Print Friendly, PDF & Email

Blagdan Srca Isusova svečano je proslavljen u župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru u petak 23. lipnja s više misnih slavlja. Središnje svečano večernje misno slavlje predvodio je fra Ivo Jurišić, župnik vikar u župi Uznesenja BDM i samostanu sv. Katarine u Kreševu u BiH, koji je predvodio i trodnevnu duhovnu obnovu u toj zadarskoj župi uoči svetkovine. „Srce označava čovjeka kao neponovljivo, jedinstveno biće koje ne podliježe zakonima nečije samovolje. Bog se ne bavi kloniranjem nego svakog ponaosob poziva u postojanje i raduje se zajedništvu sa svakim pojedincem u svom kraljevstvu. Srce čiji su razlozi ljudskom razumu nedokučivi, kucalo je za ljude u Isusu iz Nazareta; srce vječnog Boga koji nikog iz svoje ljubavi ne može niti hoće isključiti“ poručio je fra Ivo u propovijedi, poželjevši da središte našeg srca bude Bog. „Budimo zdravlje jedni drugima prije ranjavanja. Budimo prijatelji i život jedni drugima prije sukoba i umiranja“ potaknuo je fra Ivo, istaknuvši da puno rana treba zacijeliti, ali je malo svetih ruku da se odvaže blagotvorno ih dotaknuti. Mnoge su ruke ispružene. Dobara je dostatno za sve na ovom svijetu, ali malo je ruku da ih pošteno razdijeli. „Zato je Bog poslao Isusa, da zacijeli rane, ispravi nepravde i među ljudima nađe suradnike, da nas ohrabri za nastojanje oko općeg dobra. Svojim učenicima Isus daje zapovijed i punomoć u jednome, da promatraju svijet i ljude njegovim očima. Da osjećaju njegovim srcem, da snagom njegovog duha budu obnovitelji obezvrijeđenih vrijednosti i razorenih ljubavi“ rekao je fra Ivo, istaknuvši da se pravi mir koji ljudi jedni drugima mogu ponuditi ne nabavlja u ljekarnama. „Afrikanci s pravom kažu da je za čovjeka najbolji mir čovjek. Ljudska bliskost i naklonost djeluju ljekovito. Obazriva riječ i pažljivi dodir razgaljuju dušu i djeluju poput melema. Topao pogled pun razumijevanja budi zamrlo i otapa zamrzlo na novi, preobraženi život“ istaknuo je predvoditelj slavlja, podsjetivši na Isusov poticaj da njegovi nasljedovatelji ozdravljaju i zacjeljuju u njegovo ime, da uče od njega jer je krotka i ponizna srca i naći će spokoj svojim dušama. Razmišljajući o čovjekovim potrebama, mogućnostima i nevoljama, fra Ivo je rekao da sve što se događa u životu prolazi kroz čovjekovo srce te biva odbijeno ili prihvaćeno.

Propovjednik je rekao da od Isusovog poziva nitko nije izuzet. Svi imaju iskustvo umora i iscrpljenosti. Isus poziva da mu dođemo, da predahnemo i skupimo novu snagu. Različiti su uzroci umora: plač bolesnog djeteta, ali postoji umor i nakon ostvarenog rezultata, koji pričinja zadovoljstvo. Posljedica je napora, ali predstavlja radost uspjeha. „Ljudi su podložni opasnijoj vrsti iscrpljenosti koja nema zajedničkog s tjelesnim naprezanjem. Izmoreni i opterećeni možemo biti kad nismo dorasli zahtjevima i zadaćama koje su svakodnevno pred nama. Kad strah umanjuje ili blokira sposobnost našeg djelovanja; kad je u braku ili obitelji puno toga neusklađeno, kad nas progoni osjećaj krivnje, bolest nam predstavlja nepodnošljivu patnju. Umor i opterećenje tada nisu ugoda. Tjeskobno očekujemo novi dan i imamo manje snage za nadolazeće dane“ rekao je fra Ivo. Kad poziva umorne i opterećene da mu dođu, Isus misli na takvu opterećenost. To su izrabljivani ljudi koji ne primaju plaću za rad, iskorišteni i odbačeni, izigrani, izranjeni i rastrgani koji se ne mogu sami braniti. „Ti ljudi neće dobiti novu priliku, ne mogu ustati vlastitom snagom niti iznova početi, jer ne primaju pomoć ni novu šansu. Bolesni ljudi na tijelu i duši, beznadni slučajevi. Takve Isus poziva k sebi. On nas vidi i suosjeća s nama. Isus vidi zbilju naše malaksalosti, nesnalaženja i razapetih života. Isus nema samo oko, nego i srce za nas. Isus našu krhku, nesigurnu zbilju s puno potreba, doživljuje kao svoju vlastitu. Njegovo suosjećajno zapažanje, njegova simpatija, a to znači trpjeti s drugima, njegova supatnja s nama, pokreće ga na djelovanje. Poziva nas spasenju, ozdravljenju“ poručio je fra Ivo, naglasivši da je srce najtankoćutniji ljudski organ i središte našeg bića. Srce trpi, raduje se, čezne za ljubavlju, nježnošću i pažnjom. Srce se nada i jeca kad doživi razočaranje. Utješivši da će Istina presuditi u korist nesnalažljivih i unatoč prijevarnoj domišljatosti lukavih, fra Ivo je rekao da će se pravda ostvariti unatoč nepravdama, a ljubav pobjeđuje unatoč mržnji. „Postoje ljudi koji su beznačajni u očima svijeta, ali su srčani, odlučni i odvažni založiti se za promjene u svijetu. Nisu to slučajno bili ribari. Ribari nikad ne uzmiču pred opasnostima, ne strahuju od nepredvidljivosti života na moru. To su izdržljivi i prostodušni ljudi. To su ljudi otvorenog srca, koji su u susretu s Isusom naslutili da je on Sin Božji“ poručio je fra Ivo, istaknuvši da je Bog blaga duha ljubavi predao Isusu, da ih on prenese nama; da nas ohrabri činiti dobro i uvjeri nas koliko je Ocu stalo do njegove ljubljene djece. „Uspjet ćemo ako Sotoni uskratimo mjesto i ne dopustimo djelovanje među nama, tako što ćemo kategorički odbiti svaku ponudu zla, koliko god ona na prvi pogled bila razložno primamljiva i racionalno prihvatljiva. Da bismo uspjeli, valja nam neprestano moliti: Isuse krotka i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome“ zaključno je potaknuo fra Ivo u propovijedi.

Ines Grbić    

TV Vatikan