Kulturno-povijesna baština

kulturna i povijesna baština Zadarske nadbiskupije

Ostatci ranokršćanske bazilike sv. Tome nalaze se zapadno od romaničke benediktinske crkve sv. Krševana. Mijenjajući titulare (nazivala se još Sv. Silvestar i Sv. Križ) ona je bila u funkciji do 1807. godine. Radi gradnje školske zgrade porušena je velikim dijelom godine 1822. Bombardiranjem u II. svjetskom ratu škola je teško oštećena, pa je odlučeno da se na njezinu mjestu sagradi nova zgrada. Prije početka izgradnje zgrade (1969.) pristupilo se istraživanjima crkvenog prostora. Ta su istraživanja omogućila gotovo cjelovito upoznavanje ranokršćanskog izgleda crkve. Ranokršćanska bazilika sv. Tome bila je dužine oko 25,50 m i širine oko 15 m. Dvije kolonade dijelile su prostor u tri lađe. Na istočnom dijelu crkve bila je apsida, istaknuta u prostoru, unutrašnje širine 6,90 m i dubine oko 6 m. Na pročelju su sačuvana bočna vrata prema sjevernoj lađi, a na začelju ostatci vrata u dnu obiju bočnih lađa, izlazi prema pastoforijama koje su vjerojatno postojale na crkvi. Na južnom uzdužnom zidu su također dva bočna ulaza, a pretpostavlja se da su takvi ulazi bili i na sjevernoj strani crkve. Na gornjem dijelu uzdužnih zidova nalazio se red od pet bifora, od kojih je dio na južnoj strani crkve izvorno sačuvan. Po sredini svake bifore stoji… Nastavi citati

Iz knjige: Ante Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području Zadarske nadbiskupije, Zadar 2002., str. 11-18.

Biskupski kompleks u antičkom Jaderu (sl. 2-3, 5) nastao je na dijelu rimskoga foruma i građevina s njegove sjeverne strane. Jezgra, odnosno zametak čitava kompleksa jest oratorij (domus ecclesia). On je nastao na prostoru triju taberni na forumu, vjerojatno već u prvoj polovici 4. st. Radi se o tipu manje dvoranske bogomolje (unutrašnje veličine 17 x 11 m) s upisanom klupom za kler apsidalmog oblika na začelnoj strani. Prostor oratorija bio je podijeljen na dva dijela. Pronađeni ostatci omogućili su upoznavanje ne samo tlorisnog izgleda oratorija već i njegovu visinu i razinu krovnog vijenca, tzv. gabarite cijele građevine.

Ranokršćanska bazilika (katedrala) nastala je na mjestu ranije civilne gradske bazilike iz Augustovih vremena (tzv. basilica Iulia). Sačuvana je tek u malim ostatcima izvornih zidova, ali su ti ostatci ipak bili dovoljni za upoznavanje većeg dijela njezina izvorna izgleda (sl. 2-3, 5). Dužina bazilike iznosila je 30 m, a širina oko 20 m. Na sitočnoj strani imala je veliku polukružnu apsidu, istaknutu u prostoru, dubine 8 m. Na njezinu plaštu bilo je pet polukružnih prozora širine oko 1,90 m i visine oko 2, 80 m.… Nastavi citati

 Sv. Andrije i sv. Petra Starog. U neposrednoj blizini tržnice nalaze se dvije povezane crkvice i to jednobrodna sv. Andrije s freskama iz 12. st. a iza njezine apside predromanička dvobrodna crkva sv. Petar Stari. Vrlo zanimljiv primjer dvojne crkve. Crkvica sv. Petra je nastala na mjestu ranijih rimskih građevina, a prvotno je morala služiti kao oratorij. Nastanak tog oratorija treba datirati rano, na sam početak 5. st. (možda i nešto ranije). On je zapravo nakon oratorija katedrale najstariji dosad pronađeni ranokršćanski kultni objekt unutar zidina rimskog Zadra. Nakon što je oratotij postao, dograđen mu je četvrtasti prostor s istočne strane (kao pastoforija) koji je tijekom predromanike pretvoren u dvobrodnu crkvu sv. Petra Starog (Ante Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2002., str. 21-21.

 Te dvije povezane crkvice sada služe kao izložbeni prostor.

