Nadbiskupove propovijedi

Gospo velikoga hrvatskoga krsnoga zavjeta, moli za nas!

1. Sugestivna su čitanja koja smo sada slušali. Na koncu ovozemnoga života čuli smo u evanđelju Isusa kako razapet na Kalvariji povjerava svoju napaćenu majku učeniku Ivanu i veli mu „evo ti majke“. A na samom početku života Crkve Luka nas izvješćuje u svojim Djelima kako su se apostoli nakon agonije na Maslinskoj gori povratili u Jeruzalem, u dvoranu Posljednje večere gdje „bijahu jednodušno postojani u molitvi s Marijom, Majkom Isusovom i braćom njegovom“. I ovo naše današnje zborovanje, podno Kalvarije na kojoj ćemo poslije podne obaviti križni put, ima nešto slično s biblijskim izvješćem koje smo slušali. Spominjemo se danas 25. obljetnice okupljanja hrvatska vojska i policija u ovom našem nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Obilježavamo, dakle, srebrni jubilej naših hodočašća Gospi. Jubileji i druge godišnjice s kršćanskog zrenika promatrane izvrsna su prigoda bolje razumjeti gdje se nalazimo i kamo nam je ići i dostići. Povijesni spomendani govore zapravo i o našem povijesnom hodu i ukorijenjenosti u vremenu i prostoru. Stoga je sveti Ivan Pavao II. poručio mladima u Kataniji (1994.),neka „ne zaboravljaju svoju prošlost, jer čovjek bez pamćenja i prošlosti riskira ostati i bez budućnosti“. Pamćenje je, dakle, sastavni dio… Nastavi citati

Sveci nam pomažu odupirati se zavođenjima i liječiti zadobivene rane

1. Prošle godine od 13. do 18. travnja 2016. tisuće vjernika odali su počast sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću čije je tijelo bilo izloženo u Zagrebu. Časteći zemne ostatke svetih Božjih ugodnika daje se zapravo slava i čast Bogu koji je izvor i počelo svake svetosti. Njega je papa Franjo bio proglasio suzaštitnikom Godine milosrđa. Dopuštenjem Kongregacije za proglašenje svetih, te mjesnoga biskupa iz Padove njegovo će sveto tijelo proći našom obalom, počevši od crkve Gospe od zdravlja u kojoj je Leopold kao mladi kapucin bio tri godine rektor crkve (1897.-1900.). Samostan i crkva bili su srušen u Drugom svjetskom ratu. A kad je crkva obnovljena, moj predšasnik mons. Marijan Oblak nabavio je svečev relikvijar, te crkvu Gospe od zdravlja prije 39 godina (1978.) proglasio svetištem sv. Leopolda.

Tko je ovaj skromni redovnik koji će nas ovih dana okupljati u Zadru, Herceg-Novom, Dubrovniku, Splitu i Rijeci? Prafrazirat ću riječi pape Pavla VI. koji je u prigodi proglašenja blaženim otca Leopolda ovako zborio: „Gledaj samo kako je siromašan, jednostavan, čovječan; skroman, vedar i sabran; sav u zanosu svoga unutarnjega gledanja nevidljive prisutnosti Božje. A ipak je tako prisutan, pristupačan i spreman na… Nastavi citati

Sv. Ivan Krstitelj je granit značaj koji i danas privlači

(Čitanja: Jr 1, 17-19; Mk 6, 17-29)

1. Uz blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja čuli smo izvješće o Jahvinoj poruci za proroka Jeremiju, kao i kratku povijest Ivanova stradanja. Prorok Jeremija otvara nam svoju dušu i ispovijeda kako ga je „Gospodin zaveo, nadjačao i svladao“. Jahve se, naime, iznenada upleo u njegov život pa ga poziva biti prorokom u svom narodu. Jeremija je zbunjen. Ne osjeća se sposobnim i jakim pa stoga nastaje dramatična borba i hrvanje između njega i Boga. Jahve mu pokazuje kako na njega misli već odavno: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh, prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih“. Jeremija se otimlje i opravdava kako se plaši, ne zna govoriti i još je dijete. „Ne govori dijete sam, uzvraća Jahve, već idi onamo kamo te šaljem. Ne boj se, jer ja sam s tobom“. Tada se Jahve dotače njegovih usta i reče mu: „Ustani, opaši bedra i ne boj se“. Dramatična borba pokazuje ozbiljnost poziva, zadataka i poslanje koje nikako nije lako.

Svaki poziv, a posebice onaj proročki, nešto je veliko, osobno i neopozivo. Kad Bog zove, onda… Nastavi citati

Marija i Elizabeta – uzori kršćanskim ženama i majkama

Nakon što je anđelu Gabrijelu izrekla svoj „evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“, Marija žurno ide u Gorje da bude pri ruci svojoj rođakinji Elizabeti kada dođu dani poroda. Upada u uoči Marijina spremnost poći i služiti Elizabetu, iako joj anđeo to nije rekao, nego samo najavio kako i njezina rođakinja očekuje dijete. I ništa više. Ali, ljubav je dosjetljiva. Kad je izrekla Bogu „svoj da“, ona se pokazala spremnom služiti. Marija nije ništa znala o onomu što se događa u Zaharijinoj kući prije razgovora s anđelom. Elizabeta, naime, nije o tomu trubila po selu. Povukla se u tišinu i razmišljala. Kad, eto joj u pohode rodice koju pozdravlja riječima da je „blagoslovljena među ženama“, i ona i „plod njezine utrobe“. I pita se „otkuda joj ta milost da joj dolazi majka Gospodinova“?! Marija je blagoslovljena jer je „povjerovala da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina“. Vrhunac njezine veličine je u nepokolebivoj vjeri u Božju Providnost i ljubav.

Žena i majka veliki je prirodni misterij

U simbolike punom susretu dviju velikih žena i majki, Marije i Elizabete, nalazimo razloge razmišljati o ulozi žene i majke… Nastavi citati

Čudotvorna djela proroka Elizeja

(2. Kr 4, 8-16; Rim 6, 3-11; Mt 10, 37-42)

1. U četvrtak smo obilježili svetkovinu apostolskih prvaka svetoga Petra i Pavla. Čuli smo maloprije kratki odlomak iz Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj tumači kako smo „po krštenju uskrišeni od mrtvih, eda bismo hodili u novosti života“ (Rim 6, 4). Sve Pavlove poslanice poučne su i sadržajne. Posebice ova Rimljanima koju nazivaju „katedrom vjere“ i prvim razrađenim „teološkim sustavom“. Poslanicu je pisao negdje oko 58. godine poslije Krista iz Korinta odakle je mislio poći prema Španjolskoj. Budući da je Rim bilo susretište povijesnog, političkog i kulturnoga blaga mnogih naroda, prema Pavlu Rim ima postati novim Jeruzalemom, središtem novoga Božjeg naroda, središtem Crkve. Zato on dijeli povijest čovječanstva u dva razdoblja: vrijeme prije Krista, koji zove vremenom iščekivanja, te vrijeme poslije Krista u kojemu imamo pomirenje s Bogom. Isti Bog koji je izabrao i spasio izabrani narod, sada spašava sve: Židove i pogane i sve koji budu povjerovali Onomu koji od mrtvih uskrisio Isusa Krista, Gospodina našega (Rim 4, 24).

