Print Friendly, PDF & Email

Meditativno-glazbena večer pred Presvetim kao uočnica svetkovine Tijelova održana je u  srijedu 14. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru. Klanjanje je predvodio don Josip Radojica Pinčić, katedralni župnik, izričući molitvena predanja. Nagovor je održao zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Razmatrao se novi dokument Kongregacije za nauk vjere: Iuvenescit Ecclesia – Pismo biskupima Katoličke Crkve o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova za život i poslanje Crkve. Sadržaj večeri priredio je Žan Morović, regens chori zadarske katedrale, a u liturgiji su sudjelovali i pjevanje predvodili članovi crkvenih zborova grada Zadra.

   

„Euharistija je vrhunac kršćanskog života. U očekivanju Isusovog konačnog dolaska, u ovom prolaznom svijetu ljudima treba neprolazna hrana. To je euharistija u kojoj nam je Isus ostavio sebe kao našu popudbinu i to je povjerio svojoj Crkvi“ rekao je mons. Puljić u prigodnom nagovoru. Tragom pročitanih tekstova koji govore o euharistiji i Crkvi koja čuva taj poklad, nadbiskup je opisao kako izgleda Crkva, po kojim se obilježjima i znakovima može prepoznati da se radi o Kristovoj Crkvi. „Krist nije htio Crkvu kao neku masu, organizaciju pa koliko savršena bila. Nije htio Crkvu kao nadgradnju društva. Želio je da njegovi prijatelji, njegova zajednica, bude zajednica braće i sestara, dobara i međusbone ljubavi, kako Luka izvješćuje u Djelima apostolskim“ rekao je nadbiskup, dodavši da je to ideal i „čini se utopija, jer u realnosti vidimo suprotno od toga. Vlada sebičnost, ljudi stavljaju sebe u prvi plan i svoje interese, a najmanje brinu o zajedničkim“ upozorio je mons. Puljić, podsjetivši da je na dubrovačkoj vijećnici uklesano ‘Zaboravi osobno, brini se za opće’.

  

„U opisu Luke evanđeliste o Crkvi kao zajednici braće i sestara kojima je sve bilo zajedničko, osjeća se obiteljsko ozračje. Crkva se prepoznaje po zajedništvu kao što je obitelj. Luka navodi zajedništvo nauka. Znači, postoje neke istine koje svi dijelimo. Ne biramo istine, nego svi zajednički prihvaćamo zajednički poklad, zajedništvo nauka“ rekao je nadbiskup Puljić. Govoreći o drugoj odlici, zajedništvu molitve, podsjetio je na Isusove riječi ‘Kad ste dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam s vama’.

   

„Kako je važno njegovati taj dio zajedništva molitve, u vremenu jurnjave, kad smo zaboravili na to. Kako je važno ponovno otkriti tu obiteljsku liturgiju, jer ona je temelj. Kako je važno djecu odgajati da je važno zajednički moliti. Ne samo da se zajednički borimo za budućnost djece i da zajednički radimo kako bismo nešto imali, nego da se zajednički molimo. Jer činom zajedničke molitve priznajemo, netko je tu s nama. Nekome se zajednički obraćamo. Netko nas prati, netko nas blagoslivlja. Netko je tu da nam pomogne“ istaknuo je nadbiskup. Treća odlika koju Luka spominje je zajedništvo u lomljenju kruha. To je euharistija. „U nedjelju na Dan Gospodnji kao velika i mala obitelj okupljamo se zajedno slaviti euharistiju. Ne dolaziti na to zajedništvo znači pomalo se udaljavati od Kristove zajednice. Zajednički ne sudjelovati na euharistiji znači ići putem koji će nas s vremenom udaljiti“ upozorio je nadbiskup. Zadnje je zajedništvo dobara. Učenici ništa nisu smatrali svojim niti svojatali.

    

Uz to četverostruko obilježje Crkve, u Vjerovanju ponavljamo neka obilježaja po kojima prepoznajemo Crkvu, rekao je mons. Puljić. Kažemo da vjerujemo u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. „To su odlike onoga što je Krist htio. To su obilježja njegove Crkve. Po tome prepoznajemo tko je ta Crkva i kako izgleda. Kad promotrimo povijest te božanske institucije, otkrit ćemo elemente koji se po sebi ne isključuju, ali su u svom opisu i značenju komplementarni“ rekao je nadbiskup. Prvi element ekleziologije ističe povijesnu i pravnu dimenziju Crkve. To je izraženo u Isusovom povjerenju kad je rekao Petru da će na njemu sagraditi Crkvu, njemu daje ključeve i on ima ovlast, ‘Dajem ti vlast’. „To je tzv. petrovska Crkva koja je utemeljena na Petru apostolu i prepoznaje se kao petrovska.

