Print Friendly, PDF & Email

Četrdeset i sedma Svećenička skupština Zadarske nadbiskupije održana je u srijedu 21. veljače u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Tema susreta je bila ‘Crkveni arhivi: nastanak, briga i važnost stvaranja i čuvanja arhivske građe’. Povod toj temi je dvostruk: ove godine proglašena ‘Europska godina kulturne baštine’ i 55. godišnjica petog kongresa ‘Društva crkvenih arhivista’, kad je bl. Pavao VI. 1963. g. rekao: „Kultura je sastavni dio života Crkve koja stoljećima ispisuje tragove njenog otajstva. Sam Krist djeluje i piše u vremenu, a ispisane stranice su jeka i tragovi Gospodnjeg prolaska kroz svijet. Brigom o arhivskoj građi i dokumentima očitujemo poštovanje prema samom Kristu i njegovoj Crkvi, a onima koji su zainteresirani i koji će doći poslije nas, pružamo i ostavljamo znakove i tragove Gospodinova prolaza svijetom“.

U prigodnom govoru o toj temi, zadarski nadbiskup Želimir Puljić istaknuo je značenje arhiva temeljem smjernica pape Pavla VI. koje je uputio u tri prigode 1963. i 1964. g. Očinska briga o arhivu pripada i apostolskom poslanju, rekao je Pavao VI. 1964. g. na susretu Društva katoličkih arhivista, istaknuvši da to traži materija o kojoj se govori, to zahtjeva povijesni ugled, osobito ugled Crkve koja se predstavlja kao majka i učiteljica, jer svaki sačuvani i najmanji dokument postaje znakom njene prisutnosti u svijetu, znak njenog poslanja i trag mističnog tijela Kristova u prolasku ovim svijetom. Za svog posjeta Tajnom Vatikanskom arhivu u sklopu uređenja novih prostora i izložbe koncilskih dokumenata 1964. g., Pavao VI. je tu staru instituciju zadivljeno nazvao ‘škrinja svete Crkve Rimske’. Zahvalio je arhivistima i svima koji upornim i zauzetim radom, skoro u monaškom ozračju, obavljaju vrijedan posao te poručio: „Iz ovog prostora ‚gluhih stranica‘ uzdiže se glasan himan u čast prošlosti Crkve katoličke, njenoj vjeri, patnji i svemu što je zborila i naučavala. Dokumenti nam govore o tihom, ali trajnom pisanju povijesti“. Mons. Puljić je izrazio razumijevanje za to da puno materijala i građe u arhivima nekada može izgledati opterećenje koje zauzima veliki prostor te je potaknuo kako „treba zaštititi i čuvati građu jer ona sadrži nacionalno blago i poklad civilizacije. Treba posvetiti osobitu brigu tom neprocjenjivom blagu, taj materijal istraživati, klasificirati te povremeno izlagati, kako bi javnost znala što sve Crkva posjeduje“.

U svom drugom, govoru mons. Puljić je govorio o značenju ‘Europske godine kulturne baštine’ koju su proglasili Europski parlament i Vijeće EU, s ciljem promicanja kulturne baštine kao izvora nadahnuća za suvremeno stvaralaštvo, obogaćivanje i interakciju te podizanje svijesti o važnosti europske kulturne baštine. Govoreći o čovjeku kao stvaratelju kulture, nadbiskup se pozvao na sv. papu Ivana Pavla II. koji je obrađivao odnos čovjeka i kulture.

