Print Friendly, PDF & Email

Na 26. obljetnicu stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu, misno slavlje za stradale u Domovinskom ratu i za domovinu u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji predvodio je mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj. Koncelebrirali su zadarski nadbiskup Želimir Puljić, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas te brojni svećenici iz cijele Hrvatske.

„Iz naše tjeskobne situacije, jedna snažna Isusova tvrdnja u evanđelju želi nas podići božanskom snagom: ‘Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu’. Taj ‘Ne bojte se’ izgovorio je Sin Božji koji je sam ubijen u tijelu, kako kaže sv. Petar, a oživljen u duhu. On zna da čovjek može ubiti čovjeka i obznanjuje da to ubojstvo ne određuje njegovu konačnu sudbinu. Što nam može zlo, ako smo Božji? Može slomiti naše smrtno i prolazno tijelo. Ali dušu našu, zlo nikada ne može ubiti“ poručio je biskup Bogdan, potaknuvši puk da otvori izranjeno srce Bogu: „Pružite mu ruku, usmjerite prema njemu svoje korake, kako biste postali slobodni i jaki u Bogu. I kako biste vidjeli naše stradale u svjetlu Božje ljubavi koja ih se ne odriče, nego ih prihvaća“ potaknuo je vojni ordinarij. „Predati Bogu sve terete svoje duše, vjerovati mu i u zlu, znati da postoji svjetlo iako smo trenutno u mraku – to je put oslobođenja od zla koje iznutra pritišće. To je osjećaj smirenosti u iščekivanju da Bog na nama ostvari ono što može jedino i samo njegova ljubav“ naglasio je mons. Bogdan.

Tragom i navještene Božje riječi iz Knjige Tužaljki, u propovijedi je biskup tumačio Božji pristup ljudskim stradanjima. „Svi naši ljudski pokušaji govora i odgovora na tragediju Škabrnje i Vukovara nisu u stanju prodrijeti u dubinu i misterij zla, otkriti smisao patnje i nasilnog umiranja, smiriti dušu i utješiti srce onih koji su zlom izravno pogođeni. Tu nam je, zato i jesmo u Božjem hramu, potrebna nadljudska riječ. Riječ koja otvara nova obzorja, koja daje snagu, riječ koja ne truje naše srce osvetom i mržnjom“ istaknuo je mons. Bogdan. Rekao je da je izvor tragedije koja je u srbijanskoj agresiji bila zadesila Škabrnju i cijelu Hrvatsku „u duhovnoj dimenziji, u ljudskoj slobodi zahvaćenoj na neshvatljivi način zlom koje je pomračilo ljudsku savjest i ljudski um“. Biskup je istaknuo da se toj i sličnim tragedijama ne smije pristupiti stoičkom hladnoćom, kao da se ništa nije dogodilo: „Ne olakšavaju patnju o svemu što se dogodilo promišljanja da je potrebno što prije zaklopiti te ružne stranice i okrenuti se budućnosti. To je bijeg od teške stvarnosti i to nas ne oslobađa od posljedica zla“.

Sveti starozavjetni pisac ne bavi se počiniteljem zla, nego usredotočuje pažnju na ljudsku i vjerničku solidarnost prema onima kojima je naneseno zlo, svjedoči Božju blizinu i solidarnost s njima, rekao je biskup Bogdan. I nas to potiče da u takvim kušnjama i situacijama pažnju usredotočujemo na rodbinu i prijatelje preminulih i ubijenih, da očitujemo solidarnost s njihovom patnjom i ranama. „Dolaskom u Škabrnju, želimo svetopisamskim riječima biti blizu vašoj duši kojoj je oduzet mir, koja sahne u vama. Osjetiti vaš dotrajali život, pridružiti se vašoj bijedi i stradanju, pelinu i otrovu. Želimo s vama to vaše stanje povjeriti Bogu te s njime i s vama vjernički ponavljamo: Dobrota Gospodnja nije nestala. Milosrđe njegovo nije presušilo. Tvoja je vjernost velika. Gospodin je dio moj, veli mi duša i zato se u njega pouzdajem i gojim nadu u sebi. Jer dobar je Gospodin onome koji se u njega pouzdaje, duši koja ga traži“ poručio je biskup Bogdan. 