Stoga, Pavao uglavljuje povijest čovječanstva u dva lika: u Adamu i u Kristu, „novom Adamu“. Prvog Adama Pavao predstavlja kao „rušitelja sklada“ jer su Adamovim grijehom u… Nastavi citati

Najprije čestitam nakladnicima Sveučilištu u Zadru i župi sv. Martina u Ljupču što su objavili ovu vrijednu monografije „Župa Ljubač – zrcalo povijesnih i geografskih mijena u sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara“. Posebice čestitam urednicima prorektoru prof. dr. Josipu Faričiću i župniku dr. Jerolimu Lenkiću što su organizirali znanstveni skup te u rekordnom vremenskom razdoblju priredili ovu bogatu monografiju koja opisuje ne samo povijest mjesta i župe svetoga Martina, već i prirodno-geografske značajke i osnove društveno-gospodarskoga razvitka, kao i arheološke i ranokršćanske nalaze u Ljupču i okolnim mjestima. Uz bogatu kartografiju, numizmatiku, prikaz vjerskoga života i etnologiju čitatelj će naći raznoliki izbor vrlo interesantnih tema za produbljenje i upoznavanje ovoga mjesta koje je u „Zadarskom katastiku“ (katastru), gdje su navedeni posjedi i imanja koje je Mletačka vlast zauzela u 15. stoljeću, među pet navedenih mjesta nalazi se i Ljupče. A to su: Zadar, Vrana, Nin, Novigrad i Ljubač.

Uz bogate arhivske izvore i povijesnu građu, te obilnu i slikovitu kartografiju, osobito mi je za oko zapeo povijesni prikaz mjesta Ljubač s iscrpnim arheološkim ranokršćanskim i srednjovjekovnim nalazima, kao i kratka povijest župe sv. Martina s biografskim opisom njezinih pastira od 17. do 21. stoljeća (od don Mate Mandića rodom s Molata… Nastavi citati

1. Zahvaljujem na pozivu nazočiti predstavljanju knjige dr. sc. Mate Arlovića, našeg poznatog i uvaženoga ustavnoga sudca: „HZ(HR)HB-a u postupcima (pre)ustrojavanja BiH do Washingtonskih i Daytonskuh sporazuma – ustavnopravni aspekt“. Posebice zahvaljujem što mi je povjereno uputiti nekoliko riječi u ovoj prigodi. Budući da će o sadržaju, značenju, aktualnosti i poruci ove knjige govoriti uvaženi predstavljači, zadržat ću se samo na nekim uspomenama vezanim uz Haaško sudište i crkvenim načelnim stavovima. Sjećamo se kako je prvih godina rada Haaškoga suda bilo velikih obrata i „političkih lomova“. Imalo se dojam kako se Republiku Hrvatsku „haaškim sudom ucjenjuje“. Kada se k tomu uzme u obzir pritiske i poruke koje su stizale iz nekih europskih i američkih središnjica, razumljivo je što je tada kardinal Kuharić govorio našim pregovaračima neka se ni pred kim „ne klanjaju i ne daju ucjenjivati: Ni kreditima, ni obećanjima, ni ulaskom u EU“. „Sloboda se ne prodaje ni za kakvo blago“ davno je uklesano je na tvrđave sv. Lovre. Tamo su nam stari Dubrovčani ostavili trajnu opomenu u kamenu.

Gledom pak na „političko usmjerenje i djelovanje Haaškog suda“ ja sam svojevremeno govorio svećenicima kako nam je tada posebice bila „potrebna sabranost, oprez i mudrost, te jača i usrdnija molitva… Nastavi citati

1. Evanđelje što smo ga slušali ulomak je iz Isusovoga opro­štajnoga govora na Posljednoj večeri. Od križa ga dijeli samo petnaestak sati. Smrt je na dohvatu ruke. Križ je istesan, a čavli iskovani. Dolaze trenutci kušnje kad će se apostolima urušiti njihove zemaljske nade, a snovi pasti u grob i razočaranje. Zbog toga su bili zbu­njeni Isusovim riječima „dječice, još sam malo s vama“ (Iv 13,33) i najavom kako ne mogu poći tamo kamo on odlazi. Juda je već izašao iz dvorane, a Petar se hvali da je spreman život svoj dati, pa ga Isus „prizemljuje“ i najavljuje da će ga tri puta zatajiti. U takvom ozračju Isus izgovara riječi utjehe i obećanja: „Neka se ne uznemiruje srce vaše“. Budući da ih je obuzeo strah i crne slutnje, on im obrazlaže ulogu vjere, koju ako imaju ne trebaju se bojati.