Crkva sv. Petra apostola, iz 10. st. u Kulini, restaurirana 1901, srednjovjekovna, smještena uz samu Jadransku magistralu između Starigrada i Selina. U vrijeme gradnje ove kapele ovdje su bila plemena Tugomerića, Šubića, Kurjakovića, a u njezinoj blizini otkrivena je antička nekropola iz 1.-2. st. Oko crkve dvadesetak, a u njoj tri stećka.  Oko crkve nalazi se groblje u koje se ukapalo od sredine 13.stoljeća. Sačuvani su upečatljivi nadgrobni spomenici u obliku masivnih kamenih ploča mjestimično ukrašenih jednostavnim, plitkim reljefnim prikazima, koji potiču iz 14-16.stoljeća. Crkva je izgrađena u predromaničkom starohrvatskom stilu, vjerojatno na prijelazu iz IX u X stoljeće. Uz crkvicu se nalazi i manji objekt, za koji se pretpostavlja da je služio kao krstionica. “Po fragmentu se dade razabrati da je crkva sagrađena od neke dobrotvorke, koja se je bila zavjetovala, kao što je to slučaj izgradnje crkava i kapelica u starohrvatsko doba” – Rukavina, A.:Zvona ispod zvijezda, “Ličke župe”, Gospić, 1984.

 

Crkva sv. Andrije na Vrgadi nalazi se na groblju u uvali Pržina (zvane još i Podcrikva). Smještena je u podnožju brijega na kojem su ostaci ranobizantske utvrde. Konstantin Porfirogenet spominje Vrgadu kao jedini naseljeni otok na zadarskom području. Povijesničari pretpostavljaju da su se ovom crkvom služila bizantska vojna utvrda. O njoj su pisali C. F. Bianchi i Ćiril Iveković. Bila je župna crkva sve do 16. st. Temeljiti arheološki i konzervatsorski radovi na crkvi započeli su 1980. god. Vanjska joj je dužine s apsidom 10,39 m, a dužina do apside na južnom zidu 7,6 m i 8 m na sjevernom. Nepravilna je tlocrta. Crkva je preko dva jaka pilastra s dvije pojasnice među njima presvođena u tri naveja, a polukružna je apsida (2,3m i 2,2m) pokrivena kalotom. Prema Miljenku Domijanu, voditelju radova, izgrađena je sredinom 6. st. Mo zatečeni ostaci nesumnjivo potječu iz ranoga predromaničkoga razdoblja. Ima na pročelju biforu koja potječe iz predromaničkog razdoblja. Vjerojatno je najstarija starokršćanska crkva temeljito obnovljena u predromaničkom razdoblju (možda u 9. st.) a nova je crkva pritom sačuvala gabarite iz doba kada je nastala. (Iz. “Građevinar 61, 2009.: Krešimir Regan i Branko Nadilo, “Stare crkve na zadarskim otocima”, str. 463-464).

Crkva sv. Luke evanđeliste, vrlo stara crkva na groblju, na pola puta između Škabrnje i Prkosa.  Iz 13./14. st. s oltarom i slikom sv. Luke. Ova je crkva bila župna do izgradnje nove Uznesenja BDM u središtu sela i od tada je Bogorodica zaštitnica župe. Crkva je u Domovinskom ratu oštećena. Obnovljena u lipnju 1996.

Benediktinska crkva sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu potječe iz 1125. god. Kad su Mlečani 1125. god. razorili Biograd, porušiše i benediktinsku opatiju sv. Ivana u Rogovu, zadužbinu hrv. kralja Petra Krešimira IV. Rogovskom samostanu je hrv. kraljica Lepa već 1076. bila darovala neke zemlje kod Tkona. zato benediktinci poslije razorenja Biograda prijeđoše na Ćokovac i tamo podigoše samostan u koji preniješe Rogovsku opatiju. Otad je Ćokovac kroz nekoliko stoljeća bio centar glagoljaštva i rasadište narodne pismenosti i kulture. Crkva na Ćokovcu bila je građena u vrijeme romanike, a obnovljena u vrijeme gotike (portal iz 1418.). Danas je to gotička crkva. U luneti glavnoga gotičkog portala iz početka 15. st. stoji lik Bogorodice na prijestolju s Djetetom. U samostanskoj crkvi vidimo čuveno gotičko slikano raspelo nepoznatog majstora iz 15. st. Križ je visok 195 a širok 164 cm. Na gornjim proširenjima križa naslikana su poprsja Marije, Ivana i arkanđela. Crkva je bila obnovljena brigom cara Franje Josipa 1876. I poslije 2. svj. rata obnovljen je samostan te se stalno restaurira. 

