Kulturno-povijesna baština

kulturna i povijesna baština Zadarske nadbiskupije

Nova hodočasnička ponuda i dimenzija više u svjedočanstvu o proroku sv. Šimunu u svetištu sv. Šimuna u Zadru!

Nakon premijere pred širom publikom i zainteresiranom javnošću, dokumentarni film „Luka 2,25 – Priča o sv. Šimunu“ u produkciji Laudata, u petak 12. listopada, doživio je svoju premijeru i među prvom organiziranom skupinom hodočasnika iz Maribora, i to baš u osmini Šimunove svetkovine. Naime, direktorica Laudata Ksenija Abramović donirala je zadarskom svetištu sv. Šimuna veliku plazmu s ciljem da se svakoj organiziranoj skupini hodočasnika ponudi gledanje filma o sv. Šimunu u kojem vrsni poznavatelji kulta i značenja sv. Šimuna stručno, znanstveno, a pristupačno, otkrivaju niz podataka koji hodočasnika dublje upoznaju s likom sveca kojeg pohode i škrinje kojoj se kao dragocjenoj baštini dive.

Upravitelj svetišta don Josip lenkić zahvalan je Abramović na još jednom daru za svetište jer je to početak pružanja nove usluge hodočasnicima i hod ususret njihovim brojnim pitanjima s kojima se domaćini svetišta susreću kad hodočasnici dođu. Plazma se nalazi iza prezbiterija, u komotnom prostoru iza Škrinje sv. Šimuna, pokraj sakristije, s mogućnošću sjedenja gledatelja. Tako je projekcija filma nevidljiva za ostale vjernike u cijelom prostoru crkve i izvrsno se uklapa u poštovanje sabranosti i duha cijelog svetišta. Također,… Nastavi citati

 

            

 

 

 

 

 

Spoj visokog elitnog turizma i umjetnosti ostvaren je u jedinstvenoj i uspješnoj inicijativi ‘Art weekend’ u prostoru Falkensteiner Hotel i Spa Iadera u Punta skali, u organizaciji Galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato corde i tog hotela od 28. do 30. rujna. Vrhunski akademski slikari: Josip Botteri Dini, Tomislav Buntak, Svjetlan Junaković, Koraljka Kovač i Maja Vidović, u stilskoj slobodi i odabiru motiva, na različite su načine prikazali temu krajolika u ugodnom okruženju prestižnog hotela, doprinoseći tako suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni, povezujući užitak odmora i kulturnog stvaralaštva. Na svečano otvorenoj Izložbi njihovih radova u subotu 29. rujna na terasi hotela Iadera, direktorica Laudata Ksenija Abramović je rekla da je za temu odabran pejzaž jer priroda od najsitnijeg bića do svemirskog prostranstva prenosi šapat Stvorenja i svojim postojanjem svjedoči vrhunsko umijeće i plemenitost Stvoritelja. „Ciljevi ljepote i poruke Božje prisutnosti vode galeriju Laudato deset godina. Djela vrhunskih umjetnika nas privlače i u njima slutimo dubinu. Te slike gledaju promatrača i navode ga da postane bolja osoba. Pravo umjetničko djelo svom vlasniku uvijek da više nego je on u nj uložio“ rekla je Abramović, istaknuvši… Nastavi citati

Iskoni bĕ slovo – Zbornik radoiva o glagoljici i glagoljašima zadarskog kraja i crkvi svetog Ivana Krstitelja, Zagreb 2001.

Nedo  GRBIN[1]

GLAGOLJSKI SPOMENICI NA ZADARSKOM PODRUČJU

Hrvati su vrlo rano primili slavensko bogoslužje a time i glagoljsko pismo, ali ni do danas među povjesnicima nije riješeno pitanje kada je to bilo i na koji je to način izvedeno.[2]

U sjevernoj Dalmaciji, a time i na zadarskom području, glagoljaška je tradicija posvjedočena različitim dokumentima, od splitskih crkvenih sabora 925. i 1060. pa do kraja 19. stoljeća. To su zaključci splitskih crkvenih sabora, papina pisma, biskupske okružnice i izvještaji, izvještaji apostolskih vizitatora iz 1579. i 1603., popisi glagoljaških župa i također do danas očuvano glagoljaško pjevanje u mnogim seoskim crkvama.

Ivan Ostojić, pisac kapitalnog djela Benediktinci u Hrvatskoj, pretpostavlja da je samostan sv. Ivana Evanđelista u Biogradu od svojega početka 1059. bio glagoljaški,[3] a njegovi su se redovnici benediktinci nakon njegova razaranja 1122.-1125. sklonili na otok Pašman i na brežuljku Ćokovac uz tamošnju kapelu sv. Kuzme i Damjana nastavili samostanski život i svoje djelovanje. Taj samostan s vremenom je postao jako glagoljaško središte te se čini daje upravo s Ćokovca 1346. otišlo u Prag nekoliko benediktinaca glagoljaša da… Nastavi citati

