Print Friendly

„Prvog dana u tjednu rano ujutro, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut“(Iv 20, 1).

Uskrsna nedjelja – Dan Gospodnji: dan obiteljskog druženja, molitve, radosti i sabranosti

1. Na prvu nedjelju u ožujku obilježili smo dan kršćanskog zauzimanja za nedjelju koju već više godine promovira „Europski savez“ za nedjelju. To je dan kada se Uskrs dogodio i postao središtem povijesti spasenja; srcem i polazištem vjere i kršćanstva. Stoga sv. Pavao piše Korinćanima „ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje“ (1 Kor 15,14). A Petar u svojoj zanosnoj duhovskoj propovijedi veli: „Bog uskrisi Isusa od mrtvih. Mi smo tome svjedoci!“ (Dj 2, 32). Od ove uskrsne istine kršćanstvo živi. Evanđelisti ne donose detaljan opis toga Božjega zahvata. Ali s praznoga groba anđeli pitaju žene koje su došle s miomirisima i pomašću: „Što tražite živog među mrtvima? Nije ovdje. Uskrsnuo je.“ (Lk 24, 6).

Vratiše se žene s groba i javiše to jedanaestorici. Apostoli su, dakle, bili povlašteni navjestitelji Uskrsnuća. Jer, oni s Isusom razgovaraju, a on im pripravlja doručak i jedne s njima. Tješi ih, povjerava im poslanje i daje uputstva „neka pođu u Galileju“. Ukazuje im se, ulazi kroz zatvorena vrata i nestaje ispred njihovih očiju. Ali, ne dokida bol, patnju i smrt, već im daje novo osmišljenje. Bol se pretvara u radost, poraz smrti u pobjedu uskrsnuća, a umiranje u život. „Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!”.

2. Onima koji vjeruju u uskrsnuće, nova povijest počinje upravo na praznom grobu koji je osvijetljen uskrsnim svjetlom. Zora nedjeljnoga uskrsnuća postaje zorom i proljećem čovječanstva i svijeta. „Prvi dan u tjednu“, tj. nedjelja sveti je „dan Gospodnji“, „blagdan nad blagdanima“. To je poseban dan „što nam ga učini Gospodin, pa mu kličemo i radujemo se u njemu“ (Ps 118, 24). Ne smijemo, međutim, gubiti iz vida činjenicu kako je nedjelja danas postala običnim „danom rasterećenja“ od dnevnih briga, danom dokolice u kojoj se gubi njezina duhovna i kulturna dimenzija.

Potrebno je, dakle, iznova naglašavati kako se svake nedjelje svetkuje uskrsno otajstvo, koje je kršćanima kroz povijest bilo glavnim duhovnim vrelom koje je stvaralo duhovni identitet našega čovjeka. Sačuvani lekcionari, pistule, molitvenici i statuti govore o tome koliko je nedjelja ušla u duh hrvatske kulture i ponašanja. U tom vidu hrvatski biskupi s proslave u Ninu (1979.) uputili su prepoznatljiv slogan narodne i vjerske pripadnosti: „Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom Misu slavi“. Kao da su htjeli reći: Ono što smo mi danas, ovisi o tome što je molitva i nedjelja za nas!

3. Zbog toga je Crkva stoljećima ljubomorno čuvala svetost i mističnost Dana Gospodnjeg. I odredila neka „vjernici nedjeljom i zapovjednim blagdanima sudjeluju na misi“ i „uzdržavaju se od teških radova koji sprječavaju bogoštovlje ili odmor duše i tijela“ (Kan 1247). Valja također istaknuti da je nedjelja bila i dan narodnog veselja, kad se sklapalo ženidbe, krštavalo ili primalo sakrament svete potvrde. A na sam dan oblačilo se i nosilo svečano „misno odijelo“. Naše prepoznatljive narodne nošnje potvrda su bogatstva duše našeg čovjeka koji je uspio stvaralački združiti kulturnu pučku baštinu s nedjeljnim blagdanskim ritmom. A to je stvorilo skladan odnosa vjere i kulture.

Braćo i sestre u Kristu. Neka je blagoslovljen ovaj nedjeljni dan, dan Gospodnjega uskrsnuća. Neka nam svaka nedjelja bude dan obiteljskog druženja i izvor duhovne hrane koja naše prolazne trenutke preobražava u sjeme vječnosti. Svima, a posebice bolesnima i starima, ucviljenim i ranjenim obiteljima želim sretne uskrsne blagdane uz obilje uskrsne milosti i Božjeg blagoslova.

† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Časoslov
TV Vatikan