Print Friendly

Uskrsno bdjenje na Veliku subotu 15. travnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Liturgijsko slavlje počelo je s blagoslovom novog ognja na trgu ispred prvostolnice.

   

Za vrijeme bdjenja nadbiskup je u prezbiteriju katedrale blagoslovio vodu u krsnom zdencu, u koju je katedralni župnik Josip Radojica Pinčić uronio uskrsnu svijeću.

 

 

 

Nadbiskup je puk poškropio blagoslovljenom vodom, a vjernici su obnovili krsna obećanja. Putovanje kroz četiri noći spasenja bila je tema propovijedi mons. Puljića. Sveta noć bdjenja vodi nas daleko u prošlost, a biblijska čitanja pomažu razumjeti zašto je ta noć radosna i raspjevana, rekao je nadbiskup.„Započeli smo liturgiju bdijenja pod nebom, čime se daje do znanja kako taj događaj nije nešto obično, nego nadzemaljsko, svemirsko, nadpovijesna milosna stvarnost koju nam je Krist objavio po svome križu, muci, smrti i uskrsnuću“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je kako su prije te svete vazmene noći opjevane i u himnu na početku bdjenja, bile još tri velike noći; četvrta, vazmena je kulminacija te tri noći.

 

„Prva tri čitanja su te tri velike noći koje na neki način pripremaju povijest spasenja za svečanu uskrsnu noć. Noć uskrsnog bdjenja opjevana je kao događaj oslobođenja kad je Bog oslobodio Izabrani narod iz egipatskog ropstva i doveo u zemlju obećanja i slobode“ rekao je mons. Puljić. Kad Židovi slave Pashu, nakon kratke kateheze i očevog tumačenja, slijedi nazdravljanje četiri puta kao spomen na četiri čudesne noći, kad je u tami vremena i srca zasjala svjetlost i došlo spasenje odozgor.

   

Prva noć je bila kad je Bog stvarao svijet, rastavio je svjetlost od tame. Svjetlost je nazvana dan, a tama noć. Druga noć se dogodila Abrahamu u poodmakloj dobi, kad Jahve drugi put nešto traži od Abrahama.

  „Prvi put Bog traži da napusti svoje mjesto. Abraham sluša. Nije mu lako. Ali zna, Bog koji ga zove, neće ga ostaviti. Ima neke planove. Idem Gospodine, kuda god treba. I ode Abraham tamo kamo mu je Bog pokazao“ rekao je mons. Puljić, opisujući drugu kušnju. Kao što je Jahve zatražio od Abrahama da napusti svoju zemlju i krene u nepoznato, a kao nagradu će dobiti brojno potomstvo, drugi put traži od njega neka žrtvuje sina na gori Moriji.

 

 

 

„Možemo zamisliti kakva je noć zavladala u njegovoj duši kad je Jahve rekao: obećao sam ti brojno potomstvo, dao sam ti Izaka u godinama kad Sara više nije mogla roditi, ali sam te nagradio. A sad tražim od tebe da žrtvuješ sina. Tom Božjom odredbom Abraham je upao u najtamniju noć svog života. Došla je noć, ali u toj noći Abraham i dalje ima povjerenja. Abraham zna što Bog želi, ali ne usuđuje se sinu Izaku reći što Bog želi. Ali, prevladao je šutnju i te noći svjetlom vjere i potpunog predanja onomu koji ga je izveo iz Haarana i postavio ocem svog naroda. Kakvo povjerenje u toj tamnoj noći. I Bog se pobrinuo za prinos žrtve“ rekao je mons. Puljić.

 

 

Treća noć je bila noć oslobađanja iz egipatskog ropstva, ta je noć prozvana noći spasenja. Jahve je intervenirao kad je rekao Mojsiju, „reci narodu neka ide. Kreni ti pred njima. I to je bilo po noći koja nas osobito sjeća u blagdanu Pashe prijelaza i spasenja, oslobođenja od egipatskog ropstva. Te tri noći su dovele do vrhunske, četvrte noći vazmenog bdjenja, koju liturgija svečano pjeva“ rekao je mons. Puljić, zaključivši da prva tri čitanja bdjenja govore o tim noćima kao pripravi za četvrtu, pashalnu noć koju je Gospodin davno predodredio kako bi sve otkupio i sve spasio.

Ines Grbić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Časoslov
TV Vatikan