Print Friendly, PDF & Email

Svjetski dan siromaha obilježen je u Caritasu zadarske nadbiskupije u nedjelju 19. studenog. Zadarski nadbiskup Želimir Puljić i djelatnici Caritasa s ravnateljem don Ivicom Jurišićem ručali su s korisnicima u Pučkoj kuhinji koja inače ne radi nedjeljom, nego se nedjeljni ručak korisnicima dijeli u subotu. Uz Dan siromaha, Pučka kuhinja je bila otvorena i u nedjelju i Prenoćište sv. Vinko Paulski zadarskog caritasa sad se otvara ranije, svaki dan od 14,00 sati. Pomoć u caritasu primaju nezaposleni, invalidi, teže bolesni, napušteni, osamljeni, stari i nemoćni. Ti faktori i dovode do siromaštva. Caritasove službe su Pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu (više od 400 obroka dnevno), prenoćište, socijalna samoposluga, skrb o trudnicama, rodiljama, učenicima i studentima. Prioritet zadarskog caritasa zadnjih godina su zaposleni koji primaju plaću, ali je ona ispod minimuma ili je uopće ne primaju.

Prije mjesec i pol dana zadarski caritas je završio s provedbom jednogodišnjeg projekta ‘Suzbijanje siromaštva u Zadarskoj županiji podjelom hrane i osnovne materijalne pomoći’ za koji je tri i pol milijuna kuna osigurao Fond europske pomoći za najpotrebitije. Ta je sredstva caritas dobio temeljem prijave na natječaj Ministarstva za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politiku RH u ljeto 2016. g., kad je Ministarstvo objavilo poziv za dostavu projektnih prijedloga pod nazivom ‘Ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći najpotrebitijim osoba podjelom hrane i/ili osnovne matrijalne pomoći’.

Stavka MD 1 odnosila se na podjelu hrane, MD 2 na podjelu osnovne materijalne pomoći. Podijeljeno je 90 paketa pelena, vlažnih maramica, zaštitnih krema, 155 školskih torbi, 112 kompleta školskih knjiga, 173 kompleta školskog pribora, 92 kompleta sportske opreme u vrijednosti od 1000 kn, 60 kompleta kuhinjske opreme, 190 kompleta tekstila za domaćinstvo, 300 paketa higijenskih proizvoda (četiri puta kroz trajanje projekta), 60 paketića bezreceptnih lijekova i dodataka prehrani (dva puta kroz trajanje projekta). Većina toga je planirana u manjem broju, ali zbog provedbe nabave kojom su postigli niže cijene od planiranih, uključili su više korisnika. Korisnici tog projekta su samci ili obitelji koje žive u siromaštvu: višečlane obitelji, samohrani roditelji, umirovljenici bez podrške obitelji. Dio njih je nezaposlen, a pomoć koju primaju nije dostatna za sve potrebe. Mirovine umirovljenika su toliko niske da jedva uspiju platiti režije.

Taj je projekt uključivao i provedbu popratnih mjera. Siromaštvo se suzbija podjelom hrane, no treba potražiti i uzroke siromaštva i na njih pokušati djelovati. Zato je zadarski caritas angažirao dvije socijalne radnice, Maju Škifić i Maju Pavković, koje su u individualnom pristupu s korisnicima pokušale djelovati na rješavanju problema. Susrele su se s petsto obitelji na području Zadra, Benkovca i Kistanja. Među njima je bilo 300 korisnika pučke kuhinje, 200 obitelji korisnika socijalne samoposluge i pučke kuhinje.

Korisnike su u caritasu i u njihovim domovima informirali o mogućnostima obrazovanja i zaposlenja, povezali ih sa stručnim osobama i organizacijama na njihovom području. Najviše korisnika je u dobi između 50 i 69 godina, najmanje od 20 do 29 godina i više od 80 godina. Puno je osoba bez završene osnovne škole, tek 4 % ih je s visokom stručnom spremom. Najviše je osoba s osnovnom i srednjom školom, 36 %. Zaposlenih je niti pet posto, radno nesposobnih i u mirovini je 30 %. Najviše se radi o jednočlanim i dvočlanim kućanstvima. Dosta ih je vlasnik ili suvlasnik prostora u kojem živi, imaju stan u najmu u gradskom ili državnom vlasništvu. Neki korisnici žive u podrumu, garaži, kontejneru, autu ili kod prijatelja.

Uzroci siromaštva tih korisnika su nezaposlenost, nemogućnost zaposlenja, bolest jednog ili više članova obitelji, visoka životna dob, nesposobnost za rad, male mirovine, niske plaće, visoka cijena najma stana, neriješeno stambeno pitanje, nepovoljni krediti i ovrhe, smrt supružnika ili roditelja koji su ih uzdržavali, tjelesni invaliditet, visoki troškovi brige o djetetu s teškoćama u razvoju, samohrani roditelj s malom djecom, PTSP, branitelji bez ostvarenih prihoda. Izlaz iz nepovoljne situacije vide u zaposlenju, povećanju mirovine, minimalne plaće, pravu na invalidsku mirovinu, rješenju stambenog pitanja, zdravstvenom poboljšanju ili odlasku iz Hrvatske. Pomoć im predstavlja podjela hrane i odjeće za djecu, dostava hrane za starije, nabava lijekova, školske opreme, osnovnog namještaja, ogrijeva, užine za školarce, sufinanciranje podstanarstva i režija. Svi korisnici, bez obzira na stupanj obrazovanja i radni status, nisu u mogućnosti obitelji skuhati obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu.

Veliki dio materijalne pomoći se odnosio na opremu za školsku djecu, pa je angažiran pedagog Hrvoje Surać koji je djeci naglasio ulogu obrazovanja u borbi protiv siromaštva. Među nezaposlenima i siromašnima uglavnom su ljudi s niskom razinom obrazovanja. Dvije petine potrebite djece živi u obiteljima u kojima glava obitelji, najčešće otac, ima završenu samo osnovnu ili uopće nema završenu osnovnu školu. U 90 % slučajeva je bila situacija da su jedan ili oba roditelja tijekom cijele godine bili nezaposleni. U anketi koju je caritas proveo, 56 % djece iz potrebitih obitelji reklo je da je bilo trenutaka kad nisu imali što za jesti. Mnogima je u višečlanoj obitelji problem smještaj. Jedna djevojčica je rekla da uči od 23 sata do ponoći; njih šestero živi u jednoj sobi, imaju jedan stol gdje uče. Kad mlađa djeca napišu domaći rad, ona dođe na red u 23 sata. Na lošiju koncentraciju i školski uspjeh djece utječu i loša prehrana i glad.

 Ines Grbić

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan