Nadbiskupove propovijedi

Uvod: Spominjemo se 25. obljetnice rušenja ovoga samostana, dana stradanja ovoga kulturnoga spomenika. Sjećanja na te dane izgledaju nam poput loših snova koje bismo najradije izbrisali i zaboravili. Sve to obilježavamo u sklopu euharistijskog slavlja koje nas vodi na Kalvariju na kojoj se dogodila žrtva po kojoj smo spašeni i otkupljeni, pa možemo bez straha i bojazni obraćati se nebu i klicati: Isuse, spasi nas! Kriste usliši nas! I dok dolazimo pred oltar skrušena srca, molimo neka nam Gospodin oprosti naše mane, propuste i grijehe.

1. Nitko od nas nakon prvih višestranačkih izbora (1990.) i proglašenja neovisnosti nije ni slutio kako su dani slobode odbrojani, i da će barjak Domovine doskora biti obliven krvlju naših branitelja. I često sam se tada pitao što Crkva može i treba činiti u „vremenu nepovjerenja, ratne psihoze, mržnje i destrukcije“?! Učinilo mi se normalnim i prirodnim uključiti se s narodom u trpljenju, molitvi i vapajima za mirom, kao i u osudi rata i nasilja. Tih dana, naime, naši su liječnici, pisci, kulturni djelatnici i političari diljem zemlje, kao i svećenici i sportaši, umjetnici i vojnici vapili, pisali i molili Europu i svijet neka zaštite pravo i slobodu hrvatskoga naroda. Obilježavanje ove srebrne obljetnice… Nastavi citati

Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda

1. Duže vremena pratim i čitam što uvažena novinarka gospođa Višnja Starešina piše o „Vježbama međunarodne zajednice u laboratoriju Balkana“, te pokušava razjasniti i protumačiti zagonetnu „Haašku formulu“ koja u biti nije tako komplicirana. I među prvima je ustvrdila da je međunarodno sudište u Haagu „u službi politike“. Ona je čak i u okolnostima kad se opominjalo i optuživalo one koji „ne poštuju haaški sud ili kritički pišu o njemu“ (slučaj novinara Josipa Jovića), pisala da je „sud preuzimao uloge koju su mu političari dodjeljivali“. I upozoravala na paradoks dvostrukih mjerila kod čega ono što se propisuje „malima ne vrijedi za velike“. Američki generali, na primjer, nisu podložni sudskim procesima.

Mi smo bili svjedoci kako se „haaškim sudom i ucjenjivalo“ RH porukama i pritiscima koji su stizali iz različitih središnjica za vrijeme pregovora s EU-om. Stoga je kardinal Kuharić govorio našim pregovaračima neka se ni pred kim „ne klanjaju i ne daju ucjenjivati“: Ni kreditima, ni obećanjima, ni ulaskom u EU. Sloboda se ne prodaje ni za kakvo blago, ostavili su nam stari Dubrovčani trajnu opomenu uklesanu u kamenu.

2. Gledom pak na ovu knjigu netko je rekao da je to „svojevrstan… Nastavi citati

Kroz mnoge nam je nevolje ploviti ovim svijetom!

Čitanja: Dj 22, 3-16; Ps 117, 1-2; Mk 16, 15-18

1. U Biskupskom ceremonijalu, u kojem se prikazuju obredi što ih biskup ‘urešen puninom sakramenta svetoga Reda i kao Kristov zamjenik u partikularnoj Crkvi’ (br. 5) ima obavljati, stoji odredba neka se ‘prema časnoj predaji svake godine slavi godišnjica posljednjeg pokojnog biskupa’, te dodaje kako treba ‘poticati vjernike i posebice svećenike da se spominju u Gospodinu svojih predstojnika koji su im Riječ Božju naviještali i euharistiju slavili (br 1168). Zbog toga vjerni puk sa svećenicima i Bogu posvećenim osobama moli za svoga biskupa. Kako u euharistijskom slavlju i Božanskom časoslovu, tako i u osobnim dnevnim preporukama. Biskup, naime, nije ‘privatni vjernik, već javni svjedok vjere’, koji je dužan ne samo svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati. Njegova je dužnost promicati zajedništvo u klera i biti otac i brat svojih svećenika. Stoga bi prezbiterij jedne biskupije imao biti ‘kuća i škola zajedništva’. Pokojni nadbiskup Ivan, pastir Crkve zadarske, trudio se služiti evanđelju nade.