Crkva sv. Nikole u Prahuljama

Nalazi se na pola puta, jednu milju između Zatona i Nina. Ta starohrvatska crkvica iz 11. st. zanimljiva je centralna građevina. Diže se na slikovitu zemljanom piramidastom humku, na prapovijesnoj liburnoskoj grobnici. Građena je u obliku tvrđave, s četiri kraka raspoređena oko središnje kružne jezgre, od kojih tri tvore apside, a četvrti je ulazni krak. Nad središnjim se prostorom diže kupola u tamburu sa zanimljivim kružno-rebrastim svodom. Nad njim je za turskih ratova izgrađena kula s kruništem kao osmatračnica koja je u cijelosti prekrila tambur.  Pod kupolom su pojasnice koje su oslonjene na pilastre prislonjene uz pilone među apsidama. Ulazni krak je pravokutan i presvođen polukalotom oslonjen na trompe, dok su tri ostala kraka polukružne konhe prevođene polukalotama. u osi je svake apside uski prozor, a na ulaznom su kraku romanička vrata. Zidana je malim uslojenim kamenjem i izrazito je malih dimenzija (5,9 x 5,7 m). Važna je za povijest drevnoga Nina. Prema predaji, u Ninu se okrunilo sedam kraljeva koji su pri krunidbi bili obvezni s pratnjom dojahati do ove crkve. Tu su se predtsavljali narodu u znak kraljevske vlasti mačem s humka zasijecali na sve četiri strane svijeta. No priča je… Nastavi citati

Prva istraživanja položaja Crkvine u Galovcu započela su još 1936. godine… a sustavna su rađena u pet kampanja u vremenu od 1979. do 1991. Istraživanja su pokazala da je na Crkvini kršćanski kult zaživio vrlo rano. Najstariji obejkt na Crkvini koji treba vezati uz rano kršćanstvo jest građevina pravokutna tlorisa s apsidom na istočnom dijelu. Radi se najvjerojatnije o poganskom kultnom objektu, pretvorenu tijekom 5. st. u ranokršćanski oratorij. Sveukupna širina te građevine iznosi 10 m, a dužina od pročelja do začelja 11 m. Unutrašnja širina apside je 2,75 m, dok joj je dubina 2m.

Ranokršćanska crkva na crkvini pripada tzv. složenom tipu crkava. Ona je bila jednobrodna građevina s apsidom (istaknutom u prostoru) na istočnoj i narteksom (predvorjem) na zapadnoj strani, a s njezine sjeverne i južne strane nalazile su se pastorforije. Širina crkve bila je 9m, a dužina od pročelja do začelja iznosila je 22,50 m. Dužina narteksa bila je 4 m. Apsida je s unutrašnje strane bila potkovasta, a na njezinu peterostranom vanjskom plaštu bile su plitke lezene. unutrašnja širina apside bila je 4 m, a dubina 3 m. Uokolo apside bila je prislonjena svećenička klupa. podnica crkve bila je od žbuke, a svetište je bilo izdignuto… Nastavi citati

Na sjeverozapadnoj polovici otoka Kornata, najvećeg otoka Kornatskog otočja, zapadno od naselja Kravlja, smješteno je polje koje se naziva Tarac: Na brijegu između toga polja i mora dižu se još uvijek vrlo dobro sačuvani ostatci bizantske utvrde iz justinijanskoga vremena zvane Toreta. Na podnožju brijega, pored same obale, nalazi se srednjovjekovna crkvica posvećena Gospu, a uz nju impozantni ostatci velike ranokršćanske crkve, zapravo, samo dijelovi njezine apside. Unutrašnja širina apside iznosi 3,40 m, a dubina 2, 70 m. Najveća visina zidova je 4,50 m. Na apsidi se nalaze tri plitke lezene širine 0,66-0,68 m, te dva gljivasta prozora (visine 1,37 m) i ostatak trećega. Uzdužni zidovi crkve danas nisu vidljivi, a koliki i kakvi su bili, bez arheoloških istraživanja možemo samo pretpostavljati… Ranokršćanska crkva na Tarcu služila je za vjerske potrebe vojne posade na Toreti, ali i za stanovništvo koje je živjelo na Kornatu, najvećim dijelom u samom Tarcu, jer je to najplodnije polje na Kornatu. isto tako ona je služila za vjerske potrebe putnika-mornara koji su se na plovidbenom putu Jadranom zaustavljali na Tarcu. Pretpostavljam da je bila posvećena sv. Mariji, odnosno da je srednjovjekovna crkva nastala unutar ranokršćanske izravno nalijedila taj titular. (Ante Uglešič, Ranokršćanska arhitektura na području… Nastavi citati