Vojni ordinari je podsjetio na ubojstva nedužnih branitelja i civila u Škabrnji, njeno rušenje i neshvatljivo uništavanje cijelog tog kraja, ali i šire. „Neprijatelji hrvatske slobode i neovisnosti, opijeni ideologijom Načeratnija, sijali su smrt te nemilosrdno pustošili i ubijali posvuda gdje su stigli u Hrvatskoj. Istog dana kad i Škabrnja i herojski Vukovar je pao u ruke okrutnog zla i mržnje koja je provarila nerazumljivom silinom. Sve nas je to duboko potreslo i ostavilo velike rane na duši i tijelu. Zatečeni smo i zbunjeni provalom mržnje koja je progovorila ubojitom silinom i koja ostavlja tragove dubokog mraka, pomračenja ljudske savjesti, srca i čovječnosti“ rekao je mons. Bogdan, istaknuvši da se zato svima nameće teško pitanje, otkud i zašto zlo u svijetu. „Ono se nameće iz grča strašne nevolje i zla koje se dogodilo u Škabrnji, Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj. Pitamo se i ne možemo razumjeti kako su počinitelji mogli povjerovati da će zlom i ubijanjem nešto postići? Što to u svojim glavama proživljavaju kreatori osvajačkih ideologija koji odlaze u tuđu zemlju krasti, paliti, silovati, ubijati, osvajati? O kakvoj budućnosti snivaju za sebe i svoju djecu oni koji je grade na zločinima? Kako razumom protumačiti svu nerazumnost i okrutnost zla koje se dogodilo? Jesu li oni koje je mržnja pogubila žrtve mržnje ili njihovu konačnu sudbinu određuje netko drugi? Ima li ta patnja neko značenje, pitamo se kao kršćani i vjernici, ili je ona sastavni dio besmisla koje je zlo stvorilo“ upitao je mons. Bogdan, istaknuvši kako, dok se i u zadnjim tjednima liturgijske godine usredotočujemo na svetkovinu Krista Kralja koji uskrsnućem pobjeđuje zlo i smrt, i dvadeset i šest godina poslije zločina u Škabrnji pitamo ‘Bože, gdje si tada bio?’.

Tome što se dogodilo i stradanjima naših dragih nije primjeren emotivno negativni pristup, rekao je biskup. Kao i u drugim situacijama ubojstava, i za stradanje Škabrnje i Vukovara vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati, potaknuo je mons. Bogdan, poručivši: „Ne može se mržnjom pobijediti mržnju. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti istom mjerom, istim zlom, uspio je onaj koji nam je zlo nanio. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu. Mržnja je uvijek mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina. Osveta je nemoć izazvana zlom“. Mons. Bogdan je rekao da je „promašen i pokušaj onih koji duboke rane iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja prema poginulima. Veliko je zlo poigravati se s dostojanstvom poginulih žrtava i patnjoim živih. U trenucima boli i patnje želimo odgovoriti dostojanstvenom šutnjom, poštovanjem prema žrtvama, vjerničkom molitvom, ljudskom blizinom, ljubavlju i pažnjom prema svima koji su pogođeni tragedijom“ rekao je vojni ordinarij.

Nasuprot moći zla i đavla čije je zlodjelo u svakoj opačini i grijehu, mons. Bogdan je potaknuo sve da  s osjećajima dubokog poštovanja i iskrene zahvalnosti svoj pogled usmjere na život preminulih, na njihov rad i muku, plemenitost i dobrotu; na njihovu ljubav prema obitelji, domu i domovini. „Sve je to upisano u dlan Božje ruke i u Božje srce. Čvrsto vjerujemo da su duše naših pokojnih ukorijenjene u živoga Boga i u snagu njegove ljubavi pobjednice nad smrću koja se očitovala u Isusovom križu i uskrsnuću. Dok razmišljamo o tragediji koja se događala u našoj domovini u vrijeme teške agresije na našu samostalnost i slobodu, kao vjernici i kršćani upravljamo Bogu molitvu da nam očuva cijelu Hrvatsku od svakog zla. Neka nas dobri Bog snagom svoga duha osposobi da i u najtežim životnim okolnostima budemo njegovi, da budemo njegovi vjerni suradnici na izgradnji svijeta utemeljenog na ljubavi“ poručio je zaključno u propovijedi vojni ordinarij Jure Bogdan.