  

Druga dimenzija usko s njom povezana i bez koje nema Crkve je Crkva sazdana na sakramentima, koja živi od sakramenata. Sakramenti koje je Krist ostavio su joj pogonsko gorivo, da vjernici od toga bolje žive“ istaknuo je mons. Puljić. Taj vid sakramenata stvara zajedništvo svih u Kristu i po Kristu. Kad liturgija dođe do vrhunca, svećenik obično pjeva ‘Po Kristu, s Kristom i u Kristu’. „Sve što se događa, odvija se po njemu. On je ostavio sebe, zato se drugi vid ekleziologije naziva kršćanska Crkva. Prepoznajemo je po Kristu koji je ostavio sebe i druge sakramente“ rekao je nadbiskup.

   

Treći vidik stavlja naglasak na karizme, na darove Duha Svetoga, na darove koje duh Božji dijeli kako hoće i gdje hoće, jer puše gdje hoće. „Ta treća ekleziologija naziva se duhovskom. Izvor joj je u Duhu Svetom koji dijeli obilno iz svoje riznice. Sve te tri ekleziologije, nauk o Crkvi su genetika Crkve. One su u temelju Crkve. Kao trojstvo u kojem Crkva stasa, raste i od toga živi“ naglasio je mons. Puljić. Četvrta dimenzija je osobito istaknuta na Drugom vatikanskom saboru. Ne spada toliko u genetiku, koliko u dinamiku Crkve, poručio je nadbiskup. „Na Drugom vatikanskom saboru biskupi su osjetili potrebu, što i papa Franjo stalno ponavlja, da Crkva mora izaći. Milijuni ljudi su čuli za Krista, ali nisu osjetili, nitko im nije navijestio niti znaju tko je on. Mi koji smo ga upoznali, obvezni smo o tome govoriti. Obvezni smo to prenijeti, vjerovati i svjedočiti“ potaknuo je mons. Puljić.

  

Taj četvrti vid naziva se ekumenski, znači da su svi kršćani zajedno, a onda misionarski, prema svima koji nisu upoznali Krista. „Četvrti vid ekleziologije bavi se više pitanjem je li Crkva postala i ostvarila se ili ima još postati. Je li sadašnja stvarnost Crkve u okvirima kultura veća ili je veće ono što se  u nekom doglednom vremenu ima dogoditi, zahvaljujući misionarskoj i ekumenskoj dimenziji. Je li Crkva bliža svome djetinjstvu, ili ide prema kraju, apokalipsi? Jesmo li mi na tom putu prema kraju“ potaknuo je mons. Puljić, dodavši da je ideal četvrte ekumensko – misionarske ekleziologije zajednički hod i s onima koji su izvan Crkve. „Takva Crkva je okrenuta prema budućnosti, prema onomu što se ima dogoditi našim zauzimanjem, a osobito Božjim planom, što On želi konkretno ostvariti. To simbolično odražavaju i tri vatikanska tajništva koja potiču suradnju i dijalog s nekatolicima, nekršćanima i s onima koji ne vjeruju. Znači, zajednički hod“ rekao je nadbiskup Puljić.

    

Istaknuo je da se jedino očima vjere može shvatiti otajstvo Crkve povezano s euharistijom koja izgrađuje Crkvu, a Crkva slavi euharistiju. „Jer Crkva nije povijesni proizvod, djelo ljudskih ruku. Nego je Božji naum ili kako Pavao kaže u poslanici Efežanima, zaručnica Kristova, tijelo Kristovo. Božje zdanje komu je zaglavni kamen Krist, a u njene temelje ugrađeni apostoli i proroci. Duljina, šririna i visina tog otajstva može se obuhvatiti jedino mjerilima vjere“ rekao je mons. Puljić te je pozvao na molitvu za svećenike, obitelji, Crkvu,  biskupe i za sve „koji u ovom vremenu mogu doprinijeti da se to otajstvo obznani, da nas izgrađuje da i mi postanemo bolji svjedoci tog otajstva. Zato molimo za svetu Crkvu Božju, neka se Bog i Gospodin naš udostoji joj mir udijeliti, ujediniti je i štititi po cijeloj kugli zemaljskoj, kako bi ustrajala postojanom vjerom u ispovijedanju imena Isusova“ zaključio je nadbiskup Puljić u nagovoru.

  Ines Grbić

TV Vatikan