Istraživanja provedena 1992. godine pokazala su da je ova crkvica daleko starija nego se do tada smatralo. Ona je zapravo ranokršćanskog postanka, a anstala je u okviru rimske vile čiji su ostaci istraženi samo na dijelu koji pokriva crkvica. Crkvica je imala oblik jednobrojne longitudinalne građevine. Širina njezine lađe je 4,50 m, a dužina do pročelja do začelja 8 m. Na lađu se nastavlja polukružna, u prostoru istaknuta apsida, s tri plitke lezene na vanjskoj strani. Širina apside iznosi 2,80 m, a dubina 2,30 m. U zidu apside su bila dva prozora. Na boćnim zidovima crkve sačuvani su također ostatci otvora, dvaju vrata mna sjevernoj te jednih vrata i prozora na južnoj strani. Ti otvori navode na mogućnost postojanja pastoforije. Na temelju karakteristika apside…crkvicu treba datirati oko polovice 6. st. Crkvica Vele Gospe na Ošljaku tijekom svoga gotovo čertrnaeststoljetnog postojanja doživjela je čitav niz obnova i djelomičnih preinaka, a jedna od najtemeljitijih obnova…bila je u doba predromanike. Tada je dobila pilone koji su njezinu unutrašnjost podijelili u tri traveja. (Ante Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje zadarske nadbiskupije, Zadar 2002., str. 93-94)

Nalazi se uz sami obalu, a do gradnje sadašnjega groblja bila je grobišna crkva Povljane. Longitudinalna građevina širine 4, 80 m, a od pročelja do začelja je dužine 9, 80 m. U unutrašnjosti crkve, na uzdužne zidove, prislonjena su po tri pilona koja zajedno s tri pojasnice između njih dijele cjelokupni prostor na četiri traveja presvođena bačvastim svodom. Na istočnoj strani crkve nalazi se polukružna u prostoru istaknuta apsida, presvođena polukalotom, dubine 3 m i širine 2, 10 m. Nesumnjivo je ranokršćanskog postanka. Doživjela je preinaku u predromaničkom vremenu, kada su joj dodani piloni i pojasnice i kada je prostor unutrašnjosti podijeljen na četiri traveja. Uokolo crkve pronalaženi su ostatci rismke arhitekture, a više rimskih spolija uzidano je i u samu crkvu. Dakle,  crkva je nastala u okviru rimskog naselja, najvjerojatnije vile rustike, pa je i to još jedna od indicij za njezin rani postanak. (Usp. A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje zadarske nadbiskupije, Zadar 2002., str. 74-75). 

 

 

 

Ova crkva sv. Stošije na Puntamici nastala je u okviru većega rimskog gospodarsko-stambenog kompleksa čiji su ostatci otkriveni pri samim istraživanjima crkve 1952. godine. Riječ je o vrlo zanimljivom primjerku kompleksnog tipa crkve, donosno dviju crkava, od kojih je donja nastala adaptacijom rimske cisterne, dok je gornja sagrađena na samoj cisterni. Rimska cisterna, ukopana oko1,50 m u zemlju, bila je pravokutnog oblika, dužine 16,10 m, a širine 6,50. Njezin pod bio je popločan ciglama u tehnici riblje kosti (opus spicatum). Bila je presvođema bačvastim svodom. Ukupna visina cisterne od poda do svoda iznosila je 4, 90 m. Kao čvrst i prostran objekt cisterna nije zahtijevala  većih konstruktivnih zahvata za adaptaciju u crkvu. Stoga je već tijekom ranokršćanskoga vremena dobila apsidu koja je bila trapezoidna… Prostor između zidova cisterne i novih zidova apside ispunjen je šutom. Jedini otvor na crkvi osim prostranog ulaza bila je tranzena na sredini apside, čiji su ostatci pronađeni pri istraživanju. Crkva je u takvom obliku živjela do predromaničkog vremena (9. st.), kada je, vjerojatno iz praktičnih razloga, dograđena gornja crkva s polukružnom apsidom. Donja crkva i dalje je ostala u funkciji kao kripta. Obje crkve bile su u upotrebi do kasnoga srednjega vijeka. (A.… Nastavi citati

Župa vuče svoje korijene uz istoimenu srednovjekovnu crkvicu koja se nalazila izvan gradskih zidina, podignuta u drugoj polovici 14. st., matična je kuća zadarskih franjevaca – trećoredaca.  Spominje se već godine 1312., a pokraj te crkvice živjeli su fratri eremiti trećega reda sv. Frane, koji su se brinuli za okužene bolesnike u obližnjem hospiciju. Početkom 15. stoljeća pokraj crkvice redovnici su podigli i samostan. Zbog turske najezde gradske su vlasti naredile rušenje svih postojećih objekata, pa tako je i porušen samostan sv. Ivana godine 1536., a crkvica dosta oštećena. U kasnijim stoljećima crkvica je u više navrata popravljana, a u drugoj polovici 19. st. i produžena. Stara župna crkva, potječe iz 16 st. Podignuta je na ostatcima stare crkve sv. Ivana, pa ju je narod zvao Sv. Ivan (san Giovanino). Ostatvi te stare bazilike istraženi su 1995. godine. Otkriveni su skromni ostatci: imala je tri lađe, apsidu s podom ukrašenim mozaikom. Nastanak joj se može vezati uz 5. st. U njoj su za vrijeme turskih najezdi g. 1649. službu Božju obavljali kaluđeri manastira sv. Arhanđela. Od 1902. nju su preuzeli franjevci trećoredci i uz pomoć vjernika i tadašnjih državnih vlasti obnovili je i ukrasili trima mramornim oltarima. U crkvi… Nastavi citati

TV Vatikan