Print Friendly, PDF & Email

Blagdan sv. Šimuna, zaštitnika Grada Zadra, u nedjelju 8. listopada proslavljen je s pet misnih slavlja. Koncelebrirano prijepodnevno misno slavlje u svetištu sv. Šimuna u Zadru predvodio je mons. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru. Istaknuo je značaj činjenice da su u Zadru proslave nebeskih zaštitnika Nadbiskupije i Grada podudarni s proslavom velikih državnih praznika kad Hrvatska obilježava ključne trenutke svoje novije povijesti. Tako se na blagdan sv. Šimuna 8. listopada slavi Dan neovisnosti, a na blagdan sv. Stošije 15. siječnja Hrvatska slavi Dan međunarodnog priznanja RH. Biskup Bogović je pozvao na molitvu za blagoslov domovine i naroda.

   

U svjetlu činjenice neraspadnutog tijela sv. Šimuna koje Zadrani časte osam stoljeća, izražavajući poštovanje tijelu sv. Šimuna koje je na svojim rukama nosilo spasenje svijeta, biskup Bogović je u propovijedi istaknuo značaj poštovanja ljudskog tijela koje je hram Duha Svetoga. Već na zemlji treba poštovati tijelo svakog čovjeka. „Svako ljudsko tijelo zaslužuje da ga poštujemo jer je u njemu živio čovjek koji je stvoren na sliku i priliku Božju. To će tijelo biti proslavljeno po uskrsnuću kao sudionik na trajnoj adresi na koju smo pozvani, u Presveto Trojstvo. To je naša zadnja pošta koja je na nas upisana na krštenju, kad smo kršteni U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ rekao je mons. Bogović, istaknuvši da tijelo sv. Šimuna koji je umro prije 2000 godina kršćanska duša poštuje i časti, „jer su te ruke primile u naručje spasenje svijeta. Te noge nisu beznačajne jer su se one kretale po navigaciji Duha Svetoga.

  

Najveće bogatstvo sv. Šimuna je da je imao ugrađenu Božju navigaciju, Duha Svetoga. To se vidjelo u tome što je bio pravedan i bogobojazan“ rekao je mons. Bogović. „Sv. Šimun u svojoj starosti i bolesti nije bio obuzet svojim poteškoćama, nego je mislio na svoj narod; očekivao je ‘utjehu Izraelovu’. Duh Sveti mu je obećao da neće umrijeti dok se to ne dogodi, dok se ne rodi Spasitelj svijeta. Tom unutarnjom navigacijom, sv. Šimun je vođen prema hramu, upravo kad su Josip i Marija došli prikazati Isusa“ rekao je biskup.

    

Šimun je imao čast primiti u svoje naručje ‘Utjehu Izraela’, pomazanika Božjega, koji je došao svijetu pružiti nadu, utjehu i spasenje. „Veličina sv. Šimuna je bila u tome da nije tražio svoju mirovinu i neke usluge sebi , kad je ostario, nego je čekao utjehu Izraela, utjehu svoga naroda. Sv. Šimun je mislio na narod do zadnjega časa. Nije mislio toliko kako će njemu biti, nego, ‘kako će biti mom narodu’. Kad je vidio da je utjeha došla, da je na svojim rukama nosio Božjeg pomazanika koji će čovjeku dati smisao i spasenje, onda je rekao ‘Gospodine, mogu ići sada’, jer svijet je dobio ono što će osmisliti put čovjeka, što će dati smjer kojim treba ići. Bio je sretan što je dočekao utjehu i spasenje svom narodu. Narod je dobio svog spasitelja i on može ići s ovog svijeta“ rekao je mons. Bogović, istaknuvši da je život osmišljen kad ga čovjek troši za druge.

   

Biskup je potaknuo sve da promisle kako njih u životu vodi Duh Sveti, odnosno Božja navigacija. On je u svom životu, između ostaloga, vidi u inicijativi za Svehrvatski grob, kao mjesto pokopa svih koji su tijekom hrvatske povijesti bačeni u jame. „Prema tijelu se treba odnositi kako Bog gleda, kako Duh Sveti gleda. A ne kako gleda čovjek koji misli da ne postoje Bog, duša i čovjek, koji misli da čovjek koji nije na određenoj strani, može služiti kao otpad. Božji pogled je ispravan i jedino njega treba slijediti. Svaki čovjek je remek djelo Božje stvaralačke umjetnosti. Nitko nema pravo odbaciti tijelo, baciti čovjeka na otpad, uzeti mu dostojanstvo.

   

Zadaća je naše generacije da poštujemo stvorenja, cijenimo ostatke tijela i odamo poštovanje da ih barem ljudski i kršćanski pokopamo. Svatko zaslužuje da se pokopa kao čovjek i kao kršćanin. Svaki čovjek ima dostojanstvo, a kršćani trebaju znati kako vratiti dostojanstvo osoba koje su odbačene. Mnogoj našoj braći oduzeto je dostojanstvo kada su njihova tijela bačena na otpad u Hudim jamama, Jazovkama, Kočevskim rogovima i sl. Zaslužuju da im javno očitujemo poštovanje barem time da ih pokopamo na svetom mjestu“ istaknuo je mons. Bogović.  One za koje se ne bude moglo doznati kojem groblju pripadaju, neka se donesu i svečano pokopaju u Svehrvatskom grobu podno Crkve hrvatskih mučenika, gdje će biti izražavano trajno poštovanje i dostojanstvo, molitva i zapalljena svijeća.

