Nadbiskupove propovijedi

1. Muka gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, koju smo sada slušali, remek djelo je biblijske književnosti. Ona je prava theodrama, Božanska drama (Uhrs von Balthasar). Glavni je junak te drame Sin Božji, Isus Krist, jedini spasitelj i otkupitelj čovjeka. To je drama koja uznemiruje ljudsko srce, ali i nameće brojna pitanja. Ona započinje u vrtu. Ivan ne spominje ime vrta. Želi nas vjerojatno podsjetiti onog edenskog vrta, izgubljenog raja gdje je prvi Adam sve proigrao, i nas u grijeh uveo. Ali, evo, muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu počinje također u vrtu, gdje novi Adam sve popravlja.. Bože koji si sve stvorio, i još divnije u svom Sinu obnovio…

Jeka opisanoga događaja i danas se čuje. A mi kao suvremeni akteri te drame obuhvaćeni smo poviješću Isusove muke i trpljenja. Jer, i mi smo ga osudili svojim zlim življenjem. On pada na križnom putu pod teretom naših grijeha I dok zemlja cvili, kamenje plače, hramska zavjesa puca, dotle se Isusovo srce razdire od bola jer ga njegov narod muči i razapinje. I dok budemo hodali za križem Širokom ulicom slušat ćemo dirljivi ukor: “Puče moj, što učinih Tebi, ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni!” U napasti smo… Nastavi citati

1. Braćo svećenici, redovnice i redovnici. Braćo i sestre u Kristu. Od srca vas pozdravljam u prigodi liturgije Posvete ulja kad se prisjećamo dana rođenja Euharistije i našeg svećeničkog rođendana. Mi svećenici osjećamo kako je ovo osobiti “naš” dan, jer otkrivamo da smo njegovom milošću postali svjedoci i poslužitelji toga velikoga dara. I premda nas liturgija prisjeća na prošlost, mi danas proživljavamo njegovu sadašnjost i prisutnost. Ovdje i sada posuđujemo svoj glas Kristu i ponavljamo u njegovo ime riječi ustanovljenja. Tako postajemo svjesni kako je nezamjenjiva uloga svećenikâ, navjestiteljâ Riječi, služiteljâ sakramenatâ i voditeljâ crkvenih zajednicâ. Stoga ćemo kratko razmišljati o našoj trostrukoj službi: Munus docendi, santificandi et regendi

 a. Svećenik je navjestitelj Riječi

Prije uzašašća na nebo Isus je zapovjedio apostolima neka «idu i učine sve narode njegovim učenicima…» (Mt 28, 18–20). Polaganjem biskupovih ruku postali smo «glasnicima vjere» sa zadaćom propovijedati, navješćivati i evangelizirati («munus docendi»). Brojna su područja i načini gdje mi to činimo: od propovijedi, kateheza, predavanja i poruka do naših osobnih susreta, dopisa, pisama, članaka, javnih i privatnih nastupa. Uvijek s očinskim duhom strpljenja i tumačenja svega što Crkva naučava, u duhu Pavlove preporuke Timoteju: «Propovijedaj riječ, uporan budi, uvjeravaj sa svom strpljivošću i poukom.… Nastavi citati

Sveučilište u Zadru slavi svoj ‘Dies academicus’, dan kada je ponovno obnovljeno nakon stanke od 205 godina. A započelo je dave 1396. što Zadar svrstava u red najstarijih sveučilišnih gradova Europe. To je ponos našoj zemlji i narodu, kao i velika odgovornost pred sadašnjošću i pred budućnošću. Upućujem čestitke Rektorici prof. Diani Vican, prorektorima, pročelnicima odijela, profesorima, studentima i djelatnicima ove važne institucije u našem Gradu. Nazočnost našega župna Zrilića i gradonačelnika Kalmete, te rektorâ i prorektorâ s drugih sveučilišta pokazuje važnost ovoga dana. Posebice nam je mila i znakovita nazočnost Ministra znanosti prof. dr. Pava Barišića, izaslanika Predsjednika Vlade RH.    

Duga povijest ove visoko-obrazovne institucije ispunja nas zahvalnošću za brojne znanstvenike i umjetnike koji su svojim radom ostavili vidljive tragove u ovom gradu, kao i zahvalnošću za dar Crkve koja je stoljećima svjetlom svoga nauka obasjavala, skrbila i vodila odgojne i visokoškolske ustanove u onom vremenu. A to nastavlja činiti i danas. Zahvaljujući upravo tom odgojnom i obrazovnom radu ona je pomogla da je naš ‘mali kontinent’, Europa, bio ne samo orijentir, već je prednjačio u svijetu znanosti i tehnike, kao i u svijetu umjetnosti i kulture. Naš grad svjedoči o bogatom nasljeđu umješnoga pletiva svega toga po… Nastavi citati

‘Dies academicus’ Zadarskog Sveučilišta

(Čitanja od dana: Izl 32, 7-14)

1. Dan Zadarskog Sveučilišta, ‘Dies academicus’, vezan je uz 25. ožujka kada je prije 14 godina upravo toga dana održana je konstituirajuća sjednica Senata i donesen Statut Sveučilišta. Dan sveučilište uz blagdan Gospodnjega Navještenja govori nam o nadpovijesnom i povijesnom događaju. Povijesni datum upućuju na temelje ove visokoškolske ustanove, davne 1396., te na obnovu iz 2002. Duga sveučilišna tradicija i ovo kratko razdoblje obnove budi ponos i odgovornost, pa u tom vidu upućujem ovom prigodom čestitke Rektorici prof. Diajni Vican, prorektorima, pročelnicima odijela, profesorima, studentima i djelatnicima ove važne institucije u našem Gradu. Uz dobre želje upućujem i žarku molitvu Mariji-Nuncijati, uz koju je vezana obnova Sveučilišta, neka svojim zagovorom prati rad ove institucije kako bi bila i ostala osjetljivom čuvaricom istine i dobrote, te slobodnim prostorom trajnoga traganja za njima.

Nadpovijesni pak događaj, blagdan Blagovijesti uz koji je vezana obnova Sveučilišta govori nam o susretu Marije i anđela Gabrijela kada se nebo spustilo na zemlju, a Bog zakoračio u ovaj svemir. Taj nadpovijesni događaj uspoređuje se s danom stvaranja jer u oba slučaja čula se riječ „fiat – neka bude“ (Post 1,3s; Lk l,38). Kad je Bog izgovorio prvi… Nastavi citati

Kreposti svetog Josipa u homilijama blaženog Alojzija Stepinca

1. U prošloj godini pisalo se i govorilo puno o našem blaženom Alojziju Stepincu. Ponovno ga se sumnjiči, osporava, napada i ogovara. Ali, i proučava temeljitije njegove pothvate, zauzimanja i nastupe kako bi zasjala veličina istine o njemu. Htio bih ga stoga pozvati večeras ”u goste” neka nam ponovi nešto od onoga što je pisao dok je bio u zatvoru. Naime, iako je bio lišen slobode, on nije prestao biti povezan sa svojim pukom. Dapače, svjestan biskupske službe da objavi ljudima plan koji Bog ima s njima, on je poput apostola Pavla iz uzništva poticao svećenike neka se ne plaše, već molitvom i riječju evanđelja bore se protiv društvenih zala. Podsjećao ih je na Pavlovu opomenu (Vae mihi, si non evangelizo) ”Jao meni ako ne propovijedam” (1 Kor 9, 16).