Čovjek je subjekt kulture, ali ne samo kao obični proizvođač ili potrošač. On je mjera, svrha i forma kulture, smatra Ivan Pavao II. Bitna dimenzija kulture je cjelovitost koja gleda na čovjeka u njegovim izražajnostima u području duha i tije1a, ljudskoga i božanskoga. “Kultura nije sam duh, niti samo tijelo; sama individualnost, niti sama socijalnost. Cjelovitost vapi za transcendencijom jer u čovjeku drijema izvanpovijesni element koji je izvorom njegove ljudskosti“ podsjetio je na papine misli mons. Puljić. Upozorio je da je religiozna dimenzija stoljećima bila opisivana ‘nezrelim stanjem ljudskog duha ili ‘predznanstvenim mentalitetom’, da bi u ozračju ‘znanstvenog ateizma’ bila proglašena ‘opijumom naroda’ (Marx) i ‘opsesivnom neurozom’ (Freud). „Borba za emancipaciju čovjeka od religiozne dimenzije rodila je totalitarne ideološke, ekonomske i političke sustave u kojima je čovjek postao dijelom materije ili anonimnim građaninom ovozemaljskog grada. Stoga je Ivan Pavao II. smatrao da je obrana religiozne dimenzije zapravo obrana slobode i savjesti, a religija matrica autentične kulture. Povreda ‘ljudske savjesti i otvorenosti transcendenciji, najveći je zločin kojim se može uprljati neki ideološki sustav’, pisao je Ivan Pavao II. i predviđao da će se ‘obnova kulture dogoditi kad se znanstvena misao i snaga vjere udruže u traženju istine koju je Bog objavio čovjeku’“ rekao je mons. Puljić. Zato kršćanstvo predstavlja povijesnu mogućnost ostvarenja autentične kulture.

Ivan Pavao II. je isticao da su sredstva u obnovi kulture razum i znanost te da razum može doći do istine i ostvariti silan potencijal svojih mogućnosti samo uz „uvjet da prihvati zagrljaj s vjerom“. Razum je zadnjih stoljeća prikazivan kao „autonomna i samodostatna ljudska sposobnost“ kojom se opravdavalo odvajanje od Boga. Tako se religiju izjednačilo s iracionalnošću i njoj nasuprot isticalo razum, znanost i znanstvena dostignuća. „Društvo nošeno dostignućima tehnike i znanja nije postalo zemaljskim rajem kako je obećavalo, već prostorom neizvjesnosti, nasilja i nepovjerenja“ upozorio je nadbiskup. Nepovjerenje prema razumu odrazilo se na područje znanosti, jer postoji opasnost postati predmetom manipulacije i samouništenja. Zato je Ivan Pavao II. postavio temeljno pitanje: „Postaje li čovjek u sklopu napretka uistinu boljim, duhovno zrelijim, svjesnijim dostojanstva svoje ljudske naravi, odgovornijim prema drugima, osobito prema onima koji su slabiji i potrebniji pomoći?“. „Odgovor na to pitanje obeshrabruje jer svjedoci smo teoretskih i praktičnih društvenih zahvata kojima se programatski ‘u ime čovjeka radi protiv čovjeka’, protiv njegove savjesti i slobode“ upozorio je nadbiskup.

„Tragični događaji strašnih ratova i sukoba koji su iskrvarili tlo Europe, totalitarni i diktatorski režimi koji niječu slobodu i temeljna ljudska prava te filozofsko-kulturni pokreti koji su se zatvorili transcendenciji, nisu oslobodili europskog čovjeka, već su ga gurnuli u skepsu i relativizam, nihilizam i egzistencijalnu tjeskobu“ upozorio je mons. Puljić. Čovjek, tvorac napretka, otkriva u tom gigantskom progresu izvor vlastite opasnosti, a u srcu znanosti i tehnike mogućnost samouništenja. „Sv. Ivan Pavao II. ponavljao je kako će se preobrazba čovjeka, znanosti i kulture dogoditi samo ako se udruže razum i vjera, znanost i etika. Nadati se kako će i Crkva u Europskoj godini kulturne baštine moći ponuditi svoje silno blago baštinjeno i stvarano stoljećima te pokazati put obnove kršćanske kulture koja se ima dogoditi kada razum zagrli vjeru, a znanost krene u svoje pustolovine pod ruku s etikom“ poručio je mons. Puljić.

Dr. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru, govorio je o temi: „Važnost crkvenih arhiva (simpozij u Šibeniku) s posebnim osvrtom na Zadarsku nadbiskupiju“. Arhiv je ustanova ili služba čija je glavna zadaća čuvanje, obrada i omogućavanje korištenja arhivskog gradiva. Dokumentacija se čuva zbog stvaratelja i njihovih slijednika, korisnika i zbog zajednice u cjelini. Arhivi 16 hrvatskih (nad)biskupija, 1550 župa, kaptolski arhivi, redovničkih ustanova kao mikrohistorija prvorazredni su izvor za povijesna istraživanja. Gverić je predstavio propise o biskupijskom arhivu i vođenju župnih arhiva: Codex iuris canonici, Uredbu o crkvenim arhivima (1973.) te Lav XIII. Saepenumero considerantes (1883.) – do 1815. g.

