Nadbiskupove propovijedi

1. Prije 2000 godina dogodio se Božić. Dogodio se u jednoj maloj zemlji Palestini, u narodu Izraelskom, u gradu Betlehemu. Dogodio se kao običan zemaljski i dragi događaj. Marija zaručena s Josipom rodila je dijete kojem dadoše uobičajeno ime Jošua – Isus. Kako se Božić dogodio u špilji povili su dijete u pelene i položili ga u jaslice, jer u betlehemskim kućama nije za njih bilo mjesta. Božić se dogodio kao nebeski, božanski, spasiteljski događaj. Anđeli su ga s pjesmom obznanili pastirima: «Rodio vam se Spasitelj. I evo vam znaka: naći ćete dijete povijeno u jaslama».

Ovom božansko-ljudskom događaju ne treba komentara. Sve je jasno rečeno u događaju. Na zemlju je sišla svjetlost velika, a Gospodin obznani spasenje svoje. Stoga, neka sva zemljo kliče Gospodinu. Neka se raduje i neka pjeva. U rođenom djetetu Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U njemu, koji leži «u štalici na slamici», Bog je osobno «radi nas ljudi i radi našeg spasenja» sišao s nebesa i postao čovjekom. U njemu su se «u živo» susreli Bog i čovjek, nebo i zemlja, zauvijek. Zašto se Bog utjelovio? Zašto je postao čovjekom? Zašto… Nastavi citati

Poštovani gospodine Gradonačelniče Buriću,

Preuzvišeni gospodine biskupe Tomislave i Ante!

Od srca zahvaljujem na pozivu nazočiti na ovoj svečanoj akademiji uz 950. obljetnicu prvog pisanom spomena grada Šibenika. Nedavno je u Zadru, u samostanu svete Marije obilježena ista obljetnica kada je kralj  Krešimir IV. svojoj polusestri Čiki u nazočnosti svojih vojvoda i knezova, dao „kraljevsku slobodu samostanu svete Marije“. A samostan je opatica Čika sagradila stotinjak metara istočno od katedrale svete Stošije. U toj ispravi prvi put pismeno se spominje ime Šibenika što je i razlog ove akademije i obilježavanja toga važnoga datuma. Povijesna isprava o „kraljevskoj slobodi“ koju je kralj Krešimir potpisao u ovom gradu, spominje kako je to on učinio „uz pristanak splitskog, zadarskog, ninskog, trogirskog, biogradskog, rapskog i osorskog  biskupa na sam Božić 1066.

Čini mi se uputnim spomenuti jednu drugu ispravu koja pokazuje da je Kreši-mir u to vrijeme bio snažan vladar i na kopnu i na moru. U darovnici, naime, otoka Mauna zadarskom samostanu sv. Krševana (1069.) on Jadransko more naziva svojim, „Mare nostrum“ croaticum, a sebe „kraljem Hrvatske i Dalmacije“.

Svim žiteljima ovoga grada na čelu s Vama, poštovani gospodine Gradona-čelniče, čestitam ovu visoku obljetnicu, u ime biskupa Tomislava koji je preuzeo… Nastavi citati

„Otimati nešto zaboravu“ znači sjećati se i pamtiti. A veliki dio našeg narodnog i vjerničkog pamćenja odvijao se oko sakralnih prostora, uz nedjelju kada se oblačilo i nosilo svečano „misno odijelo“. Sačuvane narodne nošnje potvrđuju da je nedjelja bila dan druženja, molitve i pučkoga veselja, o čemu svjedoče sačuvani izlošci po muzejima.

Pohvalno je stoga što Muzej, koji „nabavlja, čuva, izlaže i promovira kulturno-povijesno naslijeđe“, i ovim projektom pokušava oteti zaboravu „Crkve u staroj jezgri grada”. Budući da je provedena anketa (rujan 2016.) pokazala kako većina (90%) upitanih nije bila upoznata s tim starim crkvama, a preko 93% ih je očitovalo želju nešto naučiti o njima, motivacija na projektu je rasla i bila opravdana.

