Nadbiskupove propovijedi

Poštovani gospodine gradonačelnice, gospodine župane,

Cijenjeni članovi gradskog vijeća, dame i gospodo!

 Zahvaljujem Gradonačelniku na pozivu zazvati blagoslov na ovo djelo ljudskih ruku zbog kojega se raduju stanovnici Grada i Županije, a i šire. Dolazak Predsjednik Vlade RH s najbližim suradnicima, ministrima prije desetak dana, pokazuje značenje kulturnog događaja obnove i otvorenja Kneževe Palače. Spomenici svih vrsta i stilova prate povijest jednoga naroda i njegovih mjesta. Oni su trajan i živi govor koji budi zahvalnost i strahopoštovanje. A stvaratelji tim umjetničkih djela premda su već davno prešli „prag nade“ i preselili se u prostore nebeske liturgije, i danas su među nama. Oni komuniciraju po djelima svoga uma i umjetničkoga dara.

 Crkva je stoljećima surađivala s umjetnicima i poticala ih neka stvaraju i uljepšavaju sjaj Božje prirode, na čemu im je trajno zahvalna. Ovaj obred blagoslova obnovljenih prostora, koji su u Domovinskom ratu stradali, kao i umjetničkih djela koja smo u nasljeđe primili, izraz je naše zahvalnosti prema svima koji su ta djela zamislili, stvorili i nama darovali. Blagoslov je izraz zahvalnosti i onima koji su snagom službe primili dragu dužnost i obvezu čuvati i obnavljati našu kulturnu, povijesnu i vjersku baštinu koja je bogata i raznolika. I približiti je suvremenom… Nastavi citati

1. Poznato nam je kako je u blizini naše prvostolnice započela živjeti prva kršćanska zajednica s biskupom na čelu. A stotinjak metara s istočne strane sv. Stošije prije 950 godina nikao je samostan sv. Marije koji je sagradila polusestra kralja  Krešimira IV., Čika s osobito kraljevskom slobodom. U ovoj oazi mira stoljećima su Benediktove duhovne kćeri molile i zahvaljivale za silna djela koja im učini Gospodin. Otada je ova institucija tihi kutak molitve, tišine i sabranosti, te živi spomenik vjere i kulture. Samostani su zapravo i nastajali kao zaštićena mjesta sabranosti gdje je pred moralnom klonulošću rastreseni čovjek tražio neko zaklonište smiraja i povjerenja; tražio je svetišta u kojima „vise zavjetni darovi, siromašnog, pobožnog puka.., skloništa ribara i mornara; gdje je mnogo uzdaha čula i mnogo suza vidjela Gospina slika stara”, kako o takvim mjestima piše naš Zadarski pjesnik Frano Alfirević. Takve oaze duhovnosti, naime, i kad su suzama oblivene, ozdravljaju dušu i donose okrjepu i blagoslov.

Naše doba, nažalost, takvu duhovnost ne razumije i ne trpi, već je „progoni“ kako netrpeljivim izrazima, tako i stilom nepodnošljive buke i ponašanja. Čovjek više ne nalazi prostora za prisnu tišinu gdje bi u sabranoj molitvi mogao biti sâm sa sobom. Svojevremeno… Nastavi citati

Sef 2,3; 3,12-13; 1 Kor 1,26-31; Mt 5, 1-12a (4. god. „A“)

1. Čuveni bečki liječnik i psihijatar Vik­tor Frankl došao do zaključ­ka kako mnogi pate zbog besmisla i duhovne praznine. Nemaju ni smisla, ni cilja, a ni sadržaja svog života. Zbog toga tu prazninu i besmisao pokušavaju popuniti uživanjem, alkoholom i drogama. A to je, veli on, sipanje otrova u bolesnu i praznu dušu. Životu treba dati viši i dublji sadržaj. A čovjek mora izići iz sebe i žrtvovati se. Mora živjeti za nešto ili za nekoga. Samo tako može postati sretan i zdrav, zaključuje Frankl. Ovo što je Frankl „otkrio prije 90 godina“ božanski je psihijatar Isus objavio prije 1980 godina. Čuli smo danas njegove riječi: „Blago siromasima u duhu, kao i onima koji tuguju; blago krotki­ma, žednima i gladnima pravednosti; blago milosrdnima i onima koji su čista srca; blago progonjenima zbog pravednosti“ (Mt 5, 3 st). Svojim govorom čini se kao da je Isus sve naglavce okrenuo. I dok čovjek često traži smisao i cilj svome ži­votu u bogatstvu, časti, vlasti i uživanju, te misli kako mu je tu prava sreća, Isus danas veli tu mu je nesreća. Jer, umjesto lijeka čovjek se hvata otrova. A ono… Nastavi citati

Krštenjem zamilovani i postali djecom Božjom

1. Svetkovina Isusovog krštenja podsjeća nas na naše krštenje koje je prvi i temeljni sakrament Crkve. Ili, kako teolozi znaju pisati da nam krštenje „otvara vrata kroz koja ulazimo u Kristovu zajednicu“. Jer, Isus je rekao „tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“. A Nikodemu je tumačio kako se čovjek mora „preporoditi“, tj. “roditi odozgor” po vodi i Duhu Svetom. Znakom vode Bog kroz vjekove označava kako izbavlja svoje odabranike od svih ropstava i propasti i dariva im novi život „odozgora“. Zato je krštenje vidljivi znak da postajemo slični i „suobličeni Kristu“, Božjem odabraniku. Slični u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. U tom vidu kršćani su od davnina krštenje svečano slavili, i to najradije u vazmenoj noći. Tada se, naime, u bogoslužju bdijenja vrši svečani spomen velikih događaja povijesti spasenja koji su predoznačili krsno otajstvo.