Do samostanske crkve diže se stari, kasnije sniženi zvonik. Na njemu je zvono koje potječe iz 1701. god. To svjedoči natpis: MDCCI ANNO. Na zvonu su 4 lika:… Nastavi citati

Od nekad malog pristaništa koje je služilo potrebi kraljevskog dvorca Rogova, dar hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. benediktinskom samostanu sv. Ivana u Biogradu, razvilo se veliko mjesto Sv. Filip i Jakov, koje je dobilo ime po apostolima čiji je naslov nosila prvotna crkva, koju je sagradio rogovski opat, čiji se grb vidi na malim vratima crkve. Naselje se do 15. st. nazivalo Pristan i Rogovski Pristan (Molum Rogoue). Do turskih ratova Filipjakov je luka benediktinskog samostana u Rogovu, koji se nalazio u polju sjeveroistočno od sela. U Pristanu od 13. st. spominje se utvrđeni opatijski dvor s crkvom, podrumom, uljarnicom.  Oko današnje crkve Sv.Roka postojalo selo Rogovo, tu je i danas već spomenuta crkva iz XI. st. te ostaci kaštela znanog nam kao Dvorina. Crkva ima romaničku lunetu na portalu. U župnoj crkvi u Sv. Filipu i Jakovu čuva se poznato gotičko raspelo iz 14. st. preneseno iz crkve sv. Roka na Rogovu. Nakon razorenja Biograda, benediktinci su preselili Rogovsku opatiju sv. Ivana na otok Pašman, današnji Ćokovac, i sagradili crkvu i samostan sv. Kuzme i Damjana.

Grad Pag nastaje u srednjem vijeku pokraj solana na južnom dijelu istoimenog otoka, a ime mu dolazi od latinske riječi pagus – selo. Naseljen još u pretpovijesti, a u antici nazivan različitim imenima, prema Pliniju Cissa i Kissa, ili Dandolovu Kessa i Kvisa, a hrvatski Pag. Villa Paginje spominje se 1071. Kralj Petar Krešimir IV. darovao je sjeverni dio otoka rapskoj crkvi, južni dio otoka pripao je Zadru. U srednjem je vijeku Pag poprište čestih sukoba Rabljana i Zadrana. Potkraj 12. st., nakon propasti Keše (Cisse), vodeću ulogu na otoku preuzima grad Stari Pag. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. podaruje mu 1244. status slobodnoga kraljevskog grada. U doba Ludovika I. Anžuvinca (1376.) uspijeva se nakratko osloboditi vlasti Zadra i stvoriti svoju samoupravu, koju  mu je 1396. hrvatski Sabor u Ninu svečanom poveljom i priznao. U sukobima sa Zadrom teško je stradao 1394., pa su se stanovnici preselili na novu lokaciju, dva kilometra sjevernije, gdje je 1443. godine utemeljen novi grad, po određenom urbanističkom planu čuvenoga graditelja Jurja Dalmatinca, rodom iz Zadra, s pravilnim rasporedom ulica i središnjim gradskim trgom. Od 1409. je pod mletačkom upravom, a nakon toga dijeli sudbinu ostale Dalmacije pod vlašću Austrije.  

Novi je grad… Nastavi citati

Nalazi se usred plodnog polja u podnožju kamenitog brda u mjestu Pridraga. Jedna je od najbolje sačuvanih ranokršćanskih crkava na području današnje Zadarske nadbiskupije. To je jednobrodna starokršćanska bazilika iz 5. ili 6. st.,  s tri apside složene u obliku trolista, lista djeteline. Sveukupna dužina crkve iznosi 21,50 m, širina prednjeg dijla 7m, širina stražnjeg dijela 13,50m. Unutrašnjost prednjeg dijela crkve (lađe) plitkim je pilastrima podijeljena na dva traveja. Treći travej sačinjavaju tri polukružne apside koje tvore svetište. Širina aspida iznosi oko 4,60 m, a dubina oko 3,20 m. Uokolo srednje apside bila je prislonjena svećenička klupa. Na vanjskom licu crkve raspoređene su plitke lezene, gusto poredane u prednjem dijelu crkve (gdje visinom sežu do krova), a široko razmaknute na apsidama, gdje su međusobno povezane slijepim lukovima. na južnom i sjevernom zidu između lezena nalaze se bifore. Bifora se nalazi i na pročelju crkve, iznad ulaznih vratiju. S južne strane crkve nalaze se ostatci krstionice koja je na sjevernoj strani imala maleni narteks veličine oko 2,40 x 2,30 m. Sama krstionica bila je poligonalnog oblika, s malenom polukružnom apsidom istaknutom u prostoru (naistočnoj strani). U središnjem dijelu krstionice stajala je šesterokutna krstionica. Komunikacija između crkve i krstionice odvijala… Nastavi citati

TV Vatikan