Rad i ostvarenje ovoga projekta nije bio anoniman. U njemu je bilo uključeno osam učenika Klasične gimnazije Ivana Pavla II. i osam studenata s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru. A ostvaren je uz zauazetu i dobru suradnji s djelatnicima ovoga muzeja.

Skupina tragatelja, dakle, odabrali su osam crkava kojima se izgubio ili se gubi svaki trag. No, da se ne izgube u tom labirintu nepoznanica i nejasnoća oni su uz troje vrijednih živih djelatnika Arheološkog muzeja: knjižničara Marunu i Bunju, te muzejskog pedagoga Kucelina… Nastavi citati

(Mudr 10,10-14; Ps. 34.; Tim 4,6-8.17-18; Mt 10,34-42)

Braćo i sestre!

1. Zadar danas slavi svoga zaštitnika sv. Krševana, vrloga muža i poznatog rimskog časnika. Bio je podanik je cara Dioklecijana, a učenik Isusa iz Nazareta i nije te dvije stvari smatrao nespojivim. Dapače, bio je kao kršćanin hrabar i angažiran jer vjeru nije držao privatnom stvari. Bogu se klanjao i molio, ljude volio, a vlast poštivao. I kao kršćanin nije se osjećao ugroženim. Takvim se osjećao njegov car koji mu je zanijekao pravo na njegovo životno uvjerenje. Car se smatrao gospodarom života i smrti svoga časnika kršćanina. Nisu nam nepoznati takvi stavovi iz nedavnih totalitarizama kad su „veliki vođe“ preuzimali vlast gospodariti nad životom i smrću svojih podanika.

I Krševanu je nuđen položaj samo neka počasti lažne bogove-kumire. Nuđeno mu je namjesništvo jedne rimske pokrajine, ali uz uvjet da se odrekne vjere u Isusa Krista. No, čvrsti karakteri ne prihvaćaju ucjene i obećanja koja štete slobodi i dostojanstvu savjesti. Božji vitez Krševan ne samo da nije prihvatio zavodljivu ponudu, već je svojim stavom i riječima hrabrio progonjene kršćane u Rimu neka se ne boje i neka ustraju. Među njima je bila i sv. Stošija Rimljanka koja je već bila… Nastavi citati

Upravo smo čuli nekoliko rečenica iz poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima. Ova poslanica apostola naroda imala je veliki utjecaj u povijesti Crkve. Nju se stoga naziva „katedrom vjere“ i prvim „teološkim sustavom“ u kojoj Pavao teološki razmišlja o „vjeri i slobodi, Božjoj pravednosti i spasenju, ali i svojoj intimnoj drami zbog nevjere njegovoga Izraela“. On ovo pismo piše između 57. i 58. godine iz Korinta prije nego pođe u Španjolsku. A Rim je u to vrijeme mjesto koje po njemu ima „postati novim Jeruzalemom, središtem novoga Božjeg naroda, koji ucijepljen u maslinu židovstva, postaje novo bujno i snažno stablo“. Budući da ono već tada okuplja povijesno, političko, ekonomsko i kulturno blago mnogih naroda, Pavao je uvjeren kako Rim već malo po malo postaje središtem Crkve, pa mu upućuje ovu poslanicu razrađenog „teološkog sustava“.

U svom razmišljanju on povijest čovječanstva dijeli u dva velika razdoblja: vrijeme prije Krista, vrijeme „strpljivosti’ (3, 26) i iščekivanja“, te vrijeme poslije Krista po kome imamo pomirenje s Bogom. Bog koji je odvojio i iz ropstva izveo izabrani narod, sada okuplja i spašava sve: Židove i pogane po vjeri u Isusa Krista. I kao što je Abraham „u nadi, protiv svake nade“, povjerovao da će postati… Nastavi citati

Braćo i sestre u Kristu!

