Print Friendly

Pastirima budnima i u iščekivanju te mudracima u traženju, dogodilo se Bogojavljenje

1. Svetkovina Bogojavljenja nam pokazuje kako je sve u pokretu. Jer, otkada je Bog odlučio sići na zemlju i poći ususret ljudima, i ljudi su krenuli prema njemu. U našim crkvama ovih dana u središtu pozornosti su jaslice koje nam žele dočarati događanja koja su evanđelisti opisali. Uz Mariju i Josipa nalazimo skupinu pastira, ovce, slamu, zvijezde i mudrace s istoka. To vizualno uprizorenje ima svoju poruku i svoje značenje. Među likovima Betlehemske štalice pastiri su najuočljiviji. Oni vode brigu za ispašu ovaca, bdiju i čuvaju stado od opasnosti. A žive nomadskim načinom života. Nazočnost pastira kod rođenja Mesije podsjeća i na slavni lik kralja Davida, kao i cijele pastirske kulture Izraela. A Marijin zaručnik, sveti Josip je iz loze Davidove. No, pastire se promatra i kao ljude koji su budni i u iščekivanju, zagledani u zvijezde, te sposobni vidjeti i onkraj privida. Prosvijetljeni osluškuju i nalaze smisao, te u stavu klanjanja i adoracije obraćaju se Novorođenomu.

Druga skupina interesantnih biblijskih likova oko jaslica jesu mudraci s istoka. Njih  nazivamo i kraljevima. I oni se lijepo uklapaju u povijest i značenje jaslica. Oni predstavljaju lju­de koji čitaju znakove vremena. Uočljiv je njihov broj i darovi koje nose. Broj tri tumači se kao ‘punina’, kao ‘zajedništvo’. S tri stvari obilježavamo napr. „sta­rost, odraslost i mladost“, „prošlost, sadašnjost i budućnost“, „zo­ru, podne i sumrak“. Znakovita su i tri dara koje oni donose: smirna, zlato i tamjan. Smirna koja upućuje na novo ra­đanje i koja čuva tijelo od raspadanja. Zlato ni­je samo simbol bogatstva, nego je simbol i onoga što izlazi iz dubine zemlje. Za nj se veli kako je ono „mineralna svjetlost“, pa stoga i „simbol prosvjetljenja“. Treći dar, tamjan, simbolizira dim i miris koji nosi naše molitve prema nebu. Tamjan spaja nebesko sa zemaljskim. A u tajni Utjelovljenja, koju jaslice vizualno predstavljaju, očima naše duše sinulo novo svjetlo Božje slave. Pa dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima.

2. Ovaj blagdan, dakle, koji ima nekoliko naziva: Bogojavljenja, Epifanija ili Vodokršće na zoran način objavljuje kako se očitovalo konačno kraljevstvo Sina Božjega po kojemu smo spašeni, posvećeni i otkupljeni. I sami postali „sveti puk, kraljevsko svećenstvo, narod stečen da naviješta silna djela Gospodnja“, reći će sveti Petar u svojoj poslanici (1 Pt 2, 9). Današnja svetkovina Bogojavljenja, kojom Crkva slavi dolazak trojice nežidova u Betlehem, da se poklone židovskom kralju, jasno upućuje na to da događaj Isusa Krista, počevši već od njegova rođenja, ima kozmičko značenje širih razmjera. Time što se rodio u židovskom narodu, ne znači da nije došao i za sve ostale narode. Dapače, on želi pristupiti svakom čovjeku, bez obzira iz kojeg plemena, puka i naroda bio. Mudraci ili kraljevi s istoka predstavljaju te poganske narode i sve koji Boga traže. -Ne zaboravimo pri tomu kako su samo dvije vrste ljudi prepoznale i radovale se dolasku Nebeskog djeteta. To su bili priprosti, jednostavni i siromašni pastiri, te učeni i mudri i poučljivi kraljevi s istoka. Za prepoznati Boga, dakle, treba jednostavno, otvoreno, poučljivo  i djetinje srce. A za razumjeti ga potreban je um koji ga prihvaća i iskreno mu se klanja. To je zapravo jedini siguran put kako doći i pokloniti se Božanskom djetetu.

Ima još jedan detalj kojim Matej opisuje događaj dolaska triju kraljeva. Nakon što su se poklonili Isusu i prinijeli svoje darove, bili su ‘upućeni u snu da se ne vraćaju Herodu, pa su otišli drugim putem u svoju zemlju’ (Mt 2, 12). ‘Otići drugim putem daje nam povoda zaključiti slikovito kako onaj tko ‘Krista sretne ne vraća se istim putem’. Susret s Kristom trebao bi radikalno promijeniti ne samo naš život, nego i naše putove. Jer, takav susret je obično životna prekretnica koja pokazuje drugi smjer našega opredjeljenja. I mi smo danas došli pokloniti se Kristu i počastiti ga kao kralja i svećenika koji je umro i uskrsnuo za nas. Prinijet ćemo mu sebe i svoje darove. A onda nam preostaje svjedočiti za njega i poći novim putem, drugačijim od onoga kojim  smo dosada hodili. Naše nam božićne pjesme u tomu dobro pomažu i pokazuju što nam je činiti i kamo krenuti: ‘Braćo pastiri pohitite i njemu se poklonite!’. Spasenje je, dakle, nadomak ruke i valja nam se požuriti. Amen.

Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Katedrala, 6. siječnja 2017.

 

Časoslov
TV Vatikan