Print Friendly, PDF & Email

Franjevački samostan sv. Duje u Kraju na Pašmanu novo je odredište tzv. duhovnog ljeta mladih, a za to su zaslužni udruga Magis i Molitvena zajednica Srce Isusovo (MZSI) iz Zagreba koja je ove godine prvi put u tom drevnom kompleksu organizirala ljetovanje mladih iz cijele Hrvatske. Boravak je organiziran u grupama u četiri turnusa. Dosad su održana tri turnusa (2. – 8. srpnja, 9. – 15. srpnja i 20.– 26. kolovoza), a završni susret se održava od 27. kolovoza do 2. rujna. On se od prethodnih razlikuje jer je organiziran kao tjedan meditacije i kontemplacije, a vodi ga karmelićanin o. Dražen Marija Vargašević. S grupama mladih u dobi od 23 do 40 godina uvijek boravi svećenik.

   Svaki dan imaju misno slavlje, molitvu krunice i euharistijsko klanjanje. Raspored njihovog duhovnog-rekreativnog boravka je točno određen. Dan započinju ustajanjem u 7,30 sati, slijedi jutarnja molitva i meditacija, doručak pa mogućnost za kupanje. Samostan se nalazi tik uz more i plažu. U 12,00 sati svećenik održi nagovor, u 13,00 sati je ručak, a od 14,00 do 16,00 sati popodnevna tišina. U 16,00 sati je zajednička molitva krunice u klaustru samostana, zatim slobodni dio, do večere. Poslije večere su misa i klanjanje u crkvi sv. Duje koja se nalazi u sklopu samostana.

   

„Duhovno ljetovanje služi čovjeku za duhovni rast, za produbljivanje odnosa s Gospodinom, punjenje baterija za nadolazeće vrijeme. Znači druženje, radost, upoznavanje novih ljudi“ rekla je Ivana Matanović, zadužena za organizaciju prvog pašmanskog duhovnog ljeta MZSI-a. Te su četiri skupine okupile devedeset mladih. Sudionica treće grupe je i odvjetnica Jelena Grbešić, članica MZSI-a. „Cijeli ambijent je prekrasan, otok, pruža mogućnost da se čovjek odmakne od svakodnevnice, da stavi mobitel sa strane, da se makne od vreve na koju je naviknuo u svakodnevnom životu. Osluškujemo Boga kroz prirodu, šum mora, vjetar, valove, cvrčke. Uz to što imamo svakodnevni program duhovnosti, priroda s kojom smo okruženi, koju u takvom ambijentu možemo u potpunosti doživjeti, još više nas približava Bogu.

   

Impresivno je biti u franjevačkom prostoru, kad pomisliš da je samostan star nekoliko stotina godina“ rekla je Jelena. Sudjelovala je i na duhovnom ljetu u šutnji na Golom otoku koji znači u potpunosti povlačenje u sebe i tišinu. „Tu si lišen mobitela, električne struje i svega što čovjek ima u svakodnevnom životu. Tu čovjek ulazi u vlastitu nutrinu, ima priliku spoznati sebe, doći do odgovora za svoj život, smisao, kuda te Gospodin šalje, zašto te od nekih ljudi ili situacija udaljava. To je posebno iskustvo. U šutnji se može puno iskusiti, čovjek čuje Boga i u onome u čemu inače ne bi mogao čuti“ rekla je Jelena.

   

Organizirati duhovni sadržaj u tom samostanu bila je davna želja o. Ivana Ikea Mandurića, duhovnika MZSI-a iz Zagreba. Prvi put ga je pohodio 1999. g. sa zajednicom ‘Mir’ iz Posušja čiji je tada bio ravnatelj, kad su tu organizirali duhovnu obnovu. „Stalno sam nosio taj samostan u mislima i sjećanju. Kad mi je Alan Hržica rekao da bi bilo dobro kad bismo mi našli neki lokalitet, samostan u kojem bismo imali ozbiljni duhovni program, a da nije šator, odmah mi je bio u mislima ovaj samostan. Pokazalo se da je dostupan i baš sam sretan što smo došli ovdje“ rekao je o. Ike Mandurić. Sve je podržao i dopustio i fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima kojem samostan pripada.

   

„Kad samostane moramo nekome predati, darujemo ih na određeno vrijeme, napiše se ugovor. Ništa ne prodajemo. Kad netko ulazi u naš samostan, ne želimo da to bude profitabilno, biznis. Pokriju se osnovni troškovi. Veselit će me duža suradnja kroz projekte sa zajednicom Srce Isusovo iz Zagreba. To je ono što moja pamet i srce žele“ rekao je fra Ante Kekez, upravitelj krajskog samostana četvrtu godinu. „Kad vidimo u što se pretvorila naša obala, samo razne zabave, glazba koja razara, koja ne hrani i ne podiže. Zajednica Srce Isusovo je nešto drugo i ovaj prostor to može ponuditi. Mi imamo interesa za to. I tek otvorena riznica je privukla mnoge ljude. Ne bih se složio da u samostan ulazi netko bez religioznog sadržaja. Sretan sam zbog ovogodišnje suradnje, dogodine planiramo proširiti suradnju s mladima iz Palmotićeve. O. Ike Mandurić je otvoren, oboje smo otvoreni da u Kraj dolaze mladi iz cijele Hrvatske“ naglasio je fra Ante. 