Slušali smo večeras dva teksta iz Biblije. Prvo čitanje donosi ispovijed apostola Pavla o početcima njegova obraćenja. Pisac u… Nastavi citati

(Čitanja: Pnz 4, 1.5-9; Ps 25, 4-9; 1. Kor 7, 29-31; Mk 1, 14-20)

1.  Nitko od nas nakon prvih višestranačkih izbora (1990.) i proglašenja neovisnosti nije ni slutio kako su dani slobode odbrojani, i da će barjak Domovine doskora biti obliven krvlju naših branitelja. I često sam se tada pitao što Crkva može i treba činiti u „vremenu nepovjerenja, ratne psihoze, mržnje i destrukcije“?! Učinilo mi se normalnim i prirodnim uključiti se s narodom u trpljenju, molitvi i vapajima za mirom, kao i u osudi rata i nasilja. Tih dana, naime, naši su liječnici, pisci, kulturni djelatnici i političari diljem zemlje, kao i svećenici i sportaši, umjetnici i vojnici vapili, pisali i molili Europu i svijet neka zaštite pravo i slobodu hrvatskoga naroda. Obilježavanje ove srebrne obljetnice kojom se sjever povezao s jugom Hrvatske, znak je da ne zaboravljamo žrtvu koja je podnesene za našu slobodu.

U ovom misnom slavlju uključujemo zahvalni spomen na sve koji su položili svoje živote za obranu slobode, pa ih toplo preporučujemo Božjoj dobroti. No, mi ćemo danas moliti i za žive branitelje, kojima je potrebna ljudska i božanska pomoć, kako bi pozitivno nadvladali sve teškoće i nedaće s kojima se sučeljavaju. Posebice imamo… Nastavi citati

VJERA I KULTURA

Franjo TOPIĆ, KBF, Sarajevo, 2017., 368 str.

Autora ove knjige radova poznajem od 1985. kada je nakon postdiplomskog studija i doktorata u Rimu, na Gregorijani, došao u Sarajevu gdje je na teologiji predavao i još predaje više teoloških predmeta (Funda­mentalnu teologiju, ekleziologiju, ekumensku teologiju i istočno bogoslovlje, povijest i nauk religija. Ova knjiga izlazi kao 22. u nizu „Radovi“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, među kojima su i druge njegove dvije publikacije: „Čovjek pred objavom Boga..“ i „Prilog teologiji ljudskog napretka“. Zanimanje za kulturu prof. Topić obra­zlaže uvjerenjem da teologija ima što reći i treba govoriti o kulturi čovjeku današnjeg vre­mena. U ovoj zbirci sabrani su članci, recenzije i predavanja u vremenskom razdoblju od 1999. do 2016.

Svjestan raznorodnosti prikupljenih priloga, autor je knjigu podijelio u četiri dijela:

  1. Neka suvremena religiozna pitanja, s deset radova (str. 15-182);
  2. Ivan Pavao II. Kojega je naslovio „Veliki“, s četiri priloga (185-215);
  3. Ogledi o HKD-u Napredak i odabranim temama iz kulture, sa šest priloga (216-315);
  4. Prinosi i recenzije, s devet priloga (317-358).

U prvom složeni su prilozi iz povijesti BiH i povijesti spasenja kako ga prikazuju koncilski i postkoncilski dokumenti i učiteljstvo Crkve. U tim člancima autor se suprotstavlja pesimistima „koji… Nastavi citati

1. Nakon izvješća o Isusovom rođenju, poklonstvu pastira i jučer dolasku trojica mudraca, kraljeva, evo, danas na obali rijeke Jordana gledamo Isusa kako ga nebo objavljuje izraelskom narodu. Izlazi na javnu scenu nakon što je napustio Nazaret. Nalazimo ga u neobičnom okružju kod Ivana Krstiteljem pred kojim se okupilo mnoštvo ljudi, koji „bijahu u iščekivanju“ (Lk 3, 15). Dolazi, naime, Onaj koji će „krstiti Duhom Svetim i ognjem“ (Lk 3, 16). A, evo, danas i on stoji u redu kao i ostali čeka da ga Ivan krsti. I dok uronjen u molitvi izlazi iz vode, nebesa se otvaraju uz riječi: „Ti si Sin moj, u tebi mi sva milina!“

To je trenutak kojeg su stoljeća iščekivala, a prorok Izaija ovako formulirao: „Neka se razderu nebesa“ i siđe onaj koga čekamo (Iz 64, 1). I mi smo u došašću molili i pjevali: „Padaj s neba roso sveta, padaj s rajske visine..“ I, evo, danas čusmo potvrdu: Stigao je Mesija, ljubljeni Sin Božji. Zbog toga se i veli kako u krštenju započinje radosna i uzvišena avantura svakoga krštenika. A u krštenju, koje je „sakrament novoga rođenja“, uočljive su dvije stvarnosti: Jedna je vidljiva i dostupna našem vidu, sluhu i opipu, a to… Nastavi citati

Mudraci s Istoka početak su hoda čovječanstva prema Kristu

1. Jedva da je koja biblijska pripovijest toliko po­taknula maštu, ali i istraživanje i razmišljanje, kao pripovijest o „mudracima s Istoka“, koju evanđelist Matej stavlja neposredno iza vijesti o Isu­sovu rođenju: „Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci (zvjezdoznanci) se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo po­kloniti“ (Mt 2, l). Matej kao Izraelac dovodi Novorođenome predstavnike poganskih naroda. Luka rodom iz sirijskog grada Antiohije čini se nije bio Židov, ali oko Novorođenoga okuplja samo one koji su iz Izraela. Evanđelist Ivan s druge strane prelazi te granice, pa s Novorođenim povezuje nebo i zemlju, transcendentni i imanentni svijet. Sedam i po stoljeća prije nego su evanđelisti napisali povijest Isusova života i rada, predgovor im je dao prorok Izaija kad je pisao „Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvo­ja … Zemlju tmina pokriva i mrklina narode. A tebe Gospodin obasjava … K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje.

