Nadbiskupove propovijedi

Čudotvorna djela proroka Elizeja

(2. Kr 4, 8-16; Rim 6, 3-11; Mt 10, 37-42)

1. U četvrtak smo obilježili svetkovinu apostolskih prvaka svetoga Petra i Pavla. Čuli smo maloprije kratki odlomak iz Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj tumači kako smo „po krštenju uskrišeni od mrtvih, eda bismo hodili u novosti života“ (Rim 6, 4). Sve Pavlove poslanice poučne su i sadržajne. Posebice ova Rimljanima koju nazivaju „katedrom vjere“ i prvim razrađenim „teološkim sustavom“. Poslanicu je pisao negdje oko 58. godine poslije Krista iz Korinta odakle je mislio poći prema Španjolskoj. Budući da je Rim bilo susretište povijesnog, političkog i kulturnoga blaga mnogih naroda, prema Pavlu Rim ima postati novim Jeruzalemom, središtem novoga Božjeg naroda, središtem Crkve. Zato on dijeli povijest čovječanstva u dva razdoblja: vrijeme prije Krista, koji zove vremenom iščekivanja, te vrijeme poslije Krista u kojemu imamo pomirenje s Bogom. Isti Bog koji je izabrao i spasio izabrani narod, sada spašava sve: Židove i pogane i sve koji budu povjerovali Onomu koji od mrtvih uskrisio Isusa Krista, Gospodina našega (Rim 4, 24).

Stoga, Pavao uglavljuje povijest čovječanstva u dva lika: u Adamu i u Kristu, „novom Adamu“. Prvog Adama Pavao predstavlja kao „rušitelja sklada“ jer su Adamovim grijehom u… Nastavi citati

Najprije čestitam nakladnicima Sveučilištu u Zadru i župi sv. Martina u Ljupču što su objavili ovu vrijednu monografije „Župa Ljubač – zrcalo povijesnih i geografskih mijena u sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara“. Posebice čestitam urednicima prorektoru prof. dr. Josipu Faričiću i župniku dr. Jerolimu Lenkiću što su organizirali znanstveni skup te u rekordnom vremenskom razdoblju priredili ovu bogatu monografiju koja opisuje ne samo povijest mjesta i župe svetoga Martina, već i prirodno-geografske značajke i osnove društveno-gospodarskoga razvitka, kao i arheološke i ranokršćanske nalaze u Ljupču i okolnim mjestima. Uz bogatu kartografiju, numizmatiku, prikaz vjerskoga života i etnologiju čitatelj će naći raznoliki izbor vrlo interesantnih tema za produbljenje i upoznavanje ovoga mjesta koje je u „Zadarskom katastiku“ (katastru), gdje su navedeni posjedi i imanja koje je Mletačka vlast zauzela u 15. stoljeću, među pet navedenih mjesta nalazi se i Ljupče. A to su: Zadar, Vrana, Nin, Novigrad i Ljubač.

Uz bogate arhivske izvore i povijesnu građu, te obilnu i slikovitu kartografiju, osobito mi je za oko zapeo povijesni prikaz mjesta Ljubač s iscrpnim arheološkim ranokršćanskim i srednjovjekovnim nalazima, kao i kratka povijest župe sv. Martina s biografskim opisom njezinih pastira od 17. do 21. stoljeća (od don Mate Mandića rodom s Molata… Nastavi citati