O problemima usred kojih je u tamnici pisao svoje propovijedi svjedoči ovako: “Teško je opisati duševne patnje u komunističkom zatvoru, jer sustav je bio skroz naskroz diabolički i zasnovan na lažima. Ljudi su bili izvrgnuti duševnom pritisku, a to ne može shvatiti nitko tko nije prošao kroz njihove strahote”. U tom vidu pravi su biser sačuvani tekstovi Stepinčevih homilija prema Litanijama Sv.… Nastavi citati

Priroda reagira na Isusove vapaje nebeskome Ocu: „Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?“

U ovoj svečanoj prigodi drugog korizmenoga petka kada obično obavljamo dragu pobožnost križnog puta, okupili smo se pred kapelicom svetoga Josipa radnika blagosloviti križne postaje u ovoj Božjoj prirodi iznad Posedarja. Križni put je nastao na inicijativu amaterskog kipara gospodina Vinka Kajmaka, a organizaciju je provela udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine Čelnika uz pomoć župe Gospe od Ružarija i Općine Posedarje. – Muka Gospodina našega Isusa Krista s križem uzdignutim na Golgoti zbunjuje i uznemiruje osjećaje ljudi i njihove savjesti. Posebice su potresne Isusove zadnje riječi s križa: „Bože moj, zašto si me ostavio“? Dira nas patnja napuštenoga Mesije koji na križu plače i moli. Strašna je to drama u koju su upleteni i ljudi i priroda. Upravo zbog toga mila nam je ova pobožnost koju rado obavljamo po našim crkvama i svetištima.

Budući da je ovaj križni put izgrađen od kamena u ovoj Božjoj prirodi, htio bih svratiti Vašu pozornost na reakciju prirode u kontekstu Isusovoga vapaja: „Bože moj, zašto si me ostavio? Usred graje razbiješnjele svjetine, u paklenskom spektaklu ljudske pobune protiv utjelovljenog Boga, nebo  šuti, a priroda se buni. Kad… Nastavi citati

Korizma – vrijeme obnove i „duhovnoga boja“

1. Pokorničkim obredom pepeljenja započela je korizmu, vrijeme duhovne obnove i priprave za Kristovo Uskrsnuće. Popratnim riječima iz obreda: „Obrati se i vjeruj evanđelju“, ili „Sjeti se, čovječe da si prah i u prah ćeš se vratiti“ liturgija nas podsjeća na ono bitno. Ako smo se svojim ponašanjem udaljili od vjere, Boga i Crkve, obrati se i vjeruj. Vjeruj evanđelju koje je radosna vijest tvoga spasenja. Vjeruj Bogu koji te po krštenju učinio svojim odabranim djetetom. Vjeruj i vjera će te spasiti. Drugim pak obrednim izrazom, „sjeti se čovječe da si prah“, obuzdava se naša oholost srca i pameti. A podsjeća nas na činjenicu kako je život kratak i prolazan. Potrebno je, dakle, obraćati se i Bogu približiti.

Tijekom 40 korizmenih dana mi ćemo se truditi biti više sabrani i slušati Božji glas kako bismo pobijedili napasti Zloga. Zbog toga je vrijeme korizme vrijeme „duhovnoga boja“ i borbe u kojoj se koristimo oružjem vjere, molitve, posta i pokore. Ovo sveto vrijeme čini nas sposobnima gledati zlu u lice i biti raspoložen za borbu koja nas čeka; ne samo protiv učinaka koje to zlo proizvodi, nego i  protiv njegovih uzroka; sve do onoga posljednjega… Nastavi citati

Nadbiskupov govor uz obred blagoslova Kneževe palače

 

Poštovani Gradonačelnice gospodine Kalmeta, prečasni Generalni vikaru mons. Lenkiću, veleučena Rektorice Sveučilišta prof. dr. Vican, Ravnateljice Narodnog muzeja gospođo Peroš, Ravnateljice Koncertnog ureda gospođo Bušić, Vikaru za kulturu zadarske nadbiskupije mons. Kero, cijenjeni članovi gradskog vijeća, dame i gospodo!