  1. Na svetkovinu Bezgrješnog Začeća BDM prošle godine Papa Franjo je otvorio izvanredni jubilej milosrđa. Izabrao je svetkovinu Bezgrješne zbog „bremenitosti značenja toga dana za noviju povijest Crkve“. Naime, prije pedeset godina toga je dana završio radom Drugi vatikanski sabor na kojem je Crkva osjetila „potrebu govoriti o Bogu razumljivijim jezikom i biti živim znakom Očeve ljubavi“. Upravo onako kako je na otvorenju Koncila (1962.) starac sveti Ivan XXIII. naznačio kad je najavio da će u radu Sabora „koristiti više lijek milosrđa, nego oružje strogoće“ kako bi se Crkva očitovala kao „ljubazna majka koju pokreće dobrota, strpljivost i milosrđe“. U prigodi zatvaranja Sabora (1966.) Pavao VI. je objasnio kako je „pripovijest o milosrdnom Samarijancu bila paradigma duhovnosti sabora. Zato su mjesto tjeskobnih dijagnoza ponuđeni ohrabrujući lijekovi; a mjesto kobnih slutnji odaslane poruke povjerenja“. Poput ove dvojice svojih predšasnika, koji su otvorili i zatvorili Vatikanski Sabor, papa Franjo je naglasio da „s osjećajima zahvalnosti i odgovornosti otvara jubilarnu Godinu milosrđa s vjerom i punim pouzdanjem da nas uskrsnuli Gospodin prati svojom moćnom rukom“ (Lice milosrđa, br. 4).

U ovoj Godini milosrđa mi se u Hrvatskoj spominjemo 40. obljetnice početka devetogodišnjeg hoda naše zahvalnosti za trinaest… Nastavi citati

Srdačan pozdrav i dobrodošlicu upućujem našim biskupima Slobodanu i Tomislavu, nazočnim svećenicima, predstavnicima Grada, županije i države, vojne vlasti policiji, te posebice ranjenim obiteljima naših branitelja, kao vama svima koji ste se danas okupili u crkvi Uznesenja Marijina u Škabrnji. Što to danas spominjemo ovim slavljem i ovom liturgijom? Na što nas podsjeća 18. studenoga, a zbio se prije dvadeset i pet godina? Podsjeća nas na tužan dan stradanja kada je JNA s pobunjenim hrvatskim Srbima okupirala i razorila jedan grad na sjevero-istoku i jedno selo na jugu zemlje: Vukovar i Škabrnju. Stoga su ova dva mjesta danas osobito povezana duhom i molitvom. Oni na dva kraja Lijepe Naše utjelovljuju zvukove njezine himne. Uništavajući kulturu i tisuće života divnoga baroknoga grada na plavom Dunavu, te paleći kuće i ubijajući 86 nevinih života u Škabrnji, okupator je mislio stravičnim zločinima i razaranjem ognjišta i svetišta zauvijek ugasiti neutaživu čežnju za slobodom. Ta je čežnja nakon pada Berlinskoga zida bila je sve jača i nošena snom „o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam višnji Bog je do“. I širila se nezaustavljivo od juga do sjevera, i od istoka do zapada; ništa je nije moglo obustaviti. Čak ni strašna stradanja ne… Nastavi citati

Draga braćo svećenici, redovnice i redovnici,

Braćo i sestre u Kristu!

milosrdan_kao_otac2Na kraju svete Godine milosrđa, a u kontekstu Božjeg nauma spasenja ljudi, možemo i mi s apostolom Pavlom ponavljati „blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista.. koji nas izabra prije postanka svijeta.. i u ljubavi predodredi za posinstvo, na hvalu Slave svoje milosti!“ (Ef 1, 3-6).

