninskog teritorija, bratovština sv. Marije Magdalene. Živković je predstavila i bratovštine djelatne na području Ninske biskupije, izvan samog grada Nina.

 

U izlaganju ‘Izvori Arhiva Zadarske nadbiskupije za poznavanje prošlosti Ninske biskupije’ Oliver Modrić predstavio je postojanje dokumenata prije ukinuća Ninske biskupije, nakon ukinuća i sadašnje stanje. U Arhivu Zadarske nadbiskupije nalazi se  fond od 11 serija u 73 kutije dokumenata iz Ninske biskupije: sudski i kaptolski spisi, vizitacije, statistika, rukopisi, tiskovine. To je gradivo sređivano od sredine 2015. do kraja 2016. g.

U izlaganju ‘Pokušaj obnove biskupskoga sjedišta u Ninu poslije Rapallskoga ugovora’, Lidija Turić opisala je prilike i stanje crkvenog teritorija Zadarske nadbiskupije nakon Rapalskog ugovora 1920. g. koji se od tada nalazio u dvije države, Kraljevini Italiji i Kraljevini SHS. Zadarski svećenici zalažu se za ponovnu uspostavu Ninske biskupije sa sjedištem u Biogradu na moru. S tom namjerom upoznali su i svog nadbiskupa Vinka Pulišića te se 1921. g. sastaju u Preku na Ugljanu. Dogovorili su se da će svim crkvenim i državnim vlastima upućivati pisma i dopise kako bi se na teritoriju Kraljevine SHS obnovila Ninska biskupija s vlastitim rezidencijalnim biskupom i kaptolom u Ninu ili Biogradu. Na poziv Mate Garkovića 31. kolovoza 1922. g. u samostanu sv. Frane u Zadru osnovali su ‘Svećeničku uzajamnost’ koja „ima na se preuzeti časnu povijesnu zadaću da uvijek održava budnim pitanje obnove Ninske biskupije“. U tekstu konkordata iz 1935. g. potpisanom u Vatikanu piše da Ninska biskupija obuhvaća cijelo područje koje je prije pripadalo Zadarskoj biskupiji, a koje se nalazi u Kraljevini Jugoslaviji čiji je apostolski administrator bio šibenski biskup. God. 1941. papa je dozvolio nunciju da može raditi na ponovnom uspostavljanju Ninske biskupije, no dogodio se rat i to je pitanje stavljeno sa strane.

Nin je središnje marijansko svetište Zadarske nadbiskupije od ukazanja Gospe od Zečeva 1517. g. Iz područja etnološke baštine Ninske biskupije, u izlaganju ‘Svetište Gospe od Zečeva kroz povijest’ Marija Dejanović opisala je dvadeset običaja iz suvremenog vremena o štovanju Gospe od Zečeva. Don Luka Jelić za to je štovanje rekao da predstavlja veliku narodnu svečanost koje je okupljalo i osam tisuća hodočasnika. Nekadašnji ninski župnik don Čedomil Šupraha obnovio je crkvicu Gospe od Zečeva na istoimenom otočiću 1988. g. a ta je zavjetna svetkovina upisana i kao nematerijalno kulturno dobro u Registru kulturnih dobara RH.

 

U izlaganju ‘Predajno-religijska kontekstualizacija maritimnog hodočašća Gospi od Zečeva’ Mario Katić opisao je religijski predajni kontekst štovanja Gospe od Zečeva. Predaja je lokalno znanje kojem se vjeruje i ima utemeljenje u povijesnim faktima. Katić je opisao značajke maritimnih hodočašća koje su karakteristične i za štovanje Gospe od Zečeva. Najčešće je riječ o otoku ili nekom mjestu koje je uz more, na moru. Uvijek se pojavljuje crkva, samostan, pustinjak, monah, institucija Crkve, čime se pokazuje kontinuitet svetosti samog prostora. Prve naznake hodočašća su u kriznim razdobljima za tu lokalnu ili nacionalnu zajednicu.

Predaja to mjesto hodočašećnja čini posebnim; uvijek je to sigurno mjesto u geografskom, fizičkom, realnom mjestu, pa je i uvala uz Zečevo najsigurnija i mirna luka u tamošnjem morkom okruženju. Pojavljuje se bunar, sveta voda. To su specifična lokalna ukazanja, postoji pučka pobožnost, molitva; Gospa ima moć nad vremenom, klimatskim osobinama. Pojavljuje se ritualno kruženje oko kipa, njegovo dodirivanje. Ukazanje ima ekonomski, gospodarski i politički utjecaj i važno je na svim razinama za lokalnu ali i nacionalnu zajednicu.

Simpozij je drugog dana počeo misnim slavljem koje je u ninskoj župnoj crkvi sv. Anselma predvodio umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Rekao je da mu je nadahnuće za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika u Udbini bila ninska crkva sv. Križa. Sudionici Simpozija, koje je zadarski nadbiskup Želimir Puljić nazvao „glasnicima starine i pronositeljima svjetla istine“, susret su završili poslijepodnevnim posjetom Muzeju ninskih starina i terenskim obilaskom povijesnih lokaliteta na tlu nekadašnje Ninske biskupije, pod vodstvom Radomira Jurića.

Ines Grbić

 

UPISI U OSNOVNU ŠKOLU

UPISI U KATOLIČKU OSNOVNU ŠKOLU

 

UPISI U GIMNAZIJU

 

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan