Print Friendly, PDF & Email

Što nam Gospodin poručuje po svetom Leopoldu

  1. Lani u Zagrebu, a ove godine na Jadranskoj obali

Prošle godine od 13. do 18. travnja 2016. tisuće vjernika odali su počast sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću čije je tijelo bilo izloženo, najprije u zagrebačkoj katedrali, a onda u kapucinskoj crkvi u Dubravi, posvećenoj njemu u čast. Časteći zemne ostatke svetih Božjih ugodnika daje se zapravo slava i čast Bogu koji je izvor i počelo svake svetosti. Njega, koji je tri desetljeća satima ispovijedao u skromnoj sobici u Padovi, te svojom desnicom u Božje ime opraštao grijehe i liječio nanesene rane, papa Franjo je proglasio suzaštitnikom Godine milosrđa. Neraspadnuto tijelo ovoga našega sunarodnjaka iz Herceg-Novoga čuva se u staklenom lijesu u Padovi. U Godini milosrđa bilo je preneseno najprije u Rim (3.-11. veljače 2016.), a onda u Zagreb (13.-18. travnja 2016.).

Tim povodom čini mi se korisnim u ovoj prigodi reći dvije riječi o crkvenom nauku gledom na štovanje svetih relikvija ili moćiju koje su, posebice, diljem naše obale bile sastavnim dijelom pastorala i pobožnosti. A to je povezano i s početkom našega doseljenja u ove krajeve. Kad su ovdje brojni kršćani nastradali u vrijeme seobe naroda i Avarskih razaranja, papa Ivan IV. (640.-642)., Dal­matinac, poslao je benediktinskoga opata Martina neka donese u Rim kosti mučenika (od Solina do Istre). I sagradio im je posebnu kapelu u krstionici Lateranske bazilike. Njegov nasljednik, papa Teodor I., uresio je kapelu mozaikom desetorice dalmatinskih i istarskih ranokršćanskih mučenika, što pokazuje osobito poštovanje prema relikvijama svetaca i mučenika.

      2. Što kaže Crkveno Učiteljstvo o štovanju svetih relikvija?

Crkveno Učiteljstvo u više navrata očitovalo se o ovoj temi. Tako je sedmi ekumenski sabor u Niceji (787.) dao konkretne upute gledom na štovanje svetih relikvija. Odredio je neka se oni „koji odbacuju moći svetoga mučenika smijene“ (ako se radi o klericima) ili „isključe iz zajedništva“ (ako se radi o monasima ili laicima). Sedam i po stoljeća kasnije Tridentski sabor obrazlaže  zašto se „zaziva i časti moći svetaca“, te određuje (1563.) neka „biskupi i ostali koji nose brigu naučavanja“, u skladu s naukom svetih otaca i svetih sabora, „marljivo poučavaju vjernike o posredovanju i zazivanju svetaca, o štovanju moćiju i o zakonitoj upotrebi slika“. Isti sabor naglašava kako „bezbožno misle oni koji tvrde da se sveci ne mole za ljude, jer to se protivi časti jedinog posrednika između Boga i ljudi, Isusa Krista“. I nastavlja „neka vjernici časte tijela svetaca i mučenika“, jer oni su bili „živi udovi Krista i hram Duha Svetoga“. Po njima „Bog daje ljudima mnoga dobročinstva“, pa „valja u potpunosti osuditi one koji tvrde da ne treba štovati moći svetaca i iskazivati im počast“.

Drugi Vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji „Svjetlo naroda“ veli kako „s velikim pijetetom ponavlja časnu vjeru naših predaka o štovanju Blažene Djevice Marije, blaženoga Josipa, apostola i mučenika i svih svetaca“ (LG 50). Stari nauk koji su zacrtali oci na saborima uobličio je i Crkveni Zakonik u svojoj petoj knjizi (s pet kanona) gdje se govori o „štovanju svetaca, svetih likova i svetih moći“. Tamo stoji izričita preporuka neka se „promiče istinsko i vjerodostojno štovanje svetaca čiji primjer vjernike izgrađuje, a zagovor štiti” (kan 1186). Zakonik također preporuča „drevnu tradiciju pohranjivanja moći mučenika ili drugih svetaca ispod nepomičnih oltara“ (kan 1237 § 2.). No, izričito se „zabranjuje njihova prodaja“ i „otuđenje“ (kan 1190, & 1), ili pak njihovo trajno premještanje „bez dopuštenja Apostolske Stolice“ (kan 1190 § 2.). Zato je i traženo dopuštenje Kongregacije za proglašenje svetih da tijelo sv. Leopolda ove godine pođe u Hrvatsku i Crnu Goru. 

