Print Friendly, PDF & Email

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, koji boravi u posjetu Hrvatskoj od 29. do 31. listopada, susreo se u ponedjeljak 30. listopada u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije s biskupima članovima HBK.

Hrvatska ima kršćanski identitet čiji korijeni sežu duboko u prošlost. Taj identitet ima ne samo prošlost i sadašnjost, već i budućnost, rekao je kardinal Parolin u svom obraćanju biskupima. Kršćanstvo je strukturni element hrvatskog društva u njegovoj ne samo vjerskoj, već i odgojnoj i kulturnoj dimenziji, gdje je Crkva pronašla značajno područje evangelizacije, rekao je državni tajnik Svete Stolice istaknuvši kako „živa, konkretna situacija ljudi je polazište i bitno uporište svakog pastoralnog djelovanja”. Spomenuo i „herojsko svjedočanstvo” blaženog kardinala Alojzija Stepinca, „ekumenski poduhvat približavanja i združivanja” dviju tradicija, katoličke i pravoslavne, te izazove sekularizacije i ravnodušnosti.

Kardinala Parolina u ime svih biskupa članova HBK pozdravio je predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je kardinalu Parolinu zaželio “plodan i blagoslovljen boravak među nama u poslanju koje Vam je dodijelio Sveti Otac Papa Franjo i Sveta Stolica”.

***

Državni tajnik Njegove Svetosti kardinal Pietro Parolin susreo se u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije s hrvatskim episkopatom predvođenim predsjednikom HBK zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem i zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem. Susretu je nazočio i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giuseppe Pinto, tajnik nuncijature mons. mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, te generalni tajnik HBK dr. Petar Palić.

Pri ulasku u sjedište HBK kardinal Parolin se rukovao ponaosob sa svim biskupima, a potom prije ulaska u plenarnu dvoranu sa zanimanjem zastao pred pločom koja je podignuta u spomen na pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj.

U pozdravnoj riječi nadbiskup Puljić je rekao „počašćeni smo, uzoriti gospodine, što ste nas pohodili i što se nalazite među nama. Uz riječi srdačne dobrodošlice u ime braće biskupa osjećam potrebu zahvaliti Vam i za dar novoga apostolskoga nuncija Giuseppea Pinta. On Vas je udomio u zgradi nuncijature, koja je otvorena prije 22 godine, i od tada nas čvrsto povezuje s ‘Vječnim gradom'”.

Napomenuo je, kako je i ta dvorana mjesto zajedničkih zasjedanja hrvatskih biskup, te naglasio „svjesni odgovornosti koju nam je Providnost udijelila mi kao pastiri trudimo se redovito okupljati kako bismo razgovarali i dogovarali naše pastoralne planove. Trudimo se da naša Crkva bude „’kuća i škola zajedništva’ kako je predlagao sveti Ivan Pavao II. To zahtjeva rad kojega pokušavamo ostvarivati na tri razine: na razini naših partikularnih crkava koje su umrežene institucijom konferencije; zatim na razini naroda kojemu služimo kako u domovini, tako i u inozemstvu; i konačno na razini naše povezanosti s institucijama Svete Stolice”. U ime biskupa poželio je kardinalu Parolinu „plodan i blagoslovljen boravak među nama u poslanju koje Vam je dodijelio Sveti Otac Papa Franjo i Sveta Stolica. Želim neka Vaš boravak u našem glavnom gradu donese obilan rod i bude vidljivi znak uzajamnoga poštovanja, s plodnim razgovorom na korist mjesnih crkava, stanovnika Hrvatske i svake pojedine osobe”.

Zahvaljujući na dobrodošlici, kardinal Pietro Parolin je rekao „prava mi je radost sudjelovati na ovom susretu i prigodi bratskog zajedništva. Od sveg srca vas pozdravljam i zahvaljujem kardinalu Bozaniću što me pozvao u Zagreb i svima vama što ste mi pružili priliku susresti se s vama u ovom lijepom sjedištu Hrvatske biskupske konferencije. Sveti Otac me zamolio da vam prenesem njegove pozdrave i potaknuo me da zajamčim njegovu blizinu Crkvi u Hrvatskoj, koju iščekuje pozdraviti u Rimu, zajedno s njezinim pastirima, u prigodi posjeta ad limina Apostolorum”. Ukazujući na redak iz Psalma 133 „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti” upitao je „nije li možda bratsko zajedništvo jedan od najljepših, najvrsnijih i najutješnijih darova koje nam je Bog dao?”

Istaknuo je vrlo bliske odnose Crkve u Hrvatskoj s papom i Svetom Stolicom, pri čemu je posebno naglasio suradnju s papinskim predstavnikom, te izrazio nadu, da će i nadalje „preko službe koju obavlja nuncijatura i čestih i srdačnih kontakata pojedinih biskupa i biskupske konferencije s Papinim predstavnikom, Crkva u Hrvatskoj sve više rasti i učvršćivati ono zajedništvo s Rimskim Prvosvećenikom, koje je bilo njezin prepoznatljivi znak kroz povijest i koje je, kao što znamo, jamstvo slobode pred svakom zemaljskom vlašću i svakim partikularnim interesom kao i otvorenosti sveopćoj Crkvi i njezinoj katoličkoj dimenziji, nasuprot svakoj opasnosti da budemo prignuti nad samima sobom”.