     

Biskup je rekao da se žele povezati i najveća hrvatska stratišta da postanu sastavni dio Hrvatskog križnog puta. „Takav pristup žrtvama kojima je bio oduzet ne samo život, nego i svako ljudsko dostojanstvo, djelovat će na ozdravljenje naše nacije. Kršćane su od početka progonili, ali one koji su najviše pretrpjeli u kršćanskoj zajednici najviše su i cijenili“ rekao je mons. Bogović, podsjetivši da se  Isus kao pobjednik pojavio pred učenicima pokazavši im rane podnesene za spasenje drugih, rane koje je stekao žrtvujući se za druge. „To je najvrijednije, rana i trpljenje koje podnosimo za drugoga.

   

Najdivniji su mučenici koji su podlegli ranama. Kršćani su ostatke tijela svojih mučenika čuvali kao svete moći u crkvama i slali drugim kršćanskim zajednicama kao dragocjeni i sveti dar. Tako je u 3. st. i početkom 4. st. u Rimskom carstvu nastala mreža svetih mučenika. To je cijelom društvu dalo takvu snagu, da je i sam car Konstantin osjetio da će carstvu više pomoći ako da Crkvi slobodu, nego ako osvaja nova područja“ istaknuo je mons. Bogović, rekavši: „Nisu generali i glumci povezali čovječanstvo da bude zdravo i jako, nego mučenici. To je zdravo tkivo koje ima budućnost, a ne igre vladara. Car Konstantin je vidio da je to zdravo tkivo koje ima budućnost, a ne njegove borbe. To treba proglasiti ispravnim i proglasio je slobodu kršćanima. A to su zaslužili oni koji su poput Krista podlegli ranama. Tako je došlo do ozdravljenja društva“.

     

Pojedina mjesta su se hvalila koliko imaju mučeničkih relikvija, moći svetaca, a ne kako im je uspjela trgovina, bogatstvom svojih građevina, rekao je biskup. Posebno se u tome želio istaknuti Carigrad koji je prikupio puno svetih moći. Među njim je bilo i tijelo sv. Šimuna koje je na čudesan način došlo u Zadar 1203. g. „Tijelo sv. Šimuna je stvoreno na sliku Božju. Imalo je posebnu ulogu u spasenju i zato je čašćeno. Zahvalni smo Bogu što je i među nama podigao čovjeka koji je u sebi imao Božju navigaciju u presudnim časovima naše povijesti. Bio je bogobojazan i Duh Sveti je bio na njemu. To je bl. Alojzije Stepinac koji je odigrao veliku ulogu u životima mnogih ljudi“ rekao je mons. Bogović, istaknuvši da se Stepinca može osuditi samo ako se prihvati laž. Ako nema lažnih svjedoka, Stepinca se ne može osuditi.

   

Upozorio je da „nametnuta slika o Stepincu nije ispravna“, koju su pokušali prikazati Srbi ometajući proces Stepinčeve kanonizacije. „Bilo bi dobro da kažu svom narodu, ‘Morat ćemo prihvatiti istinu’. Kad je nedavno iz pravoslavne crkve u Šibeniku poslan poziv našim biskupima i Crkvi u Hrvata da pozovu svoje vjernike na evanđeosku ljubav prema pravoslavcima, palo mi je na pamet da i mi pošaljemo poziv pravoslavnim episkopima da svojim vjernicima poruče da slika Alojzija Stepinca nije onakva kako je predstavljena u Srbiji, da srpski predstavnici nisu imali dokaza za ono zašto su okrivljavali Stepinca.

   

Na mješovitom katoličko-pravoslavnom stručnom povjerenstvu lažni dokazi nisu primani. Bio bi red da se i u Srbiji počne govoriti o Stepincu s provjerenim i valjanim dokazima, a ne da se ponavljaju oni koji je stvorila lažna propaganda. Da prihvate sliku stvorenu ne na temelju lažnih svjedočanstva, nego onu koju je Stepinac ostavio svojim riječima i djelima“ rekao je mons. Bogović. 

      

Propovijed je biskup zaključio molitvom sv. Šimunu da svima izmoli dar Duha Svetoga, istu onu Božju navigaciju koja je njega usmjeravala. „Molimo te da ovaj naraštaj naše hrvatske domovine odradi svoju ljudsku, civilizacijsku, a nadasve kršćansku dužnost da svima koji su neljudski ubijani i bacani u jame kao otpad, kojima je pogaženo dostojanstvo, bez obzira koje nacije i vjere bili, izrazimo javno poštovanje tako da ih kršćanski pokopamo, na groblju kojem pripadaju ili u Svehrvatskom grobu. Hrvatski križni put neka ojača naše vjerničko i nacionalno zajedništvo, da zajednički slavimo svjetlo na prosvjetljenje svih naroda pa i našega, svjetlo koje si ti držao na rukama tijela koje u Zadru častimo“ zaključio  je mons. Bogović u propovijedi.

   

Večernje misno slavlje u crklvi sv. Šimuna predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Na kraju misa, biskupi, svećenici i sav puk izražavali su štovanje pred tijelom sv. Šimuna koje se nalazi u dragocjenoj pozlaćenoj škrinji iznad glavnog oltara u svetištu, što će moći učiniti i tijekom cijelog dana, svakog dana u osmini po blagdanu.

Ines Grbić

 

 

 

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan