Nadbiskupove propovijedi

‘Dies academicus’ Zadarskog Sveučilišta

(Čitanja od dana: Izl 32, 7-14)

1. Dan Zadarskog Sveučilišta, ‘Dies academicus’, vezan je uz 25. ožujka kada je prije 14 godina upravo toga dana održana je konstituirajuća sjednica Senata i donesen Statut Sveučilišta. Dan sveučilište uz blagdan Gospodnjega Navještenja govori nam o nadpovijesnom i povijesnom događaju. Povijesni datum upućuju na temelje ove visokoškolske ustanove, davne 1396., te na obnovu iz 2002. Duga sveučilišna tradicija i ovo kratko razdoblje obnove budi ponos i odgovornost, pa u tom vidu upućujem ovom prigodom čestitke Rektorici prof. Diajni Vican, prorektorima, pročelnicima odijela, profesorima, studentima i djelatnicima ove važne institucije u našem Gradu. Uz dobre želje upućujem i žarku molitvu Mariji-Nuncijati, uz koju je vezana obnova Sveučilišta, neka svojim zagovorom prati rad ove institucije kako bi bila i ostala osjetljivom čuvaricom istine i dobrote, te slobodnim prostorom trajnoga traganja za njima.

Nadpovijesni pak događaj, blagdan Blagovijesti uz koji je vezana obnova Sveučilišta govori nam o susretu Marije i anđela Gabrijela kada se nebo spustilo na zemlju, a Bog zakoračio u ovaj svemir. Taj nadpovijesni događaj uspoređuje se s danom stvaranja jer u oba slučaja čula se riječ „fiat – neka bude“ (Post 1,3s; Lk l,38). Kad je Bog izgovorio prvi… Nastavi citati

Kreposti svetog Josipa u homilijama blaženog Alojzija Stepinca

1. U prošloj godini pisalo se i govorilo puno o našem blaženom Alojziju Stepincu. Ponovno ga se sumnjiči, osporava, napada i ogovara. Ali, i proučava temeljitije njegove pothvate, zauzimanja i nastupe kako bi zasjala veličina istine o njemu. Htio bih ga stoga pozvati večeras ”u goste” neka nam ponovi nešto od onoga što je pisao dok je bio u zatvoru. Naime, iako je bio lišen slobode, on nije prestao biti povezan sa svojim pukom. Dapače, svjestan biskupske službe da objavi ljudima plan koji Bog ima s njima, on je poput apostola Pavla iz uzništva poticao svećenike neka se ne plaše, već molitvom i riječju evanđelja bore se protiv društvenih zala. Podsjećao ih je na Pavlovu opomenu (Vae mihi, si non evangelizo) ”Jao meni ako ne propovijedam” (1 Kor 9, 16).

O problemima usred kojih je u tamnici pisao svoje propovijedi svjedoči ovako: “Teško je opisati duševne patnje u komunističkom zatvoru, jer sustav je bio skroz naskroz diabolički i zasnovan na lažima. Ljudi su bili izvrgnuti duševnom pritisku, a to ne može shvatiti nitko tko nije prošao kroz njihove strahote”. U tom vidu pravi su biser sačuvani tekstovi Stepinčevih homilija prema Litanijama Sv.… Nastavi citati

Priroda reagira na Isusove vapaje nebeskome Ocu: „Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?“

U ovoj svečanoj prigodi drugog korizmenoga petka kada obično obavljamo dragu pobožnost križnog puta, okupili smo se pred kapelicom svetoga Josipa radnika blagosloviti križne postaje u ovoj Božjoj prirodi iznad Posedarja. Križni put je nastao na inicijativu amaterskog kipara gospodina Vinka Kajmaka, a organizaciju je provela udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine Čelnika uz pomoć župe Gospe od Ružarija i Općine Posedarje. – Muka Gospodina našega Isusa Krista s križem uzdignutim na Golgoti zbunjuje i uznemiruje osjećaje ljudi i njihove savjesti. Posebice su potresne Isusove zadnje riječi s križa: „Bože moj, zašto si me ostavio“? Dira nas patnja napuštenoga Mesije koji na križu plače i moli. Strašna je to drama u koju su upleteni i ljudi i priroda. Upravo zbog toga mila nam je ova pobožnost koju rado obavljamo po našim crkvama i svetištima.

Budući da je ovaj križni put izgrađen od kamena u ovoj Božjoj prirodi, htio bih svratiti Vašu pozornost na reakciju prirode u kontekstu Isusovoga vapaja: „Bože moj, zašto si me ostavio? Usred graje razbiješnjele svjetine, u paklenskom spektaklu ljudske pobune protiv utjelovljenog Boga, nebo  šuti, a priroda se buni. Kad… Nastavi citati

Korizma – vrijeme obnove i „duhovnoga boja“

1. Pokorničkim obredom pepeljenja započela je korizmu, vrijeme duhovne obnove i priprave za Kristovo Uskrsnuće. Popratnim riječima iz obreda: „Obrati se i vjeruj evanđelju“, ili „Sjeti se, čovječe da si prah i u prah ćeš se vratiti“ liturgija nas podsjeća na ono bitno. Ako smo se svojim ponašanjem udaljili od vjere, Boga i Crkve, obrati se i vjeruj. Vjeruj evanđelju koje je radosna vijest tvoga spasenja. Vjeruj Bogu koji te po krštenju učinio svojim odabranim djetetom. Vjeruj i vjera će te spasiti. Drugim pak obrednim izrazom, „sjeti se čovječe da si prah“, obuzdava se naša oholost srca i pameti. A podsjeća nas na činjenicu kako je život kratak i prolazan. Potrebno je, dakle, obraćati se i Bogu približiti.

Tijekom 40 korizmenih dana mi ćemo se truditi biti više sabrani i slušati Božji glas kako bismo pobijedili napasti Zloga. Zbog toga je vrijeme korizme vrijeme „duhovnoga boja“ i borbe u kojoj se koristimo oružjem vjere, molitve, posta i pokore. Ovo sveto vrijeme čini nas sposobnima gledati zlu u lice i biti raspoložen za borbu koja nas čeka; ne samo protiv učinaka koje to zlo proizvodi, nego i  protiv njegovih uzroka; sve do onoga posljednjega… Nastavi citati

Nadbiskupov govor uz obred blagoslova Kneževe palače

 

Poštovani Gradonačelnice gospodine Kalmeta, prečasni Generalni vikaru mons. Lenkiću, veleučena Rektorice Sveučilišta prof. dr. Vican, Ravnateljice Narodnog muzeja gospođo Peroš, Ravnateljice Koncertnog ureda gospođo Bušić, Vikaru za kulturu zadarske nadbiskupije mons. Kero, cijenjeni članovi gradskog vijeća, dame i gospodo!

Zahvaljujem gospodinu Gradonačelniku na pozivu zazvati blagoslov na ovo djelo ljudskih ruku zbog kojega se raduju stanovnici Grada i Županije, a i šire. Dolazak Predsjednik Vlade RH s najbližim suradnicima-ministrima, prije desetak dana, pokazuje značenje događaja obnove i otvorenja Kneževe Palače. Spomenici svih vrsta i stilova prate povijest jednoga naroda i njegovih mjesta. Oni su trajan i živi govor koji budi zahvalnost i strahopoštovanje. A stvaratelji tih umjetničkih djela, premda su već davno prešli „prag nade“ i preselili se u prostore nebeske liturgije, i danas su među nama. Oni komuniciraju po djelima svoga uma i umjetničkoga dara.

Crkva je stoljećima surađivala s umjetnicima i poticala ih neka stvaraju i uljepšavaju sjaj Božje prirode, na čemu im je trajno zahvalna. Ovaj obred blagoslova obnovljenih prostora, koji su u Domovinskom ratu stradali, kao i umjetničkih djela koja smo u nasljeđe primili, izraz je naše zahvalnosti prema svima koji su ta djela zamislili, stvorili i nama… Nastavi citati

1. Poznato nam je kako je u blizini naše prvostolnice započela živjeti prva kršćanska zajednica s biskupom na čelu. A stotinjak metara s istočne strane sv. Stošije prije 950 godina nikao je samostan sv. Marije koji je sagradila polusestra kralja  Krešimira IV., Čika s osobito kraljevskom slobodom. U ovoj oazi mira stoljećima su Benediktove duhovne kćeri molile i zahvaljivale za silna djela koja im učini Gospodin. Otada je ova institucija tihi kutak molitve, tišine i sabranosti, te živi spomenik vjere i kulture. Samostani su zapravo i nastajali kao zaštićena mjesta sabranosti gdje je pred moralnom klonulošću rastreseni čovjek tražio neko zaklonište smiraja i povjerenja; tražio je svetišta u kojima „vise zavjetni darovi, siromašnog, pobožnog puka.., skloništa ribara i mornara; gdje je mnogo uzdaha čula i mnogo suza vidjela Gospina slika stara”, kako o takvim mjestima piše naš Zadarski pjesnik Frano Alfirević. Takve oaze duhovnosti, naime, i kad su suzama oblivene, ozdravljaju dušu i donose okrjepu i blagoslov.

Naše doba, nažalost, takvu duhovnost ne razumije i ne trpi, već je „progoni“ kako netrpeljivim izrazima, tako i stilom nepodnošljive buke i ponašanja. Čovjek više ne nalazi prostora za prisnu tišinu gdje bi u sabranoj molitvi mogao biti sâm sa sobom. Svojevremeno… Nastavi citati

Sef 2,3; 3,12-13; 1 Kor 1,26-31; Mt 5, 1-12a (4. god. „A“)

1. Čuveni bečki liječnik i psihijatar Vik­tor Frankl došao do zaključ­ka kako mnogi pate zbog besmisla i duhovne praznine. Nemaju ni smisla, ni cilja, a ni sadržaja svog života. Zbog toga tu prazninu i besmisao pokušavaju popuniti uživanjem, alkoholom i drogama. A to je, veli on, sipanje otrova u bolesnu i praznu dušu. Životu treba dati viši i dublji sadržaj. A čovjek mora izići iz sebe i žrtvovati se. Mora živjeti za nešto ili za nekoga. Samo tako može postati sretan i zdrav, zaključuje Frankl. Ovo što je Frankl „otkrio prije 90 godina“ božanski je psihijatar Isus objavio prije 1980 godina. Čuli smo danas njegove riječi: „Blago siromasima u duhu, kao i onima koji tuguju; blago krotki­ma, žednima i gladnima pravednosti; blago milosrdnima i onima koji su čista srca; blago progonjenima zbog pravednosti“ (Mt 5, 3 st). Svojim govorom čini se kao da je Isus sve naglavce okrenuo. I dok čovjek često traži smisao i cilj svome ži­votu u bogatstvu, časti, vlasti i uživanju, te misli kako mu je tu prava sreća, Isus danas veli tu mu je nesreća. Jer, umjesto lijeka čovjek se hvata otrova. A ono… Nastavi citati

Krštenjem zamilovani i postali djecom Božjom

1. Svetkovina Isusovog krštenja podsjeća nas na naše krštenje koje je prvi i temeljni sakrament Crkve. Ili, kako teolozi znaju pisati da nam krštenje „otvara vrata kroz koja ulazimo u Kristovu zajednicu“. Jer, Isus je rekao „tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“. A Nikodemu je tumačio kako se čovjek mora „preporoditi“, tj. “roditi odozgor” po vodi i Duhu Svetom. Znakom vode Bog kroz vjekove označava kako izbavlja svoje odabranike od svih ropstava i propasti i dariva im novi život „odozgora“. Zato je krštenje vidljivi znak da postajemo slični i „suobličeni Kristu“, Božjem odabraniku. Slični u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. U tom vidu kršćani su od davnina krštenje svečano slavili, i to najradije u vazmenoj noći. Tada se, naime, u bogoslužju bdijenja vrši svečani spomen velikih događaja povijesti spasenja koji su predoznačili krsno otajstvo.

