Print Friendly, PDF & Email

Misno slavlje povodom početka nove akademske godine na Sveučilištu u Zadru sa zazivom Duha Svetoga na blagdan sv. Dimitrija u četvrtak 26. listopada, u crkvi sv. Dimitrija u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Koncelebriralo je osam svećenika, među kojima i dr. don Elvis Ražov, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, a propovijedao je don Zvonimir Mikulić, povjerenik za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije. Potaknuvši sve da se uključe u izgradnju Božjeg kraljevstva, da se i po nama širi Božja riječ, don Zvonimir je u propovijedi govorio o sv. Dimitriju kao navjestitelju Božje Riječi i služitelju euharistije, a Božja Riječ i euharistija se tiču života svakog vjernika. Istaknuo je da kao ljudi imamo silno dostojanstvo, vrijedni smo i dragocjeni.

„Bog nas vidi kao svoje suradnike. Povjerava nam razna dobra i talente. Postoji opasnost da dobra kojima nas je Bog obdario postanu svrhom samima sebi, da zastanemo na proizvodnji zemaljskog kruha i vina, na izgradnji zemaljskog društva, na školovanju i razvijanju sebe kao osobe koja će gledati samo materijalne i prolazne koristi i užitke. To je opasnost da se zatvorimo samo u stvoreni vidljivi svijet, opasnost da zaboravljamo dati hvalu Bogu, da zaboravljamo prikazivati kruh i vino, da zaboravljamo Bogu davati svoja tijela u kojima želi boraviti, opasnost da zaboravimo nebo, vječnost, nedjelju, uskrsnuće“ upozorio je don Zvonimir, rekavši da je Isusovo uskrsnuće od mrtvih radosna vijest, ali pri navještaju se ne smije ispustiti ni govor o mogućnosti vječne propasti.

Podsjetio je na misao umirovljenog pape Benedikta XVI.: „Tko kršćanstvo želi samo kao radosnu vijest u kojoj ne smije postojati prijetnja suda, krivotvori je. Vjera ne potvrđuje oholost uspavane savjesti, samodopadnost onih koji vlastite želje proglašavaju normom svoga života i tako milost pretvaraju u obezvrjeđivanje Boga i čovjeka“. U navještenom evanđeoskom ulomku i na drugim mjestima u evanđelju Isus govori o paklu. „Pakao je stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i blaženicima. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za njega nije pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav, znači po svom slobodnom izboru ostati zauvijek odijeljen od Boga“ rekao je don Zvonimir.

Ohrabrio je kako čovjek nije prepušten sam sebi, Bog priskače u pomoć, daje nam se po sakramentima. „Upravo nam se u euharistiji nudi lijek besmrtnosti. Pretvorba kruha i vina na misi u tijelo i krv Kristovu najveće je čudo na svijetu, čudesni Božji zahvat. U proizvodnji kruha i vina sudjeluje i čovjek. Da se dođe do tih dobara, potreban je cijeli proces: sjetva, uzgoj, žetva, vršidba, mljevenje, brašno, pečenje. Isto tako i do vina: sadnja trsova, rad u vinogradu, berba, obrada grožđa. Potrebno je, dakle, vrijeme, strpljivost, napor, ustrajnost, budnost, postojanost, upornost, da se dođe do željenog proizvoda“ rekao je don Zvonimir.

„Kao što je Bog čovjeku dao dobra klasja pšenice i vinove loze da ih brižljivo obrađuje kako bi dobio kruh i vino, tako je čovjeku dao i njega samoga. Bog je svakome udijelio život, dostojanstvo, slobodu, tijelo i dušu kako bismo sebe brižljivo obrađivali, da dajemo plemeniti plod. Koliko god je lijepa i dobra čovjekova obrada, kultiviranje pšenice i grožđa u kruh i vino, oplemenjivanje, odgoj i izgradnja koju čovjek čini svojom pameću i nastojanjem, te su promjene neusporedive s promjenama koje Bog čini“ rekao je don Zvonimir, istaknuvši da Bog potpomaže sve naše ljudske napore.

„Čovjek koji se otvori Bogu postaje hram Duha Svetoga. Neusporediva promjena, nevjerojatna Božja intervencija u ljudski život i sve što ga sačinjava. Zemaljska egzistencija simbolizirana u kruhu i vinu pretvorbom dobiva potpuno novo usmjerenje: otvara se nebo. Čovjek koji istinski prožme svoj život vjerom i po njoj djeluje postaje građanin neba“ istaknuo je propovjednik, dodavši da se Duh Sveti zauzima za nas neizrecivim uzdasima te mu se vrijedi otvoriti da nas nadahnjuje i vodi.

„On traži i naše zalaganje, da vjerno upravljamo sposobnostima koje nam je povjerio. Bog uzima našu ljudsku krhkost i nastanjuje se u nama. Bog uzima naše malo djelo, hostiju, i čudesno je pretvara u sebe. Toga je bio svjestan i sv. Dimitrije koji bez Boga, bez euharistije, nije mogao živjeti. Umro je svjedočeći za tu istinu“ poručio je don Zvonimir, istaknuvši da je sv. Dimitrije autentično življenje svoje vjere posvjedočio krvlju.

„Poput tolikih drugih mučenika i njega su pokušali pridobiti na svoju stranu. Nuđeno mu je puno toga u zamjenu za suradnju s protivnicima katoličke vjere. No, on nije zanijekao Krista. Odbio je predati svete knjige određene za uništenje od poganskih vlasti“ rekao je don Zvonimir, naglasivši da je nesebično življenje spremno dati život za Krista uvijek aktualno. „Vremena se mijenjaju, ali uvijek se u ljudskoj povijesti odvija ista drama progona.

Usprkos tromosti i otporu naše ljudske naravi da se potpuno preda živom Bogu, riječ Božja stalno djeluje u svijetu, potiče, hrabri i jača slabe ljude da svjedoče za istinu uskrsnuća i vječnog života. Riječ Božja, spasonosna poruka radosne vijesti proširila se svijetom poput plamena zahvaljujući tolikim odvažnim muškarcima i ženama koji su bili spremni dati i najviše svjedočanstvo za istinu vjere, svoj život! To najviše svjedočanstvo naziva se mučeništvo. Jedan u nizu takvih svjedoka bio je sv. Dimitrije“ rekao je don Zvonimir.

Uz studente, profesore i djelatnike Sveučilišta, u misi su sudjelovali i prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru i prorektor prof. dr. Josip Faričić. Nadbiskup Puljić je svima poželio blagoslovljenu i uspješnu novu akademsku godinu. Dr. Ražov je potaknuo na otvorenost i predanje djelovanju Duha Svetoga, da studenti ne budu usmjereni samo na zemaljsku i materijalnu stvarnost, nego s pogledom prema nebu, ostvarujući cjelovitost i puninu života u istini koja je dar Duha Svetoga, na putu prema vječnosti.   

Ines Grbić

TV Vatikan