1. Zahvaljujem na pozivu nazočiti predstavljanju knjige dr. sc. Mate Arlovića, našeg poznatog i uvaženoga ustavnoga sudca: „HZ(HR)HB-a u postupcima (pre)ustrojavanja BiH do Washingtonskih i Daytonskuh sporazuma – ustavnopravni aspekt“. Posebice zahvaljujem što mi je povjereno uputiti nekoliko riječi u ovoj prigodi. Budući da će o sadržaju, značenju, aktualnosti i poruci ove knjige govoriti uvaženi predstavljači, zadržat ću se samo na nekim uspomenama vezanim uz Haaško sudište i crkvenim načelnim stavovima. Sjećamo se kako je prvih godina rada Haaškoga suda bilo velikih obrata i „političkih lomova“. Imalo se dojam kako se Republiku Hrvatsku „haaškim sudom ucjenjuje“. Kada se k tomu uzme u obzir pritiske i poruke koje su stizale iz nekih europskih i američkih središnjica, razumljivo je što je tada kardinal Kuharić govorio našim pregovaračima neka se ni pred kim „ne klanjaju i ne daju ucjenjivati: Ni kreditima, ni obećanjima, ni ulaskom u EU“. „Sloboda se ne prodaje ni za kakvo blago“ davno je uklesano je na tvrđave sv. Lovre. Tamo su nam stari Dubrovčani ostavili trajnu opomenu u kamenu.

Gledom pak na „političko usmjerenje i djelovanje Haaškog suda“ ja sam svojevremeno govorio svećenicima kako nam je tada posebice bila „potrebna sabranost, oprez i mudrost, te jača i usrdnija molitva… Nastavi citati

1. Evanđelje što smo ga slušali ulomak je iz Isusovoga opro­štajnoga govora na Posljednoj večeri. Od križa ga dijeli samo petnaestak sati. Smrt je na dohvatu ruke. Križ je istesan, a čavli iskovani. Dolaze trenutci kušnje kad će se apostolima urušiti njihove zemaljske nade, a snovi pasti u grob i razočaranje. Zbog toga su bili zbu­njeni Isusovim riječima „dječice, još sam malo s vama“ (Iv 13,33) i najavom kako ne mogu poći tamo kamo on odlazi. Juda je već izašao iz dvorane, a Petar se hvali da je spreman život svoj dati, pa ga Isus „prizemljuje“ i najavljuje da će ga tri puta zatajiti. U takvom ozračju Isus izgovara riječi utjehe i obećanja: „Neka se ne uznemiruje srce vaše“. Budući da ih je obuzeo strah i crne slutnje, on im obrazlaže ulogu vjere, koju ako imaju ne trebaju se bojati.

Činjenica je da suvremeni čovjek živi u strahu i boji se terora, bolesti, smrti i prirodnih katastrofa. Boje se i „veliki i moćni“, kao i obični pučani. Isus im stoga ponavlja „neka se ne uznemiruje srce njihovo, jer u kući Oca nebeskoga ima mnogo stanova, pa on ide pripraviti im mjesto“. Kuća ili stan, koji Isus obećava, spada u temeljne… Nastavi citati

Draga mladeži,

Uz zahvalu Svemogućemu koji nam je poklonio ovako lijepo vrijeme, zahvalni smo domaćinu i predvoditelju slavlja, mons. Đuri Hraniću, njegovim svećenicima, animatorima i obiteljima diljem ravne Slavonije, nazočnim biskupima, a posebice vama, draga mladeži, koji ste došli iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva.

Potaknuti brigom za mlade, koju je pokazivao sveti Ivan Pavao II., i hrvatski su biskupi započeli svoje dvadesetgodišnje hodočašće s vama mladi diljem naše Domovine pod zastavom s „Kristom u treće tisućljeće“ koju smo dobili u Splitu (1996.). Na tom zajedničkom hodu imali smo nekoliko postaja uz različita gesla i plakate pred kojima smo se zaustavili poput one dvojice učenika iz Emausa iz današnjeg evanđelja. Na tim smo postajama razmišljali, molili i išli dalje. Tako smo u Velikom jubileju Crkve uz dvije tisućitu godišnjicu Isusovoga rođenja kraj nazaretske kuće na Trsatu u Rijeci (2000.) razmišljali o otajstvu „Riječi koja je Tijelom postala“. Stoga smo utjelovljenom Isusu u Osijeku (2002.) uputili žarku molitvu „neka nas sačuva u svom Imenu“. Kada smo se na našem hodočašću zaustavili u „našoj Istri miloj“ (2006.) dočekao nas je plakat na kojem je pisalo „Učitelj je ovdje i zove te“. Zove te „zaveslati na pučinu“ iz Šibenskoga zaljeva… Nastavi citati

1. Preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi, braćo svećenici, redovnice i redovnici, đakoni i pastoralni suradnici hrvatskih katoličkih misija u Europi i diljem svijeta. – Kao višegodišnji Predsjednik vijeća HBK za inozemnu pastvu drago mi je što u ovoj prigodi mogu izraziti čestitku i dobrodošlicu na obilježavanje srebrne obljetnice početka rada Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Iz programa kojega smo primili zapažamo kako će ono biti obilježeno na tri razine: Pod povijesnim, teološko-pastoralnim i liturgijskim vidom. Nakana je, čini mi se, očima kroničara opisati što se to zbivalo u zadnjih pedeset godina na području dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.

Jer, „historia (est) testis temporum i nuntia vetustatis“ zapisao je davno državnik i filozof Ciceron (106-43). Povijest je svjedok vremena i glasnica starine. Zato će u prvom dijelu biti govora o „glasnicima i svjedocima toga vremena“ kao i o kontekstu organiziranja pastoralne skrbi među iseljenicima, prema mjestima njihovoga useljavanja i boravka. No, uz ove dvije oznake povijesti Ciceron je dodao još dvije pa napisao kako „historia est lux veritatis et magistra vitae“. Povijest je svjetlo istine i učiteljica života. Stoga će u drugom, završnom dijelu ovoga skupa biti govora o opravdanosti i smislu hrvatske inozemne pastve, o identitetu u kontekstu iseljeništva,… Nastavi citati

1. Divan je susret učenika u Emausu s Uskrsnulim Kristom. Lijepa je i njihova spontana ispovijed o tomu „čemu su se oni ljudski nadali“. A kad su se pokazali dobrim domaćinima, pa nagovorili Isusa „neka se navrati kod njih“ i ostane jer već je večer, Isus ponavlja gestu s posljednje večere: Uzima kruh, blagoslivlja i daje im ga. Kad je iščezao ispred  njih, otvorile su im se oči pa su govorili: „Nije li srce naše gorjelo dok nam je tumačio pisma“. Odmah su se vratili u Jeruzalem izvijestiti braću što su doživjeli. – Kad se prisjetimo naših nekih sakramentalnih susreta s Isusom, i m i bismo mogli analogno reći kako je i u našem životu u Crkvi bilo trenutaka kad nam je „srce gorjelo“, kao napr. za Prvu pričest, krizmu i dr. Crkva, u kojoj imamo prigodu doživjeti takve trenutke, nije utemeljena na nekom mitskom događaju. Ona je ukorijenjena u osobi Isusa Krista, utjelovljenoga  Bogo-čovjeka iz Nazareta koji je za nas muku podnio, raspet bio i uskrsnuo. Crkva je, dakle, rođena u krvi na križu, i nastavlja u vremenu i prostoru po meni i po tebi živjeti među ljudima. Ona se razvija, evo, kroz stoljeća sve do naših dana. I… Nastavi citati

Uvodne napomene: Izlaganje je kratko izvješće o tomu kako se Crkva dubrovačka nosila s izazovima devedesetih godina prošlog stoljeća. Moj dolazak na čelo Dubrovačke biskupije, 14. siječnja 1990., bio je uoči prvih demokratskih izbora i neposredno pred početak teške agresije 1991. godine. Poslužit ću se slikama iz prirode, pa prvo dio nasloviti „Proljećem novih nada i sloboda“, a drugi „Zimom agresije“ kako bi se naslutilo tešku i hladnu zimu koju smo podnosili. Dvojica uzora su mi bili od silne pomoći: Sveti Ivan Pavao II. koji me imenovao dubrovačkim biskupom i kard. Franjo Kuharić koji me zaredio. Obojicu sam silno volio i poštivao. I od njih učio. Bog zna kako bi se sve okrenulo da nije bilo kard. Kuharića u Hrvatskoj i glasa svetoga Ivana Pavla II. iz Vatikana koji je zaklinjao „neka se zaustavi ruka koja ubija!“.

    I. Proljeće demokratskih promjena

Pomazan svetim uljem polovicom siječnja 1990. i ohrabren riječima zareditelja već sam u mjesecu rujnu uputio pismo u kojem sam rekao kako smo „na prvim poslijeratnim višestranačkim izborima nadvladali određeni strah i osjetili pouzdanje, novu nadu i hrabrost za život u slobodi. No, hodočašće u slobodu treba nastaviti odgovornim radom, zauzetim zalaganjem i predanijom molitvom Svevišnjemu kako bi… Nastavi citati

Uskrs – kamen temeljac građevine Crkve

1. Na Uskrs taj najstariji i najvažniji blagdan spominjemo čudesni događaj koji se zbio „u prvi dan tjedna, rano ujutro“. Toga jutra, naime, „u ranu zoru“ raspeti i pokopani Krist ustao je iz groba i javio se uplašenim učenicima pozdravljajući ih utješnim pozdravom: Mir vama! A spomen na taj događaj jednostavno zovemo „danom Gospodnjim“. Uskrs koji se u nedjelju dogodio postao je središtem povijesti spasenja. A Isusovo uskrsnuća biva srcem i polazištem vjere i kršćanstva, zorom i proljećem čovječanstva. Stoga je taj „prvi dan u tjednu“, tj. nedjelja „sveti dan što nam ga učini Gospodin“. Ne smijemo, međutim, gubiti iz vida činjenicu kako nedjelja postaje običnim „danom rasterećenja“ od dnevnih briga, danom dokolice u kojoj se gubi njezina duhovna i kulturna dimenzija. A stoljećima je nedjelja bila glavnim duhovnim vrelom i stvarala duhovni identitet našega čovjeka. Sačuvani lekcionari, pistule, molitvenici i statuti govore o tome koliko je nedjelja ušla u duh hrvatske kulture i ponašanja.

Zato je Crkva ljubomorno čuvala svetost i mističnost dana Gospodnjeg. I odredila neka „vjernici nedjeljom i zapovjednim blagdanima sudjeluju na misi“ i „uzdržavaju se od teških radova“ (Kan 1247). Nedjelja je uz to bila i dan narodnog veselja, kad… Nastavi citati

Uskrsno bdijenje i putovanje kroz četiri noći spasenja

1. Započeli smo večerašnju liturgiju bdijenja pod vedrim nebom čime se daje do znanja kako je ovo nebeski, svemirski događaj, nadpovijesna milosna stvarnost koju nam je Krist po svome križu, muci, smrti i uskrsnuću objavio. Istina, sinoćnja liturgija velikoga Petka kao i današnji subotnji dan izgledali su turobno i bez perspektive. Njegovi učenici, naime, u strahu od Židova zaključani su u dvorani Posljednje večere gdje se jadaju, dvoume, ne shvaćaju i zdvajaju. A Židovi s druge strane osiguravaju grob sa stražom kako ne bi slučajno netko od njegovih došao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Kakva besmislica: vidjeli su kako umire u bolovima, proboli su mu srce kako bi se uvjerili da je doista preminuo. A sada pečate grob i postavljaju stražu da ga tko ne bi ukrao.

No, uz ovu ljudsku, tužnu i potresnu strane koju posebice Veliki Petak sa sobom donosi, u ovoj noći uskrsnoga bdijenju osjećamo neku nadu i otkrivamo koliko je ova sveta noć spasenja bila znakovita i važna u kršćanskoj tradiciji. Zbog toga je Kongregacija za kult i bogoslužje izdala odredbe i preporuke kako sveto Trodnevlje što svečanije slaviti. Tamo gdje u župama ima… Nastavi citati

TV Vatikan