Ovom godinom milosrđa uz pedesetu obljetnicu završetka Drugog Vatikanskog sabora (1965.-2015.) Papa Franjo je htio da vjernici osjete „Otčevu blizinu i dodir njegove oprosničke nježnosti“. Posebice oni „rubni, otpisani, siromašni i progonjeni“. I to preko nas konkretnih vjernika koje je poticao da im se  „približimo i pružimo svoje prijateljstvo, toplinu i potporu“. Jer, konačno po tomu će nas Vječni Sudac prepoznati na koncu vjekova: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40).

Obred zatvaranja jubilejskih vrata bit će u katedrali svete Stošije, na svetkovinu Krista Kralja (20. studenoga) u 18 sati. Imajući u vidu kraj razdoblja jubilejskih darova i oprosnih mogućnosti, pozivam braću svećenike, redovnice i redovnike, katehete i sve vjernike na završnu svečanost u našoj prvostolnici.

Bogu Ocu koji je bogat milosrđem (Ef 2,4), njegovom Sinu koji nam je objavio milosrdno Očevo lice, kao… Nastavi citati

O mučeništvu s osobitim osvrtom na svečanost u Skadru

1. Današnje prvo čitanje o sedmero braće Židova, koji podnose mučeništvo vjerni vjeri svojih otaca, ima nešto zajedničko jučerašnjom proslavom u Skadru, o svečanosti proglašenja 38 mučenika: dvojica biskupa, 21 svećenik, sedam franjevaca, tri isusovca, četiri laika i jednoga sjemeništarca. Među njima dvojica su Hrvata: don Anton Muzić i fra Serafin Glasnović. Drago mi je što sam bio na tom znakovitom događa u Skadru u kojem je puno ljudi stradalo zbog vjere. Svečanost je bila u katedrali koja je svojevremeno bila pretvorena u sportsku dvoranu gdje su komunisti održavali svoje političke mitinge o „opasnosti vjere od čega treba ljude osloboditi“. Jučerašnja svečanost mirisala je ozračjem slave i uskrsnuća, kao nagrada za sve one patnje koje su vjernici podnijeli za Isusa Krista. A sve je započelo polovicom prošlog stoljeća. Don Zadeja svećenik male župe na obali Skadarskog jezera to je nekako predvidio i najavio kad je 16. kolovoza 1944. uz svečanosti svetoga Roka okupljenima ljudima, posebice mladima rekao: Imam samo par riječi danas vam kazati svima, a posebice vama mladi. Crni oblaci, koji nose crvenu ideologiju primiče se k nama, a njihova je namjera obrušiti se na vas. A vi nećete moći… Nastavi citati

1. Svetkovina Svih Svetih s popratnim spomenom Dana svih vjernih mrtvih zapravo je finale svečanog oratorija koji upravlja naše oči, najprije prema nebu prema onima koji su spašeni i nalaze u vječnoj domovini odakle nas prate i štite na našem ovozemaljskom hodu. A onda spušta pogled prema zemlji, prema grobljima i humcima pod kojima počivaju naši dragi pokojnici u iščekivanju uskrsnuća. U tom smislu čitanje iz knjiga Otkrivenja pita „Ivane, što vidiš?“ Riječi ‘gledati’ i „vidjeti“ često nalazimo na stranicama Svetoga Pisma. – „Mojsije, što vidiš, pita Jahve? Vidim grm koji gori, ali ne izgara!“ (Izl 3, 4) – „Što ti vidiš Jeremija? Vidim rascvjetalu bademovu granu koja je navještaj sigurnog proljeća“. – „Ivane, što ti vidiš?“ „Vidim, eno, veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama“.

Što poručuju biblijski tekstovi kao i svetkovina Svih Svetih i spomen dan vjernih mrtvih koje danas i sutra obilježavamo? Što ćemo vidjeti danas i sutra kada se nađemo na groblju gdje ćemo upaliti svijeće svojim dragim pokojnima? Odgovor na upit „što vidiš“, brate i sestro, vjerojatno bi glasio kako vidimo mnoštvo grobova… Nastavi citati

Časoslov
TV Vatikan