Print Friendly, PDF & Email

Na Veliki petak 14. travnja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je Službu Muke Gospodnje. “Prvi dirljivi dio liturgije Velikog petka, Božja riječ koju smo slušali a započeli prostracijom, stavlja nas u ozračje otajstvenog događaja koji ne gledamo, ali s Isusom suosjećamo i patimo. U drugom dijelu iskazujemo svoje poštovanje i ljubav Raspetome na križu. Krist razapet na križu simbolizira naš spas i naše otkupljenje. U trećem dijelu pričešćujemo se njegovim tijelom i završno prolazimo središtem Zadra s križem, kako bismo blagoslovili stanovnike grada i zazvali blagoslov cijelom našem narodu“ rekao je mons. Puljić u nagovoru nakon pjevanja Muke Gospodina našeg Isusa Krista po Ivanu.

  

„Ona je remek djelo biblijske književnosti, Božja drama, a glavni junak je Isus Krist, jedini spasitelj i otkupitelj čovjeka“ rekao je nadbiskup, dodavši da ta drama započinje u vrtu, „kao da nas Ivan želi podsjetiti na edenski vrt, izgubljeni raj gdje je prvi Adam sve proigrao i nas u grijeh uveo. Muka Gospodina po Ivanu također počinje u vrtu, gdje novi Adam svojom mukom i svojim uskrsnućem izvojeva pobjedu. I završava u vrtu gdje će biti pokopan i uskrsnut će“.

  

Jeka tog događaja i danas se čuje, rekao je nadbiskup, istaknuvši da smo i mi kao suvremeni akteri te drame obuhvaćeni poviješću Isusove muke i trpljenja. „Jer i mi smo ga osudili svojim zlim življenjem. Isus pada na križnom putu pod teretom naših grijeha. Dok zemlja cvili, kamenje plače, hramska zavjesa puca, dotle se Isusovo srce razdire od bola jer ga njegov narod kojeg je došao spasiti i otkupiti, muči i razapinje“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na dirljivi vapaj kojeg puk pjeva u procesiji za križem: ‘Puče moj, što učinih tebi, ili u čem’ ožalostih tebe, odgovori meni’.

  

Nadbiskup je upozorio da smo „u napasti tvrditi kako se taj Isusov prijekor ne odnosi na nas, nego na ljude koji su ga u ono vrijeme uhitili, mučili, tražili njegovu smrt i razapeli. Očima vjere i u poniznosti prihvaćamo da su naše krivnje i naši grijesi anticipirano utkani u tom cijelom procesu, u akterima tog procesa: u Judinoj izdaji, Pilatovoj osudi, Malkovom šamaru, Petrovoj zataji, bijesu svjetine i okrutnosti vojnika“ naglasio je mons. Puljić, dodavši da tu strašnu dramu prate brojna teška i neshvatljiva pitanja koja možemo vjerom proniknuti, srcem prihvatiti i s Isusom supatiti.

 

„Zašto si, Bože, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Isusa pod križem i pred Sinedrijem, da ga onako ponižavaju, rugaju mu se, trnovu krunu mu stavljaju na glavu, a onda pozdravljaju ‘Zdravo, kralju naš’? Zašto si odabrao spašavati nas patnjom i križem“ upitao je nadbiskup, poželjevši da „molimo i odlučno priželjkujemo nikada se ne naći u ulozi negativnih aktera, Jude koji će Isusa prodati za mizerne škude, među lažnim, tajnim ili zaštićenim svjedocima koji bi Isusa teretili svojim iskazima. Ne želimo ponavljati Petrovo iskustvo koji se kleo i preklinjao da ga ne pozna niti među svjetinom koja viče ‘Raspni ga, raspni’“ potaknuo je mons. Puljić.

   

Nadbiskup je rekao da izvješće o Mesiji koji pati i umire potiče i na razmišljanje „o brojnim Isusovim sljedbenicima koji su bili osuđivani, proganjani, razapinjani i ubijani samo radi toga jer su bili Isusovi, njegovo ime nosili i njegovu nauku s radošću pronosili“. Podsjetio je na stotine tisuća kršćana zadnjih godina koji su stradali, ubijeni, protjerani, samo radi toga što su Isusovo ime nosili i njemu vjerovali, od rimskih do naših dana.

 

„To je ono silno mnoštvo koji se okupaše u krvi Jaganjčevoj, velikani i heroji koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova kako ne bi bilo okovano evandelje. Među njima su i tisuće i tisuće naših sunarodnjaka, naše rodbine, s kojima se možemo dičiti. Gledamo ih, divimo im se i Bogu zahvaljujemo za njih.

   

Danas im se možemo utjecati za pomoć, da i nama pomognu da krenemo i da se ne bojimo ići njihovim stopama“ potaknuo je nadbiskup, zaključivši: „Križ i trpljenje nije bila glavna namjera Isusovog dolaska na svijet. Njegova je namjera bila spasenje, uskrsnuće i život vječni. Ali, nema drugog puta koji bi tamo vodio, osim onoga preko Maslinske gore, Golgote i Kalvarije. Stoga je križ naš lijek, naša snaga i utjeha. Tom križu želimo ispovjediti svoju vjeru, da nas Isus po svome križu spasi i otkupi. Jer s križem dolazi blagoslov. Sudjelovanje u dirljivim obredima Velikog Petka izraz je naše vjere, molitve, nade i počasti svetom drvu križa na kojem Isus umrije“.

 

Milostinja Velikog petka kod klanjanja sv. Križu i Božjeg groba namijenjena je za uzdržavanje Isusovog groba i svetih mjesta u Jeruzalemu. Nakon obreda u katedrali, središtem grada, u pratnji ferala prošla je procesija s križem kojeg je nosio nadbiskup od katedrale do crkve sv. Šime, gdje je mons. Puljić križem blagoslovio puk.

  

Za vrijeme procesije pjevani su prijekori ‘Puče moj, što učinih tebi’ predvođeni Katedralnim zborom sv. Stošije s voditeljem Žanom Morovićem.

Ines Grbić

 

 

 

TV Vatikan