Zahvaljujem gospodinu Gradonačelniku na pozivu zazvati blagoslov na ovo djelo ljudskih ruku zbog kojega se raduju stanovnici Grada i Županije, a i šire. Dolazak Predsjednik Vlade RH s najbližim suradnicima-ministrima, prije desetak dana, pokazuje značenje događaja obnove i otvorenja Kneževe Palače. Spomenici svih vrsta i stilova prate povijest jednoga naroda i njegovih mjesta. Oni su trajan i živi govor koji budi zahvalnost i strahopoštovanje. A stvaratelji tih umjetničkih djela, premda su već davno prešli „prag nade“ i preselili se u prostore nebeske liturgije, i danas su među nama. Oni komuniciraju po djelima svoga uma i umjetničkoga dara.

Crkva je stoljećima surađivala s umjetnicima i poticala ih neka stvaraju i uljepšavaju sjaj Božje prirode, na čemu im je trajno zahvalna. Ovaj obred blagoslova obnovljenih prostora, koji su u Domovinskom ratu stradali, kao i umjetničkih djela koja smo u nasljeđe primili, izraz je naše zahvalnosti prema svima koji su ta djela zamislili, stvorili i nama… Nastavi citati

1. Poznato nam je kako je u blizini naše prvostolnice započela živjeti prva kršćanska zajednica s biskupom na čelu. A stotinjak metara s istočne strane sv. Stošije prije 950 godina nikao je samostan sv. Marije koji je sagradila polusestra kralja  Krešimira IV., Čika s osobito kraljevskom slobodom. U ovoj oazi mira stoljećima su Benediktove duhovne kćeri molile i zahvaljivale za silna djela koja im učini Gospodin. Otada je ova institucija tihi kutak molitve, tišine i sabranosti, te živi spomenik vjere i kulture. Samostani su zapravo i nastajali kao zaštićena mjesta sabranosti gdje je pred moralnom klonulošću rastreseni čovjek tražio neko zaklonište smiraja i povjerenja; tražio je svetišta u kojima „vise zavjetni darovi, siromašnog, pobožnog puka.., skloništa ribara i mornara; gdje je mnogo uzdaha čula i mnogo suza vidjela Gospina slika stara”, kako o takvim mjestima piše naš Zadarski pjesnik Frano Alfirević. Takve oaze duhovnosti, naime, i kad su suzama oblivene, ozdravljaju dušu i donose okrjepu i blagoslov.

Naše doba, nažalost, takvu duhovnost ne razumije i ne trpi, već je „progoni“ kako netrpeljivim izrazima, tako i stilom nepodnošljive buke i ponašanja. Čovjek više ne nalazi prostora za prisnu tišinu gdje bi u sabranoj molitvi mogao biti sâm sa sobom. Svojevremeno… Nastavi citati

Sef 2,3; 3,12-13; 1 Kor 1,26-31; Mt 5, 1-12a (4. god. „A“)

1. Čuveni bečki liječnik i psihijatar Vik­tor Frankl došao do zaključ­ka kako mnogi pate zbog besmisla i duhovne praznine. Nemaju ni smisla, ni cilja, a ni sadržaja svog života. Zbog toga tu prazninu i besmisao pokušavaju popuniti uživanjem, alkoholom i drogama. A to je, veli on, sipanje otrova u bolesnu i praznu dušu. Životu treba dati viši i dublji sadržaj. A čovjek mora izići iz sebe i žrtvovati se. Mora živjeti za nešto ili za nekoga. Samo tako može postati sretan i zdrav, zaključuje Frankl. Ovo što je Frankl „otkrio prije 90 godina“ božanski je psihijatar Isus objavio prije 1980 godina. Čuli smo danas njegove riječi: „Blago siromasima u duhu, kao i onima koji tuguju; blago krotki­ma, žednima i gladnima pravednosti; blago milosrdnima i onima koji su čista srca; blago progonjenima zbog pravednosti“ (Mt 5, 3 st). Svojim govorom čini se kao da je Isus sve naglavce okrenuo. I dok čovjek često traži smisao i cilj svome ži­votu u bogatstvu, časti, vlasti i uživanju, te misli kako mu je tu prava sreća, Isus danas veli tu mu je nesreća. Jer, umjesto lijeka čovjek se hvata otrova. A ono… Nastavi citati

TV Vatikan