Uočljivo da mudraci s Istoka predstavljaju početak hoda čovječanstva prema Kristu. S njima započinje povorka koja ide tijekom… Nastavi citati

1. Tri su naslova ove današnje svetkovine. Najprije ovo je početak nove godine, pa se i prvi dan tako i naziva: Nova godina. No, ovaj prvi dan godine posvećen je i dvjema temama o kojima valja razmišljati. Nova godina je i svetkovina Marije Bogorodice te međunarodni svjetski Dan mira, koji je ove godine papa Franjo posvetio „migrantima i izbjeglicama koji su u potrazi za mirom“. Pogledajmo malo temelje i razloge ove velike svetkovine. Zašto je ovaj dan posvećen Mariji Bogorodici? Znamo iz katekizma da su četiri su dogmatske istine o Blaženoj Djevici Mariji: Prva je da je ona „Majka Božja“, Bogorodica. Ova je istina davno proglašena protiv krivovjerja „nestorijanaca“ koji su naučavali da je Marija rodila običnoga čovjeka, a ne Sina Božjega Isusa Krista. Ta je istina proglašena na saboru u Efezu 431. godine, pa se stoga Mariju naziva Bogorodicom (Theotokos). I, evo, posvećena joj je ova svetkovina prvoga dana Nove godine. Druge su istine da je „bila i ostala djevica prije poroda, u porodu i poslije poroda“, da je bez grijeha začeta, a to znači „očuvana od ljage istočnoga grijeha“, kako je i proglašeno 1854. godine, te da je „dušom i tijelom odmah poslije smrti na nebu uznesena“. Ove… Nastavi citati

Budnim pastirima koji su bili u iščekivanju, kao i mudracima u traženju dogodio se Božić – objava Mesije i Spasitelja svijeta

1. Rođenje Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja svijeta osobiti je događaj ljudske povijesti za koji velimo da zbio „u punini vremenâ“. Tada je, naime, u svijet opterećen grijehom, sukobima i ratovima sišla Ljubav, Istina, Pravednost i Svetost. Sveti Karlo Boromejski je govorio da su Božićni dani „vrijeme spasenja, mira i pomirenja za kojim su čeznuli drevni patrijarsi i proroci“. I dodaje da „Crkva to razdoblje liturgijske godine oduvijek svečano slavi i zahvaljuje vječnome Ocu što nam je poslao Onoga koji će nas poštenu življenju poučiti, priopćiti plodove krjeposti, obogatiti blagom svoje milosti i pozvati nas među baštinike vječnog života“. O tom otajstvenom Božjem dolasku na zemlju govore nam čitanja predviđena za ovu svečanost. Evanđelist Luka odveo nas je noćaš u Davidov grad Betlehem, te izvijestio o anđelima, pastirima i drugim protagonistima tog osobitog događaja.

Današnje evanđelje po Ivanu vodi na početke stvaranja i tumači kako se Božja Riječ, koja odvijeka postoji i po kojoj je sve stvoreno, utjelovila se, te u vremenu i prostoru čovjekom postala, što smo noćas svečano i pobožno obilježili. A to na simboličan način označava… Nastavi citati

1. U ovu noć prije 2000 godina, u maloj zemlji Palestini, u gradu Betlehemu dogodio se Božić kao običan zemaljski događaj. Marija zaručena s Josipom rodila je dijete kojem dadoše ime Isus i položiše ga u jaslice, jer u betlehemskim kućama nije za njih bilo mjesta. Događaj Isusovoga rođenje ipak je bio poseban. Zbilo se u nepoznatom judejskom selu, u nečijoj zabačenoj štali čijeg vlasnika povijest nije zabilježila. Josip i Marija nisu imali komu javiti sretno rođenje sina jer nikoga u mjestu nisu poznavali. A ni telefona nisu tada imali. Tada se nebo uključilo, a Bog se poslužio svojim obavijesnim sustavom. Odredio je svojim anđelima neka tu radosnu vijest hitno prenesu okolnim pastirima koji su čuvali svoja stada po betlehemskim brežuljcima. “Ne bojte se”, rekoše anđeli preplašenim pastirima, „evo javljam vam blagovijest i veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno u jaslama“ (Lk 2,10-12).

Tada potrčaše presretni pastiri dok se razlijegala gromoglasna pjesma nebeskih glasnika: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“ (Lk 2,14). Kad su zadihani dotrčali pred vrata štalice, bacili su se na koljena, veli Luka, i  zahvaljivali… Nastavi citati

Božić
  • No events
Najave
VSRP: No data available
TV Vatikan