Predavač je podsjetio da je i sv. Ivan Pavao II., unatoč dojmu o ‘niskosti zadatka’ u bavljenju arhivima, poticao na pozorno i podrobno proučavanje dokumenata, objavljivanje povijesnih izvora po strogoj znanstvenoj metodi, poručivši da arhivi predstavljaju memoriju Crkve sa svojim svjetlima i sjenama. Gverić je spomenuo i dokument Papinskog povjerenstva za crkvena kulturna dobra ‘Pastoralna uloga crkvenih arhiva’ koji govori o važnosti prenošenja nasljeđa, pohrani i zaštiti dokumenata te razradi dokumentarnog nasljeđa za kulturnu povijest i crkveno poslanje.

Arhiv Zadarske nadbiskupije sada sadrži posebne organizacijske jedinice i prostor, a u prošlosti je bio smješten u sakristijama župa i u kuriji. U Arhivu Zadarske nadbiskupije se nalaze spisi Ordinarijata i osobni spisi nadbiskupâ, spisi Kaptola, Ninske biskupije, školskih ustanova (sjemenište, bogoslovija), spisi nadzornika osnovnog školstva u Dalmaciji (1819.-1869.), zaklada, nadarbina, beneficija, bratovština, osobni fondovi, zbirka matičnih knjiga, zbrike fotografija, tiskovina i muzikalija.

Djelovanje Arhiva Zadarske nadbiskupije uređeno je Ugovorom o pohrani arhivskog gradiva između Ministarstva kulture i Nadbiskupije 2004. g., na 20 godina. Arhiv je jedan od odjela Državnog arhiva u Zadru. Ministarstvo kulture snosi trošak djelatnika, a Nadbiskupija osigurava prostor i opremu. Arhiv je otvoren istraživačima uz stručne djelatnike, sređuje se gradivo i izrađuju obavijesna pomagala u kontinuiranoj brizi za gradivo.

Prema statistici, za razdoblje od 2006. do 2013. g., godišnje je u čitaonici nadbiskupijskog arhiva u prosjeku četrdeset korisnika i 270 korisničkih posjeta te prosječno godišnje 55 zahtjeva za određenim podacima.

Gverić je podsjetio i na izdanje Vodič Arhiva Zadarske nadbiskupije objavljen 2013. g. To je  informativni putokaz istraživačima Arhiva kojeg su priredili arhivist u Ordinarijatu Oliver Modrić i istaknuti hrvatski arhivist, povjesničar Josip Kolanović, nekadašnji ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Gverić je govorio i o preuzimanju neoperativnih spisa iz župnih arhiva u Arhiv nadbiskupije radi njihovog evidentiranja, sprječavanja propadanja, stručne obrada i sređivanja, a osigurani su dostupnost i korištenje.

Mons. Pavao Kero, nadbiskupijski vikar za kulturu, govorio je o temi Glagoljska baština u Zadarskoj nadbiskupiji.

Svećenička skupština je počela misnim slavljem koje je u sjemenišnoj kapeli predvodio nadbiskup Puljić. U propovijedi je govorio o hrabrom djelovanju bl. Miroslava Bulešića koji je protivnicima i progoniteljima poručio: „Moja osveta je oprost“. Miroslavova ‘osveta’ je poruka za sva vremena, rekao je mons. Puljić.

Uz 70. obljetnicu njegove mučeničke smrti koja je bila u kolovozu 2017. g., nadbiskup je najavio da će na Svećenički dan u lipnju zadarski svećenici hodočastiti bl. Bulešiću na grob u Lanišću, „kako bi od njega učili voljeti svoje zvanje, predano raditi na spasenju povjerenih duša, odgajati srce za mirotvorne geste ljubavi i praštanja te odano ljubiti svoj narod i domovinu. Njega, koji je 8. rujna 2013. uvršten među blažene mučenike, usrdno molimo: Blaženi Miro, uzorni sine Istre nam drage i Duha Svetoga milosni dar, udijeli i nama dovoljno snage i ljubavi svećeništva čuvaj nam žar“ zaključio je mons. Puljić u propovijedi.

 Ines Grbić

 

UPISI U OSNOVNU ŠKOLU

UPISI U KATOLIČKU OSNOVNU ŠKOLU

 

UPISI U GIMNAZIJU

 

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan