Print Friendly, PDF & Email

Blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljen u utorak 29. kolovoza u župi Prikazanja BDM u Medviđi u benkovačkom zaleđu, gdje puk od davnine slavi sv. Ivana Krstitelja kojem je bila posvećena prvotna župna crkva iz 17. st. Koncelebrirano misno slavlje za vanjskim oltarom pokraj župne crkve predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu s nekoliko svećenika, među kojima i benkovačkim dekanom don Anđelkom Buljatom. „Slavljem uz dan svetoga Ivana pokazujemo našu ljubav prema Božjem Jaganjcu Isusu kojem je Ivan Krstitelj pripravljao put. To je znak i naše duboke zahvalnosti za dar Crkve po kojoj Isus nastavlja spašavati ljude, javno očitovanje da volimo Crkvu koja je stup istine i produženo Isusovo utjelovljenje. Ujedno je i izraz našeg poštovanja prema sakramentima, osobito prema euharistiji koja je naša hrana, da ne klonemo pred brojnim kušnjama i da se ne izgubimo u sumaglici zavodljivih ideja koje nas salijeću sa svih strana. Okupljeni oko svetoga Ivana, kojem je povjeren kraj Medviđe, ispovijedamo da nam je zakon Evanđelja mudrost života“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da su tu vjeru prakticirali naši očevi kroz stoljeća i bili sigurni da su sveci Božji miljenici, trajni moćni zagovornici i dragi zaštitnici.

 

„Stoljećima su naši preci bili na teškim ispitima i vodili bitku za goli život i opstanak s moćnicima ovoga svijeta koji su ih htjeli učiniti svojim slugama: od rimskih kraljeva i cezara, do boljševičkih komesara. Naš veliki kardinal Alojzije Stepinac, poput stotine svećenika, bio je zatvaran, suđen i mučen jer se nije htio odreći vjere, službe i istine. Stoga nam je bilo lijepo slušati sv. Ivana Pavla II. kad je u Solinu prije dva desetljeća, 5. listpada 1998. g., okupljenim mladima progovorio o našem heroju, kojeg je dan prije proglasio blaženim u Mariji Bistrici:’Blaženi Alojzije je službu navještanja Evanđelja ispunio svojom patnjom za Crkvu, a poruku vjere zapečatio svojom smrću. Draža mu je bila tamnica nego sloboda, i to samo zato kako bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja’” rekao je nadbiskup, istaknuvši da je to divna pohvala na račun tog Božjeg viteza, slična pohvali koju je Isus uputio za Ivana: „Što ste izišli gledati? Trstiku koju vjetar ljulja? Ili proroka? Da, i više nego proroka.. Zaista kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja” (Mt 11, 7-11). „Zato i spominjemo dva puta u godini toga Božjeg heroja koji je ostao vjeran Božjim načelima do kraja. Bio je granit značaj i karakter pa je Isusu bio osobito drag“ rekao je nadbiskup Puljić.

 

Opisujući Ivana, rekao je da je bio sin pustinje, čovjek čista zraka i širokih pogleda. „Nije bio trstika koju vjetar okreće kako hoće. Naprotiv, bio je i ostao hrast kojem ni najjača oluja nije mogla nauditi. On ostaje vjeran Božjim načelima do kraja. Zbog svoje načelnosti i hrabrosti Ivan je kroz stoljeća bio drag i blizak našem čovjeku vjerniku. Jer, brojni naši Ivani i Jeremije stradali su samo zato jer nisu htjeli pogaziti svoju vjeru, zanijekati svoje korijene i odreći se kršćanskih načela. Ivan im je u tome bio nadahnuće i zaštitnik“ naglasio je mons. Puljić, istaknuvši da se u našim krajevima nije bilo lako odhrvati silnim zavođenjima i zastrašivanjima. „Bogu hvala što su naši preci ostali uzgor, nepokolebivi i neustrašivi kad se radilo o vjernosti i idealima života. Zahvaljujući upravo takvima vjera i danas živi. Gdje bismo bili da nije bilo hrabrih i svjesnih ljudi u našoj prošlosti“ poručio je mons. Puljić.

  

Na blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja navješten je i ulomak iz Knjige proroka Jeremije koji ispovijeda kako ga je Gospodin zaveo, nadjačao i svladao. Bog se iznenada upleo u njegov život i pozvao ga biti prorokom u svom narodu. Jeremija je zbunjen. Ne osjeća se sposobnim i jakim pa nastaje dramatična borba i hrvanje između njega i Boga. Jeremija se otima i opravdava da se plaši, ne zna govoriti i još je dijete. „’Ne govori dijete sam, uzvraća Jahve, već idi onamo kamo te šaljem. Ne boj se, jer ja sam s tobom’. Tada se Jahve dotače njegovih usta i reče mu: ‘Ustani, opaši bedra i ne boj se’. Dramatična borba pokazuje ozbiljnost poziva, zadataka i poslanje koje nikako nije lako. Svaki poziv, a osobito proročki, nešto je veliko, osobno i neopozivo. Kad Bog zove, onda on mijenja tijekove života onoga koga poziva. Izbacuje ga iz kolotečine i uhodanih tračnica i usmjerava na nešto novo“ rekao je nadbiskup, podsjetivši da je Abraham koga je Bog pozvao, ostavio svoj dom i krenuo kamo ga Bog šalje. „Slučaj proročkog poziva Jeremije pokazuje pravo hrvanje i herojsku borbu između vlastite slabosti, nesposobnosti, osjećaja nemoći i straha s jedne strane te Božje milosti i upornosti s druge strane. Kad nekoga Bog dotakne svojim prstom i ispuni svojim duhom, on postaje drugi čovjek. Iako je i dalje slab i krhak, on kreće s nakanom ispuniti do kraja što je Gospodin s njime planirao od utrobe majke njegove“ istaknuo je mons. Puljić. 

 

Navečer je predstavljen film ‘Glas Medviđe’ autora Luke Klapana, uz moto: ‘Medviđari odvika dovika slave svoga Ivana usika’. Župnik Medviđe don Krešo Ćirak istaknuo je da je Medviđa primjer kako Bogu vjeran narod, usprkos stradanjima i kušnjama, otvoren životu, vjeran Kristu i Crkvi, opstaje tijekom povijesti, ne zaboravljajući svoj rodni kraj. Medviđa je mučeničko mjesto gdje su u zaseoku Erstići četnici 9. veljače 1993. g., kao odmazdu za oslobodilačku akciju HV-a Maslenica, ubili deset hrvatskih civila, svi prezimena Erstić. Najmlađa žrtva imala je osamnaest, a najstarija osamdeset i osam godina. Njima u spomen pokraj župne crkve Prikazanja BDM podignut je kameni spomenik. U Domovinskom ratu stradalo je još osam Medviđana. U obani u Domovinskom ratu sudjelovalo je 670 Medviđana branitelja. Župna crkva Prikazanja BDM u agresiji na to bukovačko mjesto bila je teško oštećena granatiranjem, postavljanjem eksploziva i paljenjem 1991. g., a obnovljena je 2002. g. Od petsto stanovnika prije Domovinskog rata, u Medviđi sad živi oko devedeset stanovnika. Ostali su raseljeni diljem Hrvatske i inozemstva, što je bio i sustavni plan srpskih vlasti u godinama prije Domovinskog rata. Medviđani iz svih dijelova Hrvatske i svijeta u velikom broju, mnogi i u narodnoj nošnji, poput KUD-a ‘Sv. Ivan – Medviđa’, okupe se na blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja kojeg zovu ‘Usičenje svetog Ivana’.

 

Ines Grbić

foto: Velimir Brkić

 

 

 

TV Vatikan