A voda je od postanka svijeta bila vrelo života i plodnosti. U općem potopu, kad je ista voda potopila grešne i spasila pravedne, Crkva je prepoznala pralik spasenja po krštenju koje označava novo rođenje. Posebice pak u prijelaz kroz Crveno more, kao činu stvarnog oslobođenja Izraelaca iz egipatskog ropstva, liturgija naviješta ono pravo oslobođenje od vlasti tame koje… Nastavi citati

Pastirima budnima i u iščekivanju te mudracima u traženju, dogodilo se Bogojavljenje

1. Svetkovina Bogojavljenja nam pokazuje kako je sve u pokretu. Jer, otkada je Bog odlučio sići na zemlju i poći ususret ljudima, i ljudi su krenuli prema njemu. U našim crkvama ovih dana u središtu pozornosti su jaslice koje nam žele dočarati događanja koja su evanđelisti opisali. Uz Mariju i Josipa nalazimo skupinu pastira, ovce, slamu, zvijezde i mudrace s istoka. To vizualno uprizorenje ima svoju poruku i svoje značenje. Među likovima Betlehemske štalice pastiri su najuočljiviji. Oni vode brigu za ispašu ovaca, bdiju i čuvaju stado od opasnosti. A žive nomadskim načinom života. Nazočnost pastira kod rođenja Mesije podsjeća i na slavni lik kralja Davida, kao i cijele pastirske kulture Izraela. A Marijin zaručnik, sveti Josip je iz loze Davidove. No, pastire se promatra i kao ljude koji su budni i u iščekivanju, zagledani u zvijezde, te sposobni vidjeti i onkraj privida. Prosvijetljeni osluškuju i nalaze smisao, te u stavu klanjanja i adoracije obraćaju se Novorođenomu.

Druga skupina interesantnih biblijskih likova oko jaslica jesu mudraci s istoka. Njih  nazivamo i kraljevima. I oni se lijepo uklapaju u povijest i značenje jaslica. Oni predstavljaju lju­de koji čitaju… Nastavi citati

Nenasilje – stil rada i djelovanja za mir u svijetu

1. Uz svetkovinu Mariji Bogorodice, za koju mi Hrvati velimo da je „Početak boljega svijeta“, već posla stoljeća liturgija danas spominje i Međunarodni dan mira. Naime, od 1968. kada je blaženi Pavao VI. uveo prvi puta „Svjetski dan mira“, pa do 2017. ovaj je dan se. Evo, obilježava 50 puta. Pavao VI. ga je slavio 11 puta, Ivan Pavao II. 27 puta, a papi Benedikt XVI. osam puta. Papa Franjo ga obilježava četvrti put. Teme koje su četvorica papa obrađivali veo ma su raznolike. Spomenimo samo nekoliko da se vidi široki spektar ideja na koje su nas pape poticali i pozivali: Promaknuće ljudskih prava put je k miru; Odgajati za mir putem pomirenja; Želiš li mir čini pravdu; Želiš li mir brani život; Mir zavisi i od tebe; Istina je snaga mira; Mir je Božji dar; Razvoj je novo ime mira; Iz obitelji se rađa mir čovječanstva; Ako želiš mir, pomozi siromasima; Nema mira bez ljubavi i oprosta; U poštivanju ljudskih prava tajna je pravog mira.. Vjerska sloboda, put koji vodi k miru. Odgajati mlade za pravdu i mir. Blago mirotvorcima. Papa Franjo kako rekoh već je tri puta obilježio… Nastavi citati

1. Godina koja je iza nas bila je prepuna događaja kako na našem biskupijskom, tako i na nacionalnom i međunarodnom polju. Bilo je puno lijepih stvari koje ćemo pamtiti i nositi u svom srcu kao dragu uspomenu, pa o tomu s drugima rado razgovarati. Posebice htjeli bismo večeras zahvaliti za „jubilarnu Godinu milosrđa“ u kojoj nas je papa Franjo pozvao radosno činiti duhovna i tjelesna djela milosrđa, te i sami biti „milosrdni poput Oca“ (Lk 6, 36). Godinu smo svečano zaključili na svetokvinu Krista Kralja prigodnim zatvaranjem katedralnih vrata kroz koja smo hodočastili tijekom godine i oproste dobivali.

U godini koja večeras završava spominjemo se 40. obljetnice početka devetgodišnjeg hoda naše zahvalnosti za trinaest stoljeća kršćanstva. Taj je hod započeo u Solinu 1976. uz grob kraljice Jelene, žene kralja Mihajla Krešimira II., rodom iz zadarske obitelji Madijevaca, a u narodu je bila omiljena kao „Jelena Slavna”. Svećenici naše nadbiskupije 1. lipnja hodočastili su u svetište Gospe od Otoka gdje je održan uobičajeni godišnji svećenički dan u Solinu. S vjernom odvjetnicom Marijom u znaku krunice i s krunicom naši su ljudi prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu. Večeras se u duhu priključujemo onim tisućama Marijinih štovatelja koji su srcem i vjerom… Nastavi citati

Župa pomaže obiteljima, a obitelji izgrađuju župu

1. Čitao sam prije nekog vremena iskustvo talijanskog svećenika mons. Renza Bonettija, župnika iz Verone (Italija) koji je utemeljio udrugu „Zajednica obitelji za evangelizaciju župe“. To je projekt u kojoj obitelji bivaju nositelji i svjedoci vjere u Isusa Krista u župnoj zajednici. „Htio bih podijeliti s vama vjeru, počeo je svoj razgovor mons. Renzo, kako je u sakramentu ženidbe između muškarca i žene nešto božansko, što samo Bog zna, nešto što govori o Bogu i njegovoj Providnosti. Ljudi obično misle kako o tom sakramentu znaju sve. A sv. Pavao veli za ženidbu da je ona „otajstvo veliko“ (Ef 5). A to znači u taj sakrament moguće je proniknuti samo svjetlom Duha Svetoga. Tko će svijetu otkriti Boga ljubavi ako ne zaljubljeni zaručnici i supružnici? Tko će ljudima koji ne dolaze u Crkvu pokazati lice Boga ljubavi, ako ne bračni drugovi?! Ostavljajući sakrament ženidbe Isus je Crkvi dao izvanredan dar; dar svoje prisutnosti unutar obiteljskoga života“.

U daljnjem razgovoru mons. Renzo je ustvrdio kako mu je to iskustvo pomoglo otkriti veličinu sakramenta ženidbe po kojem je Isus prisutan u župi. Muž i žena po tom sakramentu znak su Isusa koji nastavlja ljubiti svoju Crkvu.… Nastavi citati

Krist se rodio kako bi nas sve preporodio

1. „Mnogo puta i na više načina.. a u ove dane progovori nam u Sinu svome“. Dok nas pisac poslanice Hebrejima vodi u Betlehem gdje se Božić dogodio, u jednoj maloj zemlji Palestini, u narodu Izraelskom, u gradu Betlehemu, Ivan nas u svom evanđelju vodi na početke: „U početku bijaše Riječ. I Riječ bijaše u Boga; i Riječ bijaše Bog.. I sve po njoj postade!“ A onda odluči Otac nebeski progovoriti nam po Sinu svome. O tom otajstvenom događaju sve je rečeno one svete noći kad je na zemlju sišla svjetlost velika, a u djetetu Isusu dogodio se Božji dar ljudima, vremenima i svim narodima. Bog je, dakle, osobno „radi nas ljudi i radi našeg spasenja“ sišao s nebesa.

Na to nas vizualno podsjećaju jelke i jaslice koje smo postavili po našim domovima i crkvama. Zadar je ove godine imao izložbu „Krakovske jaslice“ u Gradskoj loži. U prigodi otvaranja izložbe (29. XI. 2016.) ravnatelj Povijesnog muzeja iz Krakova Michal Niezabitowski u svom kratkom obraćanju ustvrdio je kako njegovi sugrađani „vjeruju da se Isus rodio u Krakovu“.  Pri tom je pogledao prema meni i s umilnim glasom rekao kako se „nada da… Nastavi citati

1. Prije 2000 godina dogodio se Božić. Dogodio se u jednoj maloj zemlji Palestini, u narodu Izraelskom, u gradu Betlehemu. Dogodio se kao običan zemaljski i dragi događaj. Marija zaručena s Josipom rodila je dijete kojem dadoše uobičajeno ime Jošua – Isus. Kako se Božić dogodio u špilji povili su dijete u pelene i položili ga u jaslice, jer u betlehemskim kućama nije za njih bilo mjesta. Božić se dogodio kao nebeski, božanski, spasiteljski događaj. Anđeli su ga s pjesmom obznanili pastirima: «Rodio vam se Spasitelj. I evo vam znaka: naći ćete dijete povijeno u jaslama».

Ovom božansko-ljudskom događaju ne treba komentara. Sve je jasno rečeno u događaju. Na zemlju je sišla svjetlost velika, a Gospodin obznani spasenje svoje. Stoga, neka sva zemljo kliče Gospodinu. Neka se raduje i neka pjeva. U rođenom djetetu Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U njemu, koji leži «u štalici na slamici», Bog je osobno «radi nas ljudi i radi našeg spasenja» sišao s nebesa i postao čovjekom. U njemu su se «u živo» susreli Bog i čovjek, nebo i zemlja, zauvijek. Zašto se Bog utjelovio? Zašto je postao čovjekom? Zašto… Nastavi citati

Časoslov
TV Vatikan