     3. Sveti Leopold – skroman i vedar svetac koji nas poznaje i če­ka

Tko je taj svetac koji će nas okupljati polovicom rujna u Zadru, Herceg-Novom, Dubrovniku, Splitu i Rijeci? Prafrazirat ću riječi pape Pavla VI. koji je u prigodi njegovoga proglašenja blaženim ovako zborio: „Gledaj samo kako je siromašan, jednostavan, čovječan; skroman, vedar i sabran; sav u zanosu svoga unutarnjega gledanja nevidljive prisutnosti Božje. A ipak je tako prisutan, pristupačan i spreman na uslugu, pa imaš dojam da nas poznaje i če­ka; kao da su mu poznate naše brige i kao da čita našu nutrinu… Pogledaj toga siromašnoga, maloga kapucina koji nas privlači i oduševljava“ (1976.). Dopuštenjem Kongregacije za proglašenje svetih, te mjesnoga biskupa iz Padove, a na zamolbu kotorskoga biskupa mons. Ilije Janjića, njegovo će sveto tijelo proći našom obalom do njegovog rodnog mjesta Herceg-Novog. Prva postaja bit će u Zadru gdje je Leopold bio poglavar samostana uz crkvu Gospe od zdravlja u kojoj je kao mladi redovnik obavljao tri godine službu rektora (1897.-1900.). Samostan i crkva bili su srušen u Drugom svjetskom ratu. A kad je crkva obnovljena, tadašnji zadarski nadbiskup, mons. Marijan Oblak, nabavio je svečeve relikvije, pa crkvu Gospe od zdravlja proglasio svetištem sv. Leopolda (1978.).

Što nam to Gospodin po njemu poručuje u ovoj prigodi?! Govori nam o velikom otajstvu beskrajne Božje dobrote koja nas raduje i dira. Isus nas po njemu iznova poziva: „Dođite k meni svi vi koji ste umor­ni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti“ (Mt 11, 28). Zašto nas Isus poziva da k njemu idemo i da s njime kroz život hodimo? Njega je, naime, Otac nebeski poslao da nas oslobodi i spasi. Jer, čovjek je bio i ostao ranjen u svim svojim unutar­njim moćima: razuma, slobodne volje, srca i savjesti. No, iako je ranjen, on nije napušten. Po Božjem milosrđu i zaslugama muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, on je spašen i otkupljen. To Gospodin poručuje po svecu milosrđa, svetom Leopoldu. I traži da kao njegova odabrana djeca očitujemo u životu plo­dove njegovoga Duha. Sveti je Leopold dobro shvatio metodologiju obraćenja pa je čitavoga života po sakramentu svete ispovijedi pomagao ljudima da „svlače staroga čovjeka“, mijenjaju se i „oblače novoga“ koji će biti „pun ljubavi i veselja, mira i strpljivosti, blagosti i dobrote“ (Kol 3,12-15). Budući da je znao da krjeposti i vrline „ne dolaze same od sebe“, već se za njih valja izboriti, on se nije umarao u životnim teškoćama i duševnim patnjama upućivati ljudima riječi ohrabrenja. Jer, čvrsto je vjerovao da sakramentalna milost pomaže ljudima da se obraćaju i popravljaju, kako bi se stameni u vjeri mogli othrvati pred brojnim teškoćama koje život sa sobom nosi.

Radujemo se što će svete relikvije ovoga našega svetoga sunarodnjaka proći našom nadbiskupijom i boraviti u Zadru od 14. rujna poslije podne, do 15. rujna 2017. kad će u jutarnjim satima krenuti prema Herceg Novom. Na samom dolasku u Grad bit će nekoliko sati izložen štovanju u crkvi Gospe od zdravlja u kojoj je svojevremeno mladi kapucin fra Leopold tri godine ispovijedao. Onda će biti prevezen u katedralu gdje će se služiti svečana sveta misa i druge pobožnosti. Tijekom toga razdoblja bit će prigoda za svetu ispovijed. Neka po zagovoru svetoga Leopolda boravak njegova svetoga tijela bude milosno i blagoslovljeno vrijeme za naš Grad i nadbiskupiju; posebice za naš duhovni rast i osobni susret s milosrdnim Ocem.

U tom duhu sve pozdravljam i zazivam obilje Božjega blagoslova.

Vaš nadbiskup Želimir 

TV Vatikan