Nadbiskup Puljić u pozdravnoj riječi rekao je da s posebnim pijetetom mislimo na branitelje, sve ubijene i stradale u Domovinskom ratu. „Povrijeđeni i lišeni slobode, obranu i zaštitu nalazili smo u našim crkvama i skloništima gdje smo se međusobno tješili, hrabrili, molili i plakali. Uz žarke vapaje Bogu i ljudima, bili smo spremni braniti ognjišta i slobodu svoje domovine. Molitvom, pjesmom i vapajima prkosili smo teškoj sudbini“ rekao je mons. Puljić, dodavši da su od tih dana stradanja Škabrnja i Vukovar osobito povezani duhom i molitvom. „Postali su simbolom i bolnim podsjetnikom svih žrtava koje su pale za slobodu Hrvatske. Zato u Isusovoj žrtvi na oltaru prinosimo stradanja pokojnih i živih ljudi diljem naše domovine, svih mjesta koja su bila metom okupatorovog paklenog plana spaljene zemlje“ rekao je mons. Puljić. Podsjetio je i na petu godišnjicu oslobađajuće presude generala Ante Gotovine i Mladena Markača. „Tim činom završila je naša dugogodišnja muka koju smo proživljavali ne samo u vrijeme rata i okupacije, nego i u poraću. Zato je bilo lijepo slušati našeg heroja, generala Gotovinu, kako opušteno i suvereno kaže da smo nakon agresije i okupacije dobili i onu pravnu bitku pa nam se valja okrenuti budućnosti. Vjerom okupljeni u Škabrnji i neslomljivom nadom kojom smo nadvladali sve ratne i poratne nevolje, mi se euharistijskom žrtvom okrećemo budućnosti i molimo nebeskog Oca neka nas prati svojim blagoslovom na našem putu. A svima koji su stradali, molimo neka Uskrsnuli otvori rajska vrata i pribroji ih zboru svojih izabranih i svetih, gdje jauka i boli više neće biti“ zaključio je nadbiskup Puljić.

Škabrnju je na obljetnicu počinjenog masakra u njenom ulaznom zapadnom predjelu Ambar, kad je srbijanski agresor masakrirao 14 branitelja i 44 civila, uglavnom starije životne dobi, pohodilo oko 15 000 ljudi svih društvenih slojeva i generacija iz cijele Hrvatske i inozemstva, predstavnici Hrvatske vojske, policije, braniteljskih i civilnih udruga. Državno izaslanstvo predvodili su Damir Krstičević, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane i Milijan Brkić, potpredsjednik Hrvatskog sabora. Među pridošliima su bili i general Mladen Markač te članovi Hrvatskog generalskog zbora predvođeni svojim predsjednikom, generalom Pavlom Miljavcem.

Prije mise, Ulicom 18. studenog 1991. g. prošla je Kolona sjećanja do Spomen-obilježja masovne grobnice u središtu mjesta kod OŠ Vladimira Nazora. Tu je izaslanstvo Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata položilo vijenac i svijeće u ime svih izaslanstava. Nakon mise održan je komemorativni skup na Trgu dr. Franje Tuđmana, potom mimohod ‘Korak po korak’ do spomen obilježja na mjesnom groblju sv. Luke gdje se molilo odrješenje za pokojne. Tu su kod središnjeg križa brojna državna, civilna i izaslanstva udruga položila vijence i svijeće. U Domovinskom ratu u Škabrnji ubijeno je 86 mještana, a u poraću ih je još šestero stradalo od mina. Do temelja je bila srušena i škabrnjska župna crkva Uznesenja BDM. Na misi godišnjice škabrnjskog stradanja, u svetištu župne crkve bio je i kip Majke Božje s djetetom Isusom kojima je oboje odsječena glava, a u podnožju kipa sjekira kojom su četnici to učinili, kao znak opstalog duha u Škabrnji, koje je mons. Bogdan pokadio na početku misnog slavlja.

Ines Grbić

 

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan