Nadbiskupove propovijedi

Sveti Nikola Taveliću, moli za nas!

1. Svake godine u prigodi našega hodočašća u Šibenik razmišljamo o svetome Nikoli koji je izvojevao palmu mučeništva u Jeruzalemu, 14. studenoga 1391. Skupa s dvojicom Francuza Deodatom i Pierrom i s jednim Talijanom, Stefanom iz Cunea. Mi, dakle, o njima razmišljamo, ali im se i molimo  i njihovoj svetoj nebeskoj žaštiti sebe i svoje preporučujemo. Svetima ih je proglasio blaženi Pavao VI., 21. lipnja 1971. godine. Rado se sjećam tih dana kad sam kao student u splitskoj bogosloviji bio sudionik radosnoga hodočasničkoga mnoštva na kanonizaciji u Petrovoj bazilici, kao i na audijenciji u dvorištu sv. Damaza. Veliki je broj mučenika ugrađen i u temeljima naših mjesnih crkava diljem  hrvatskog prostora, posebice uz obalu: Od Tripuna u Kotoru, pa onda Vlaha, Dujma, Prošpera i Jakova, preko Stošije i Krševana do Kvirina, Vida i svetoga Mavra u Poreču. Mučenici zapravo spadaju u početke organiziranog kršćanstva na ovim područjima i ugrađeni su u temelje početka i razvoja Crkve. Sveti Ivan Pavao II. dao je osobiti zamah temi mučeništva. Od impresivnog broja 1.820 svetih i blaženih uzora koje je proglasio tijekom svoga dugogodišnjega pontifikata, njih 1.400 nose aureolu mučenikâ (a to je 80%, ili četiri petine).

On… Nastavi citati

Svi sveti mučenici i blaženici Gospodnji, molite za nas!

1. U današnjem evanđelju Isus prekorava farizeje što ne žive onako kako naučavaju. On nas na taj način poučava kako njega slijediti. On, naime, ne voli umišljene učitelje koji se razmeću pobožnošću i traže neka im drugi iskazuju poštovanje. Zbog toga zove i potiče svoje učenike, onda i sada, neka budu veliki u služenju braći i sestrama u njihovim potrebama. A liturgija Riječi i službe podsjeća nas uvijek da se naša „veličina ne očituje u vladanju, nego u služenju“. Upravo onako kako je činio naš Gospodin Isus Krist koji je sebe predao za naše spasenje. U današnjem odlomku iz poslanice Solunjanima Pavao podsjeća svoje čitatelje kako se on ponašao među njima. Jednom rečenicom on opisuje sebe kao misionara koji im je „predao evanđelje Božje, ali i samoga sebe u trudu i naporu“; poput majke koja hrani i njeguje svoju djecu. A gledom na njihov međuodnos Isus jasno veli: “Najveći među vama neka vam bude poslužitelj” (Mt 23,1-12). Božji predstavnici, dakle, ne smiju zauzimati Božje mjesto u životu vjernika. Budući da postoji trajna opasnost da poglavari, kako vjerske tako i civilne službe, podlegnu bolesnoj ambicioznosti, Isus potiče i veli “najveći među vama… Nastavi citati

Spomen svih vjernih mrtvih

(Mudr 4, 7-15; 1 Sol 4, 13-18; Iv 11, 17-27)

1. Uz spomen svih vjernih mrtvih, za koje Crkva danas upućuje žarke vapaje i moli pokoj vječni, čuli smo i neke odlomke iz Svetoga Pisma koja nam tumače otajstvo smrti i umiranja. Ponajprije ovaj događaj iz Betanije gdje se Isus očituje kao gospodar života i smrti i predstavlja kao ‘uskrsnuće i život’. I nastavlja da ‘tko god bude vjerovao u njega, neće umrijeti nikada’. U odlomku poslanice Solunjanima Pavao veli kako ne želi ‘da budu u neznanju glede onih koji su usnuli’. Pavao ih hvali zbog njihove ustrajnosti i odgovara na pitanja u svezi sudbine “usnulih”? Pavao odgovara na njihova pitanja i poučava ih kako ne znamo točno vrijeme Kristova dolaska: “I sami znate, da će dan Gospodnji doći kao kradljivac u noći” (5,2). Pa dodaje kako zapravo i nije važno znati vrijeme Kristova dolaska, nego živjeti “kao djeca svjetla” i “ne pripadati noći i tami” (5,5).

Euharistija koju slavimo, braćo i sestre, nagovještaj je toga dolaska o kojem Pavao govori: “Kad god blagujete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gospodnju naviješćujete dok on ne dođe” (1 Kor 11,26). Misa je, dakle, spomen Kristove smrti,… Nastavi citati

 

Svetkovina Svih Svetih podsjeća nas na one koji su stigli pred prijestolje Jaganjčevo

1. Liturgija čitanja danas nam otvara knjigu Otkrivenja pa slušamo kako u njoj „Ivan nešto vidi..“ Vidjeti i gledati nalazimo često na na stranicama Svetoga Pisma. – „Mojsije, što vidiš“, pita Jahve? Vidim grm koji gori, ali ne izgara! (Izl 3, 4) – „Što ti, Jeremija, vidiš? Vidim rascvjetanu bademovu granu koja je navještaj sigurnog proljeća“. – Ivane, što vidiš? „Vidim jednog drugog anđela gdje uzlazi s istoka s pečatom Boga živoga koji viče iza glasa: Ne udite ni zemlji, ni moru, ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega. Što još vidiš Ivane? „Eno, velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred prijestoljem Jaganjca, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama“.