Činjenica je da suvremeni čovjek živi u strahu i boji se terora, bolesti, smrti i prirodnih katastrofa. Boje se i „veliki i moćni“, kao i obični pučani. Isus im stoga ponavlja „neka se ne uznemiruje srce njihovo, jer u kući Oca nebeskoga ima mnogo stanova, pa on ide pripraviti im mjesto“. Kuća ili stan, koji Isus obećava, spada u temeljne… Nastavi citati

Draga mladeži,

Uz zahvalu Svemogućemu koji nam je poklonio ovako lijepo vrijeme, zahvalni smo domaćinu i predvoditelju slavlja, mons. Đuri Hraniću, njegovim svećenicima, animatorima i obiteljima diljem ravne Slavonije, nazočnim biskupima, a posebice vama, draga mladeži, koji ste došli iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva.

Potaknuti brigom za mlade, koju je pokazivao sveti Ivan Pavao II., i hrvatski su biskupi započeli svoje dvadesetgodišnje hodočašće s vama mladi diljem naše Domovine pod zastavom s „Kristom u treće tisućljeće“ koju smo dobili u Splitu (1996.). Na tom zajedničkom hodu imali smo nekoliko postaja uz različita gesla i plakate pred kojima smo se zaustavili poput one dvojice učenika iz Emausa iz današnjeg evanđelja. Na tim smo postajama razmišljali, molili i išli dalje. Tako smo u Velikom jubileju Crkve uz dvije tisućitu godišnjicu Isusovoga rođenja kraj nazaretske kuće na Trsatu u Rijeci (2000.) razmišljali o otajstvu „Riječi koja je Tijelom postala“. Stoga smo utjelovljenom Isusu u Osijeku (2002.) uputili žarku molitvu „neka nas sačuva u svom Imenu“. Kada smo se na našem hodočašću zaustavili u „našoj Istri miloj“ (2006.) dočekao nas je plakat na kojem je pisalo „Učitelj je ovdje i zove te“. Zove te „zaveslati na pučinu“ iz Šibenskoga zaljeva… Nastavi citati

1. Preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi, braćo svećenici, redovnice i redovnici, đakoni i pastoralni suradnici hrvatskih katoličkih misija u Europi i diljem svijeta. – Kao višegodišnji Predsjednik vijeća HBK za inozemnu pastvu drago mi je što u ovoj prigodi mogu izraziti čestitku i dobrodošlicu na obilježavanje srebrne obljetnice početka rada Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Iz programa kojega smo primili zapažamo kako će ono biti obilježeno na tri razine: Pod povijesnim, teološko-pastoralnim i liturgijskim vidom. Nakana je, čini mi se, očima kroničara opisati što se to zbivalo u zadnjih pedeset godina na području dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.

Jer, „historia (est) testis temporum i nuntia vetustatis“ zapisao je davno državnik i filozof Ciceron (106-43). Povijest je svjedok vremena i glasnica starine. Zato će u prvom dijelu biti govora o „glasnicima i svjedocima toga vremena“ kao i o kontekstu organiziranja pastoralne skrbi među iseljenicima, prema mjestima njihovoga useljavanja i boravka. No, uz ove dvije oznake povijesti Ciceron je dodao još dvije pa napisao kako „historia est lux veritatis et magistra vitae“. Povijest je svjetlo istine i učiteljica života. Stoga će u drugom, završnom dijelu ovoga skupa biti govora o opravdanosti i smislu hrvatske inozemne pastve, o identitetu u kontekstu iseljeništva,… Nastavi citati

TV Vatikan