A voda je od postanka svijeta bila vrelo života i plodnosti. U općem potopu, kad je ista voda potopila grešne i spasila pravedne, Crkva je prepoznala pralik spasenja po krštenju koje označava novo rođenje. Posebice pak u prijelaz kroz Crveno more, kao činu stvarnog oslobođenja Izraelaca iz egipatskog ropstva, liturgija naviješta ono pravo oslobođenje od vlasti tame koje… Nastavi citati

Pastirima budnima i u iščekivanju te mudracima u traženju, dogodilo se Bogojavljenje

1. Svetkovina Bogojavljenja nam pokazuje kako je sve u pokretu. Jer, otkada je Bog odlučio sići na zemlju i poći ususret ljudima, i ljudi su krenuli prema njemu. U našim crkvama ovih dana u središtu pozornosti su jaslice koje nam žele dočarati događanja koja su evanđelisti opisali. Uz Mariju i Josipa nalazimo skupinu pastira, ovce, slamu, zvijezde i mudrace s istoka. To vizualno uprizorenje ima svoju poruku i svoje značenje. Među likovima Betlehemske štalice pastiri su najuočljiviji. Oni vode brigu za ispašu ovaca, bdiju i čuvaju stado od opasnosti. A žive nomadskim načinom života. Nazočnost pastira kod rođenja Mesije podsjeća i na slavni lik kralja Davida, kao i cijele pastirske kulture Izraela. A Marijin zaručnik, sveti Josip je iz loze Davidove. No, pastire se promatra i kao ljude koji su budni i u iščekivanju, zagledani u zvijezde, te sposobni vidjeti i onkraj privida. Prosvijetljeni osluškuju i nalaze smisao, te u stavu klanjanja i adoracije obraćaju se Novorođenomu.

Druga skupina interesantnih biblijskih likova oko jaslica jesu mudraci s istoka. Njih  nazivamo i kraljevima. I oni se lijepo uklapaju u povijest i značenje jaslica. Oni predstavljaju lju­de koji čitaju… Nastavi citati

Nenasilje – stil rada i djelovanja za mir u svijetu

1. Uz svetkovinu Mariji Bogorodice, za koju mi Hrvati velimo da je „Početak boljega svijeta“, već posla stoljeća liturgija danas spominje i Međunarodni dan mira. Naime, od 1968. kada je blaženi Pavao VI. uveo prvi puta „Svjetski dan mira“, pa do 2017. ovaj je dan se. Evo, obilježava 50 puta. Pavao VI. ga je slavio 11 puta, Ivan Pavao II. 27 puta, a papi Benedikt XVI. osam puta. Papa Franjo ga obilježava četvrti put. Teme koje su četvorica papa obrađivali veo ma su raznolike. Spomenimo samo nekoliko da se vidi široki spektar ideja na koje su nas pape poticali i pozivali: Promaknuće ljudskih prava put je k miru; Odgajati za mir putem pomirenja; Želiš li mir čini pravdu; Želiš li mir brani život; Mir zavisi i od tebe; Istina je snaga mira; Mir je Božji dar; Razvoj je novo ime mira; Iz obitelji se rađa mir čovječanstva; Ako želiš mir, pomozi siromasima; Nema mira bez ljubavi i oprosta; U poštivanju ljudskih prava tajna je pravog mira.. Vjerska sloboda, put koji vodi k miru. Odgajati mlade za pravdu i mir. Blago mirotvorcima. Papa Franjo kako rekoh već je tri puta obilježio… Nastavi citati

TV Vatikan