Kardinal Parolin je ukazao i na činjenicu, da Hrvatska ima kršćanski identitet čiji korijeni sežu duboko u prošlost. „Kršćanstvo je strukturni element hrvatskog društva u njegovoj ne samo vjerskoj, već i odgojnoj i kulturnoj dimenziji, gdje je Crkva pronašla značajno područje evangelizacije”. Kratko se osvrnuo na veze Hrvata i Svete Stolice od 641. godine, te podsjetio kako su Petrovi nasljednici bili velika potpora Hrvatima, te dodao „kako se ne sjetiti – zahvalna srca i s neizbrisivim sjećanjem – posebne blizine svetog pape Ivana Pavla II.” Naglasio je, kako stoga nije slučajno da je „komunistička diktatura, od 1945. do 1990. godine, činila sve ne bi li raskinula vezu između hrvatskog naroda i Svete Stolice, izloživši Crkvu u Hrvatskoj sustavnom progonu kojemu je cilj bio njezino zatiranje. U tim teškim vremenima, Crkva u Hrvatskoj imala je pred sobom herojsko svjedočanstvo koje je pružio zagrebački nadbiskup, blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Protiv njega je komunistički režim pokrenuo sudski proces, koji je zapravo bio obična farsa, s namjerom da procesuira čitavu Crkvu u Hrvatskoj, klerike i vjernike. Nije slučajno što je papa Pio XII. to nazvao ‘prežalosnim procesom'”. Podsjetio je, kako „velika vjera u Božju Providnost, praćena ljubavlju prema svima, pa i prema neprijateljima, dala je blaženom Stepincu snagu da se herojskim duhom suoči s teškom kaznom koja mu je dosuđena. Tu istu snagu koja dolazi odozgor crpili su blistavi primjeri svetosti u Crkvi u Hrvatskoj, kao i mučenici svakog vremena i mjesta”.

Ohrabrujući hrvatske biskupe u njihovu poslanju, kardinal Parolin je rekao „draga braćo, sada je na vama da čuvate i još više jačate ovu bogatu baštinu. Nezaobilazna je to zadaća jer kršćanski identitet Hrvatske ima ne samo prošlost i sadašnjost, već i budućnost”. Podsjetio je na riječi pape Ivana Pavla II. pri prvom pohodu 1994. kada je usporedio vjeru naroda s rijekama Savom i Dunavom koje teku jedna blizu druge i na kraju se susreću, te tom simboličnom slikom evocirao je dvije tradicije, katoličku i pravoslavnu, koje su pozvane provesti ekumenski poduhvat približavanja i združivanja.

Kardinal Parolin je u vezi s tim naglasio „da vjera i život ne bi išli jedno pored drugog i uvijek bili odvojeni, potrebno je vjernike motivirati i potaknuti da ostanu dosljedni vjeri koju ispovijedaju, u svim osobnim situacijama i konkretnim okolnostima današnjeg vremena, u kojem se javljaju novi izazovi na najrazličitijim poljima. Svi shvaćamo njihovu živu složenost, napose izazova sekularizacije i ravnodušnosti”.

Također je naglasio važnost evangelizacija koja učinkovito ulazi u dušu ljudi, što je važno posebice u današnjem užurbanom vremenu. Citirajući papu Franju koji poziva na „kulturu susreta”, podsjetio je, kako nas „Sveti Otac ne prestaje poticati da napustimo proračunata posredništva i oprezne ravnoteže, te da umjesto toga odaberemo dalekovidne poglede i otvaranja, počevši ‘odozdo’, od ‘periferija’, te tako izađu na vidjela čvorišta i problemi koji su od vitalne važnosti za našu budućnost, ali s kojima često nemamo hrabrosti uhvatiti se u koštac. To je izazov koji se tiče čitave Crkve”.

Na kraju je kardinal Parolin zahvalio kardinalu Josipu Bozaniću i požeškom biskupu Antunu Škvorčeviću za strpljivi rad koji su obavili kao stalni članovi Mješovite komisije hrvatskih i srpskih stručnjaka za ponovno razmatranje lika blaženog kardinala Alojzija Stepinca. „To je bila gesta od velike ekumenske vrijednosti prema našoj pravoslavnoj braći. Drago mi je što ste priveli taj posao kraju s radošću i nadom u dublju slogu, u zajedničkoj predanosti svjedočenju vjere u Krista Gospodina i zajedničkom htijenju da kročite zajedno prema željenom jedinstvu. Ne dopustimo da bude uzaludna ponuda pomirenja koju ono nosi sa sobom, svjesni da je upravo ovo temelj na kojem treba graditi jedinstvo: oproštenje i pomirenje”, rekao je kardinal Parolin. (IKA)

TV Vatikan