Ovi tekstovi koje smo čitali nešto poručuju, kako uz današnju svetkovinu Svih Svetih, tako i uz Dan svih vjernih mrtvih koje sutra obilježavamo? Naš odgovor na upit „što vidiš, brate i sestro, na našim grobljima vjerojatno bi glasio vidimo mnoštvo križeva, bijelih krizantema i upaljenih svijeća po grobovima onih koji su ovdje živjeli i više ih nema među nama. Njihova životna simfonija započela je… Nastavi citati

Hrvatska ti kliče, hvala. Novu snagu podaj njoj!

(Uz spomendan sv. Ivana Pavla II.)

1. Rado se sjećamo dragih susreta sa svetim Ivanom Pavlom II. Posebice njegovog druženja s mladima na sportskim stadionima, livadama i velikim trgovima. On je te liturgijske susrete pret­varao u velika slavlja mladosti. Mladi su ga rado slijedili, slušali, za njim išli i izvikivali njegovo ime. A poklicima i aplauzima prekidali njegove govore. Bili su slobodni prići mu, zagrliti ga i nešto mu na uho šapnuti. Tako je u Caracasu, napr. dok se on spremao obratiti okupljenoj masi, došao jedan mladić, uzeo mu desnu ruku, podigao je u zrak i proglasio ga „svjetskim šampionom“ (campeon del mundo). Možemo samo zamisliti kako je okupljeni svijet pozdravio tu gestu spontanoga mladića. Ali, pozdravio je i Papu koji se bez kompliciranja u to uključio, te među mladima osjećao se „kod kuće“. Tako je u Buenos Airesu (1987.) izjavio kako mu „susreti s mladima znače odmor i radost“: „Došao sam da se s vama malo odmorim, draga mladeži. Došao sam da vas čujem, da s vama razgovaram, da s vama molim. Želio bih vam ovdje ponoviti ono što sam rekao na prvi dan svoga pontifikata: Vi ste Papina nada, vi… Nastavi citati

1. Dvije su teme koje se ove nedjelje povezuju. To je Misijska nedjelja i spomendan svetoga Božjega misionara, pape Ivana Pavla II. koji je na današnji dan 1978. službeno nastupio kao nasljednik svetoga Petra u Rimu. Kao sudionik zasjedanja na Drugom Vatikanskom Saboru (1962.-1965.) on je s drugim biskupima naglasio važnost misonarskoga duha. Biskupi su, dakle, prije pola stoljeća rekli što Crkva vjeruje i što misli o sebi. Ali i o svijetu koji bježi od Boga i kojem treba navijestiti Kristovo evanđelje. O tomu je posebice progovorila u dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve „Ad Gentes“ (1965.) gdje je opisana Očeva zamisao spašavanja ljudi po Isusu Kristu, jedinom Otkupitelju čovjeka. Budući da je Crkva „po naravi misionarska“ (AG 2), sveti Ivan Pavao II. je koristio znakovite riječi o „hitnosti“, „potrebi“ i „važnosti“ misijske aktivnosti. U duhu onoga što je apostol Pavao pisao Korinćanima da ga „ljubav Kristova obuzima i potiče“ (2 Kor 4, 14). Papa Benedikt XVI. je ut om vidu tumačio da „kršćanstvo nije neka nova filozofija ili moralka, već život u Kristu“ (Deus caritas est, 2005.), i poticao kršćane neka se upute „u tu dinamiku ljubavi kako bi pronašli izvor i temelj misijskoga poslanja“.

Uz želju Crkve da razmišlja… Nastavi citati

1. Danas se prisjećamo svetog starca Šimuna, kojeg nazivamo Pravednikom i Bogoprimcem. Njemu je, naime, Duh Sveti objavio da neće umrije prije nego vidi Spasitelja. I, evo, Luka nam pripovijeda da je kao bogobojazni starac dočekao u Hramu Josipa i Mariju. Uzeo je dijete na ruke i u njemu prepoznao Mesiju. Izrekao mu je zahvalnu pjesmu i pozdravio Onoga koji će donijeti spasenje svima narodima. I biti „svjetlo na prosvjetljenje i slavu Izraela“. Sveti je starac predvidio kako će On biti i znak osporavanja; onaj komu će se protiviti, a on će morati i umrijeti. Ali, svojom smrću spasit će i otkupiti narod svoj. Šimun je prorekao da će Isusovoj Majci Mariji „mač boli probosti dušu njezinu“. U toj svečanoj i osobitoj zgodi Šimun izgovara i himan koji će postati večernjom molitvom Crkve: „Sad otpuštaš slugu svoga Gospodaru, po riječi svojoj u miru.“

Duh Sveti je, dakle, potaknuo Šimuna da dođe u Hram u dan kad su Marija i Josip donijeli dječaka Isusa da izvrše što je Zakon propisivao. A Zakon je tražio neka roditelji prinesu žrtvu za svoje prvo dijete kao znak zahvalnosti što im ga je Bog darovao. Šimun u Duha prepoznaje Dječaka pa blagoslivlja Boga i majku… Nastavi citati

1.Simpatičan je taj starac. Najveće njegovo bogatstvo jest da je imao ugrađenu Božju navigaciju – Duha Svetoga. To se vidjelo jer je bio pravedan i bogobojazan. I u svojoj starosti i bolesti nije bio toliko obuzet tim svojim poteškoćama nego je mislio na svoj narod – očekivao je „utjehu Izraelovu“. Duh Sveti mu je obećao da neće umrijeti dok se to ne dogodi, dok se ne rodi Spasitelj svijeta. I tom unutarnjom navigacijom vođen je Šime prema hramu upravo kad su Josip i Marija stigli da prikažu Isusa.

Šime je imao čast da primi u svoje naručje „Utjehu Izraela“, pomazanika Božjega, onoga koji je došao da svijetu pruži nadu, utjehu i spasenje. I taj simpatični starac bio je tako sretan što je dočekao utjehu i spasenje svome narodu; veseo moli Gospodina da ga – nakon što je dočekao „utjehu Izraela“ – uzme s ovoga svijeta. Narod je dobio spasitelja, utjehu i nadu. On je to čekao i dočekao.

Sjećam se riječi naših majki koje su živjele za svoju obitelj i za svoju djecu, kada su govorile: „Može me Gospodine sada uzeti s ovoga svijeta jer sam podigla djecu na svoje noge, sada oni mogu i bez mene, pa ja mogu… Nastavi citati

Blaženi i pravedni Šime, častimo ti sveto ime!

1. Žitelji ovoga grada i Nadbiskupije više od sedam stoljeća nerazdvojivo su povezani sa svetim Šimom koga s pravom nazivamo svojim Pokroviteljem i na njegov blagdan hrlimo iskazati mu poštovanje. Jer, on je na svojim rukama držao sveto Tijelo Isusovo. Slaveći njegov spomen sjećamo se onoga dana kada je Isus po Mariji stigao među ljude. A na dan prikazanja u jeruzalemskom hramu dočekao ga je starac Šimun. Ova svetkovina podsjeća nas na to i priziva u pamet kako su se u tom trenutku susreli Stari i Novi zavjet, prošlost i budućnost u osobi starca Šimuna i djeteta Isusa. I povezuje se Betlehem s Jeruzalemom. Naime, dok se u Betlehemu Isus rodio i postao stanovnikom zemlje, u Jeruzalemu, gdje ga je Šimun primio u naručje, on će podnijeti muku, umrijeti, uskrsnuti i uzići na nebo. Zbog toga i kličemo starcu Šimunu i radujem se s pjesmom: Pravedniče, sveti Šime, častimo ti sveto ime!

Osim ovog otajstvenog događaja, koji nas vodi u Jeruzalem, mi danas obilježavamo spomendan iz naše narodne povijesti za koji smo zahvalni Božjoj Providnost. U ovom Gospinom mjesecu, a uz svetkovinu osobitog Pokrovitelja našega Grada, svetoga Šime, želimo zahvaliti Gospi i… Nastavi citati

1. Dvije su stvari odredile tijek Franjinog života: Glas koji ga je pozvao neka ide popraviti crkvu koja je u ruševnom stanju, te rečenica evanđelja ‘ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni  putne torbe, ni dviju haljina..’ (Mt 10, 9-10). «To je ono što tražim, to je ono što svim srce želim», bila je reakcija mladog Francesca. Nakon što je svojim rukama obnovio tri crkvice u asiškoj okolici (sv. Damjana, sv. Petra i Marije od Anđela), shvatio je kako je onaj glas mislio na obnovu Crkve koja je Božja građevina.

Zahvaćen citiranim evanđeoskim riječima odlaže sandale, oblači grubu tuniku te kao svoju zaručnicu izabire sestricu siromaštinu, što će genijalnom piscu Božanstvene komedije dati povoda da ga opjeva u XI. poglavlju Raja. Naime, uz sv. Benedikta, Bernarda, Tomu i Dominika, Dante će osobite riječi divljenja posvetiti ovom Božjem trubaduru iz Asiza. A kao dobar vjernik, pjesnik i teolog zaključit će kako je sv. Dominik znanjem i borbom protiv krivovjerja Crkvu učinio sigurnijom, a sv. Franjo ljubavlju, jednostavnošću i siromaštvom vjernijom svome misijskom poslanju.

2. Kad na kraju dana kod večernje molimo «Veliča duša moja Gospodina», ponavljamo  Marijinu zahvalnu pjesmu što je Jahve «pogledao na neznatnost… Nastavi citati

TV Vatikan