    

Samostan je zaštićeni spomenik hrvatske kulture. Ima petnaest soba, a u svom okolnom prostoru ima vrt i maslinik od 150 stabala maslina. U sadašnjoj riznici nekad je bila biblioteka koja je s bogatim sadržajima i knjigama sad na katu samostana. U održavanju i obradi vrta i maslinika pomažu domaći ljudi s otoka, dođu i ljudi iz Zadra, molitvene grupe iz samostana sv. Frane. Franjevci plodove iz Kraja daju u zadarski samostan sv. Frane. Poljodjelstvo i život s prirodom spada u franjevački život, kaže fra Ante.

    

„Želio sam da u samostan uđe svježi zrak. Čini mi se da je bio previše zatvoren, kad gledamo blago i bogatstvo koje u njemu imamo kroz crkvu, riznicu, klaustar. Činilo mi se da je grijeh to držati zatvorenim. Otvorio sam sve to. Želim ‘aggiornamento’ tog prostora i života, ono što je papa Ivan XXIII. želio s Drugim vatikanskim koncilom“ rekao je fra Ante. Otvoren je za crkvene pokrete i molitvene zajednice i želi da samostan događanjima živi cijelu godinu. Zaštitnik Kraja je sv. Duje pa je za njegov ovogodišnji blagdan 7. svibnja fra Ante organizirao održavanje trodnevne duhovne obnove koju je predvodio don Milivoj Bolobanić i okupila je brojne vjernike. Tada je otvorena i blagoslovljena i nova riznica u dvorani samostana koja je jedna od bogatijih u Zadarskoj nadbiskupiji.

   

„Za mene je sve to jedna riznica. Kad gledamo crkvu, klaustar i muzej čije smo sakralne umjetnine i predmete umjetničkog obrta, restaurirali“ rekao je fra Ante. Želi stvarati i tradiciju proslave Dana državnosti 25. lipnja. Tim je povodom u klaustru bila i izložba Zlatka Franića ‘Svitlo hrvatskog križa’. Krajani osobito svečano slave Gospu od Anđela, pa je Gospi u čast na uočnicu fra Ante organizirao koncert ženske klape Turanjke koje su ove godine bile četvrte na omiškom festivalu klapa.

    

Misa se u Kraju kojeg stalno nastanjuje 250 ljudi služi nedjeljom u 9,00 sati. Franjevci obavljaju sve župničke djelatnosti i pastoralno vode tamošnji puk koji se ljeti uvelike poveća gostima i turistima iz domovine i svijeta. Ovo su ljeto u samostanu bili i ministranti Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, u tri turnusa po pet dana i Frama iz Mostara, Posušja i Zagreba, a u četiri turnusa obitelji iz Klagenfurta; to je trideset koruških Slovenaca koji tu godinama dolaze sa svećenikom i imaju bogati duhovni sadržaj.

    

„Provincija sv. Jeronima između ostalog živi i evangelizaciju kulturom. Bog nam je dao samostane, muzeje da možemo evangelizirati kulturom. Želim to promicati i u Kraju, da bude otvoreno, a ne sakriveno. Da naš samostan bude živa izložba i da to pokaže fluktuacija ljudi, što se već počelo ostvarivati“ zadovoljno će fra Ante. Ploča u crkvi sv. Duje datira iz 1212. g., kad je sv. Franjo, kako se vjeruje, pristao u Zadar. Na ploči koju su fratri postavili uklesano je da je sv. Franjo, kad je bio u Zadru, poslao brata fratra Flora da tu osnuje samostan, na poziv benediktinaca koji se nalaze na pašmanskom brdu Ćokovac. Benediktinci su tražili od sv. Frane da pošalje brata da tu počne život. Tako brat Flor dolazi u Kraj. To je teren benediktinaca za kojeg su oni željeli da ga nastani sv. Franjo po franjevcima. Flor je tu najprije podigao kapelicu, a 1370. g. je prvi zapis početka gradnje samostana izgrađenog u etapama. Zadnja obnova samostana je bila od 1980. do 1990.-ih godina koju je izveo dugogodišnji gvardijan fra Ivan Lelas. Samostan u derutnom stanju spasio je od propadanja“ rekao je fra Ante Kekez.

  

Osobiti događaj bio je koncert duhovne glazbe kojeg je 22. kolovoza u klaustru samostana održao poznati pjevač duhovne glazbe Alan Hržica, ujedno i voditelj MZSI-a, a okupio je mnoge domaće ljude i goste.

Ines Grbić

 

 

 

TV Vatikan